Država će se žaliti na presudu Jovanića

Zaštitnica imovinsko pravnih interesa Crne Gore Mirjana Milić uložiće žalbu Višem sudu na prvostepenu presudu podgoričkog Osnovnog suda kojom je državi naloženo da, na ime naknade materijalne i nematerijalne štete, na račune privrednih društava “Lutrije” i “Džek pota” uplati više od dva miliona eura jer smatra da je ona pravno neodrživa.

Privredna društva "Lutrija" i "Džek pot", čiji su vlasnici Sava Grbović i Branislav Brano Mićunović, u junu prošle godine tužili su državu Crnu Goru, odnosno Upravu za igre na sreću, zbog, navodnog, nezakonitog postupanja prema njima i tražili na ime nadoknade materijalne i nematerijalne štete oko 2,5 miliona eura.

Sudija Blažo Jovanić prije dva dana je donio presudu, kojom je na ime materijalne štete zbog izgubljene dobiti državi naložio da "Lutriji” plati oko 715.000 eura, a "Džek potu" nešto više od milion sa kamatom. Na ime nematerijalne štete zbog povrede ugleda država, ako presuda postane pravosnažna, treba da im isplati 140.000, odnosno 150.000 eura, ali i da plati sudske troškove u visini od nešto više od tri i po hiljade eura.

Milić je juče “Vijestima” saopštila da će u roku od petnaest dana uložiti žalbu na presudu zbog “bitne povrede Zakona o parničnom postupku, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, nedostatka dokaza i zbog pogrešne ocjene dostavljenih dokaza”.

“Ova presuda predstavlja nastavak višegodišnje prakse da se kontroverznim partnerima i prijateljima vrha izvršne vlasti isplaćuju milioni iz državnog budžeta"

“Ostajemo pri stavu da je prije svega sporan osnov tužbenog zahtjeva”, rekla je Milić

Na ocjenu sudije Jovanića u presudi da su zastupnica države Radomirka Raičević i Uprava za igre na sreću imali "krajnje inertan i neaktivan odnos prema sporu", Milić je saopštila da sudija ima pravo da sudi po “slobodnoj sudijskoj procjeni”, ali na osnovu zakona i ukupnih dokaza, kao i rezultata postupka.

“Svakako ću obratiti pažnju na takav komentar, inače iz svog dosadašanjeg iskustva znam da se radi o sudiji, koji je u predmetima gdje sam postupala vodio računa o materijalnim dokazima. U odnosu na ocjene o postupanju mog zamjenika, poznato mi je da su sudu dostavljani dopisi kao i pravni stavovi, a na osnovu činjenica koje su nam dostavili nadležni državni organi”, rekla je Milić.

Jovanić je u obrazloženju presude naveo da je donio takvu odluku jer Uprava za igre na sreću nije poštovala rokove prilikom donošenja odluka o davanju odobrenja na pravila nove igre na sreću “Toto”, koje je podnijela "Lutrija", kao i izdavanju dozvole kazinske koncesije u kazinu "Rojal" u hotelu "Splendid" firmi "Džek pot".

Jovanić je presudio da država mora na ime nematerijalne štete da isplati obeštećenje jer je Uprava za igre na sreću narušila ugled "Lutriji" podnošenjem velikog broja prekršajnih prijava, koje kasnije nijesu potvrđivali drugostepeni organi zbog nedostatka dokaza.

Advokat Veselin Radulović smatra da je dosuđivanje naknade nematerijalne štete zbog pokretanja prekršajnih postupaka, kako je Jovanić odlučio, za sada presedan u praksi sudova, jer su sudovi dosuđivali naknadu nematerijalne štete samo u postupcima zbog neosnovanog lišenja slobode i to u iznosima koji su smiješni kada se porede sa iznosom koji je Jovanić dosudio.

