Tužioci se osmjelili da rade svoj posao

Politički potres koji je nedavno uzdrmao Češku Republiku i premijera primorao na ostavku je samo jedan u nizu slučajeva vezanih za korupciju i pronevjeru.

Nakon racija u prostorijama vlade i kompanija širom zemlje, uhapšeno je sedam osoba, među kojima poslanici vladajuće Građanske demokratske stranke (ODS), visoki zvaničnici vojne obavještajne službe, te šefica kabineta premijera Petra Nečasa.

Zaplijenjeno je skoro šest miliona eura gotovine i nekoliko kilograma zlata koji su, sumnjaju tužioci, korišteni u šemama podmićivanja.

Mediji su objavili da su u fokusu aktuelne istrage pojedinci poznati kao „kumovi“ - posrednici između svijeta politike i biznisa.

Ironija je što je Nečas, prema češkim političkim standardima, bio ne samo lično relativno čist, nego je uradio više od bilo kojeg drugog češkog premijera na institucionalizaciji ozbiljnog procesa protiv korupcije

Iako nema sumnje da su ovakvi slučajevi u najmanju ruku neprijatni za češku državu, koja je još u usponu, oni mogu biti i znak napretka, smatra Mark Galeoti, profesor Centra za globalne poslove na Njujorškom univerzitetu.

Niko nije ni sumnjao da je Češka Republika, kao i bilo koja druga država u svijetu, netaknuta korupcijom.

"Pitanje je šta neka država radi da je spriječi i kako reaguje na tu pojavu. Sam tempo javnih skandala i hapšenja govori o naporima da se problem kontroliše", kaže Galeoti.

Njegov argument je da je borba korupcije stvar zakona a ne nastavak politike drugim sredstvima, držeći da "politika određuje sve pa se tako korupcija koristi kao oružje protiv neprijatelja i usluga za prijatelje".

Nakon hapšenja u Češkoj, Nečas je rekao da "ako postoji sumnja, moramo to istražiti, bez obzira na to ko je pogođen, a osumnjičeni češki zvaničnici, ako budu proglašeni krivima, mogu očekivati zatvor i isključenost iz političkog života."

Žrtva sistema koji je stvorio

Galeoti kaže da je Nečasova ostavka takođe u duhu tradicije odgovornosti vlade.

"Postoji mjera do koje zvaničnici moraju prihvatiti odgovornost za ono što se dešava tokom njihovog mandata i za djela svojih podređenih. Čak ni neznanje nije apsolutni izgovor jer su morali vršiti odgovarajući nadzor“.

Najnoviji skandal je uzdrmao državu od deset miliona stanovnika, čije je nasljeđe prodemokratskih disidenata koji su srušili komunizam 1989. odbačeno zakulisnim dogovorima koji su obogatili političare i njihove poslovne prijatelje

Njujorški profesor kaže da je potrebna hrabrost za borbu protiv korupcije u sistemu u kojem je ona endemska pojava, kao i volja da se rizikuje sopstvena karijera za dobar cilj.

Ironija je u tome što je Nečas, prema češkim političkim standardima, bio ne samo lično relativno čist, nego je uradio više od bilo kojeg drugog češkog premijera na institucionalizaciji ozbiljnog procesa protiv korupcije.

Pomogao je u jačanju ovlašćenja tužilaca koji su ga zbacili, ali je to, navodi Galeoti, "uobičajeni tragični paradoks pokušaja borbe protiv korupcije – koji generalno dođe glave liderima koji pokrenu ozbiljnu kampanju protiv te pošasti“.

Oni otuđe svoje bivše pristalice i saveznike i rizikuju da rasture sopstvenu bazu podrške, što je dobro za državu na duže staze ali ne za pojedinca u tom trenutku, zaključuje Galeoti.

Najnoviji skandal je uzdrmao državu od deset miliona stanovnika, čije je nasljeđe prodemokratskih disidenata koji su srušili komunizam 1989. odbačeno zakulisnim dogovorima koji su obogatili političare i njihove poslovne prijatelje.

Međutim, ovoga puta je u prvi plan izbio tim tužilaca koji su odlučili da se obračunaju sa korumpiranim funkcionerima, što bi, smatraju zagovornici transparentnosti, moglo dovesti do transformacije ove mlade demokratije.

Ištvan: Ne plašimo se

Šest godina nakon što je skinut sa jednog suđenja za korupciju i smijenjen, češki državni tužilac Ivo Ištvan je prošlog mjeseca dospio u centar pažnje, kada je objavio da je njegov tim optužio sedam osoba za korupciju ili zloupotrebu položaja, uključujući desnu ruku premijera Nečasa.

Ištvan kaže da je samo radio svoj posao.

"Ovo smatram rutinskim slučajem. To je predmet koji je dospio na moj sto i nekako sam morao da izađem na kraj sa njim", kazao je za Rojters 45-godišnji Ištvan.

Nakon što je na jednoj konferenciji za novinare odbacio sugestije da su njemu i njegovom timu možda potrebni tjelohranitelji, odgovorio je: "Nije u pitanju hrabrost. Jednostavno, policija radi svoj posao a tužilac svoj. Tako bi trebalo da bude i bilo bi pogrešno da se plašimo" .

Ivo Ištvan

Česi nisu sami među istočnim državama Evropske unije koje se muče da se obračunaju sa korupcijom. Protesti protiv korupcije su pomogli u rušenju vlada u Sloveniji i Bugarskoj ove godine.

Bivši slovenački premijer Janez Janša je osuđen na dvije godine zatvora zbog primanja mita prilikom kupovine finskih oklopnih vozila. Prošle godine je bivši rumunski premijer Adrijan Nastase osuđen na zatvorsku kaznu zbog korupcije.

Međutim, dok se u mnogim državama situacija popravlja, u Češkoj Republici se pogoršala u smislu percepcije korupcije.

Pravosudna mafija

U središtu ovog slučaja je bila borba rukovodstva kancelarije tužioca protiv grupe koju su češki mediji označili kao „pravosudna mafija“ zbog stopiranja slučajeva protiv visokih funkcionera.

Sukob je eskalirao 2010. kada je Nečasova vlada imenovala Pavela Zemana za vrhovnog državnog tužioca. Zeman, koji je Ištvanu šef, tada je nadzirao opsežnu rekonstrukciju među tužiocima, što je dovelo do povećanja broja istraga.

Najjači znak da se stvari mijenjaju pojavio se prošle godine, kada je viša državna tužiteljka Lenka Bradačova optužila šefa regionalnog parlamenta Davida Rata za primanje mita nakon što ga je policija uhvatila sa sedam miliona čeških kruna (276.000 eura) u papirnom novcu sakrivenom u kutiji za vino.

Sjedište češke vlade u Pragu

Radim Bureš, projektni menadžer u Transparensi Internešnalu, kaže da je to označilo promjenu rada pravosuđa.

"Tamo je bilo troje-četvoro ljudi koji su mogli da blokiraju vrlo mali broj tih osjetljivih slučajeva. To se očigledno promijenilo".

Aktivisti su pohvalili neke vladine korake u cilju povećanja transparentnosti u tenderima i nezavisnosti pravosuđa.

Kada je Ištvan smijenjen 2007, za češke medije je izjavio da je informisao ministra pravosuđa Jiržija Pospišila da je na njegov kabinet izvršen pritisak da odustane od korupcionaškog slučaja protiv tadašnjeg zamjenika premijera Jiržija Čuneka.

Na predlog tadašnje Ištvanove šefice, vrhovne državne tužiteljke Renate Vasecke, Pospišil je smijenio Ištvana i slučaj protiv Čuneka je kasnije odbačen. Ištvan je na sudu dobio spor da se vrati na posao.

Pospišil ga je ponovo imenovao a kasnije je sam smijenjen. Prošle nedjelje je iz javio da je pravosuđe sada dovoljno nezavisno da može da radi.

"Od slučaja Čunek, nije bilo ni jednog gdje je javnost pomislila da neko vrši pritisak na zvaničnike ili da će biti gurnut pod tepih,“ rekao je Pospišil Rojtersu.

Policiji odriješene ruke

Dok je inicijativa za sprovođenje istrage protiv ozloglašenih lobista, obavještajnih zvaničnika, poslanika i kabineta premijera svakako potekla od policije, istražitelji su "imali sreću što im državni tužilac nije branio da sprovode istragu ili zataškavaju, kao što je bio slučaj u prošlosti", kazao je bivši šef obavještajne službe Karel Randak za „Prag post“.

Ova sloboda bi mogla dati policiji podstrek da izgura do kraja slučajeve protiv lobista Iva Ritiga i Romana Janoušeka, koji su, uprkos dokazima o povezanosti sa namještanjem javnih tendera vrijednim milijarde kruna do sada smatrani nedodirljivim.

Kritičari su operaciju protiv korupcije opisali kao predstavu za umirivanje javnosti, kojoj je ukorijenjena korupcija toliko dojadila da Marijanski trg, na kojem se nalazi gradska skupština, zovu Mafijanski trg.

Vjeruje se da je glava hobotnice: Roman Janoušek

Tužilac Ištvan, međutim, smatra da agresivna istraga povodom prodaje političkih usluga može zauvijek promijeniti parlamentarnu politiku u ovoj mladoj demokratiji.

"Ovaj slučaj bio mogao biti prekretnica“.

Neki u Češkoj kažu da je rasprostranjena korupcija produkt privatizacija iz 1990-ih, kada je izblijedjela granica između interesa vlade i biznisa.