“Ova presuda predstavlja nastavak višegodišnje prakse da se kontroverznim partnerima i prijateljima vrha izvršne vlasti isplaćuju milioni iz državnog budžeta, koji mi ostali punimo na osnovu zakona koji se donose kako bi se sredstva za 'partnere' i dalje obezbjeđivala”, smatra Radulović.

Direktor Uprave za igre na sreću juče je bio zauzet sastancima, kako je “Vijestima” saopšteno iz Uprave.

Ako toliko zarađuju koliki porez plaćaju

Advokat Radulović podsjeća da prema presudi Jovanića, “Lutrija” mjesečno ima dobit, samo od priređivanja igre na sreću “Toto”, više od 100.000 eura, pozivajući se da je to utvrdio vještak. “Samo po tom osnovu “Lutrija” je mjesečno morala plaćati porez na dobit od 9.000 eura.

Prema javnim finansijskim izvještajima ”Lutrije”, međutim, to privredno društvo je za posljednje tri godine platilo samo 3.761 euro poreza na dobit. Takođe, prema navodima Jovanića, kazino u “Splendidu” ima mjesečnu dobit od blizu 40.000 eura, odnosno za dvije godine je imao dobit od više od milion eura, pa bi bilo interesantno provjeriti i da li je “Džek pot” samo za taj čuveni kazino u za taj period platio više od 90.000 eura poreza na dobit, koliko je bilo u obavezi ako su navodi Jovanića tačni”, rekao je Radulović.

On podsjeća da je Jovanić u presudi naveo da je “Lutrija” “lider u priređivanju lutrijskih igara”, ali nije naveo da taj “lider” ima monopol i da nema konkurenciju. “Biti lider u oblasti gdje ste jedini i iz takvog liderstva izvlačiti zaključak o poslovnom ugledu, zaista je apsurdno”, ocijenio je Radulović.

On ukazuje da je Jovanić obrazlažući naknadu na ime nematerijalne štete zbog narušenog poslovnog ugleda naveo da ona ne predstavlja ekvivalent štete već satisfakciju za narušeni ugled, kako propisuje zakon. “Isti taj Jovanić je početkom 2010. po tužbi za naknadu štete zbog ratnog zločina deportacije dosudio 15.000 eura za pretrpljene duševne bolove zbog smrti roditelja.

To je po njemu takođe bio iznos koji nije ekvivalent štete, već satisfakcija onima koji su izgubili roditelja. Na kraju, ova presuda možda najbolje objašnjava zašto se advokat “Lutrije i “Džek pota” onako protivio izuzeću Jovanića u postupku koji su ta privredna društva pokrenula protiv MANS-a i Daily Pressa takođe zbog povrede poslovnog ugleda”, ističe Radulović.

Predsjednik tog suda Zoran Radović je prihvatio zahtjev za izuzeće iz tog postupka ocjenjujući da Jovanić neće suditi nepristrasno.

Opominjali sudiju da nema nikakve štete

Zaštitnik imovinskih odnosa je već tokom sudskog postupka isticala da je tužba “Lutrije” i “Džek pota” nejasna i da se ne može zaključiti u čemu se sastoji šteta.

On je odbacio navode iz tužbe da se radi o nezakonitom radu Uprave za igre na sreću. Raičević je isticala i da je odštetni zahtjev neosnovan zbog toga što u spornom periodu od 27. marta 2009. do 29.oktobra 2009. “Lutrija” nije imala pravo priređivanja igara na sreću i dodatne igre “Toto”.

Ona je ukazivala da je neosnovan i zahtjev “Džek pota” o izmakloj dobiti za period od 5. decembra 2007. do 25. februara 2010, jer u tom periodu nije postojao ugovor o koncesiji za priređivanje posebnih igara na sreću. Ona je isticala i da dva privredna društva nijesu pružila dokaze u vezi umanjenog poslovnog ugleda, što je bio osnov da traže obeštećenje na ime nematerijalne štete.

( Dragana Babović )