Međutim, eksperti za borbu protiv korupcije takođe kažu da je ta pojava zaostali nus proizvod decenija okupacije – počev od nacista pa do komunista – zbog čega opstaje kultura u kojoj je prihvatljivo krasti od države kojoj se ne vjeruje.

Jadranski krak afere

Hrvatski mediji su u junu objavili da su moćni lobisti Roman Janoušek i Ivo Ritig, te praški odbornik Tomaš Hrdlička, pobjegli na Jadran, ne samo da bi uživali u moru i suncu - već zato što su ih njihovi prijatelji iz antikorupcijske policije i tužilaštva upozorili da kreću hapšenja.

Sva trojica se godinama pominju kao „kumov i“ koji drmaju Građanskom demokratskom strankom, i „zakulisni igrači“ koji zapravo određuju politiku u zemlji.

Janoušeka kod kuće čeka suđenje za saobraćajnu nesreću u kojoj je u pijanom stanju pregazio jednu ženu, pa pobjegao s mjesta nesreće.

Vila Romana Janoušeka u Zadru

„Slobodna Dalmacija“ je objavila da je Janoušek u Diklu, u neposrednoj blizini Zadra, prije nekoliko godina kupio porodičnu kuću. Sa njim su u Diklu prošlog ljeta viđeni i 47-godišnji Petr Žaluda, prvi čovjek čeških željeznica, koji ima trospratnu „staklenu“ vilu udaljenu stotinak metara od Janoušekove kuće, te 37-godišnja Aleksandra Udženija, praška odbornica.

Janoušek je uz dikljansku rivu kupio zemljište a navodno je u Diklu kupio čak četiri-pet kuća. Češki mediji su Janoušeku dali nadimak „Voldemor - onaj čije se ime ne izgovara”.

Vjeruje se da je njegov uticaj na političare i zvaničnike u Pragu nekada bio toliko jak da je postao „gradonačelnik iz sjenke“, moćna glava hobotnice koja je namještala dobitnike tendera, preprodaje i prenamjene gradskog zemljišta te imenovanja podobnih kadrova na ključna mjesta.

Potom je prljavo zarađen novac prala preko poreskih oaza.

Ambiciozna "carica" uništila premijera

Jana Nađova, šefica Nečasovog kabineta i dugogodišnja lična saradnica, osim što je dovedena u vezu sa najuticajnijim lobistima u zemlji, koristila je obavještajnu službu za špijuniranje Nečasove supruge, od koje se ovaj razveo nakon više od 25 godina braka.

Advokat Nađove je rekao da je ona naredila praćenje da bi zaštitila Nečasovu suprugu koja je, kako je objasnio, pala pod uticaj vjerskih grupa. Međutim, to je bilo dovoljno da dodatno raspiri glasine da je Nađova bila u intimnoj vezi sa bivšim šefom.

Došla glave premijeru: Jana Nađova

Nađova se tereti da je zloupotrijebila položaj i podmitila tri člana parlamenta, koji su se protivili vladinom planu štednje, ponudom mjesta u državnim kompanijama.

Prijeti joj pet godina zatvora. Nečas nije optužen ali se istražuje njegova moguća uloga u političkoj korupciji. On je negirao da je uradio bilo šta protiv zakona.

Prilikom pretresa stana Jane Nađove prošlog mjeseca, nađeni su računi za tašne „Luj Viton“ ukupne vrijednosti 120.000 eura

Jedan visoki policijski zvaničnik blizak istrazi, rekao je za „Njujork tajms“ da je Nečas, kao se čulo iz prisluškivanih razgovora, jecao dok je Nađova vršila pritisak na njega da poslanicima nađe mjesta u državnim firmama.

"Ne želim više da trpim ovaj pritisak,“ rekao je navodno.

Jan Zahradil, visoki funkcioner Nečasove ODS, koji bivšeg premijera poznaje decenijama, rekao je da je korijen problema u ponosu lidera koji je pao pod uticaj ambiciozne žene.

"Tu se radi o ličnim i psihološkim padovima čovjeka, premijera, koji nije uspio da obuzda ženu koja je postala gladna moći. On je tako ponižen. On je gotov,“ rekao je o Nečasu.

Prilikom pretresa stana Jane Nađove prošlog mjeseca, nađeni su računi za tašne „Luj Viton“ ukupne vrijednosti 120.000 eura. Njene kolege su je zvale "carica“ zbog skupog ukusa i opsesivne kontrole nad premijerom.

"Bila je autokrata i ozloglašena zbog davanja otkaza ljudima bez razloga. Nije željela ni jednu drugu ženu u prečniku od 20 km oko premijera,“ ispričala je "Njujork tajmsu“ Karolina Peake, premijerova zamjenica.

Galerija

( Angelina Šofranac )