Veliki kompromis

Postranzicioni buvljak u koji, nakon sloma SFRJ, svi upadosmo, betonsko je grdno sudilište…

Izuzetan jubilej prolazi bez dostojanstvenog odgovora, bez pamćenja na bilo koju epohalnu predstavu, filmski ili muzički spektakl (zašto da ne?!), slet neki…No, ipak su neki odlučili da slavnih i ponosnih 200 godina od rođenja Njegoša proslave tako što će diskutovati da li je On bio miran i mudar ili je Njegoš bio manđup, ženoljubac? Pa bi se onda, na osnovu toga, kao i valjda, po logici spojenih ideološko-medijskih sudova, trebalo viđeti da li je on bio Srbin ili Crnogorac?

O, nevjerovatno, dokle se ide u beskrajne širine jednih te istih, banalnih stereotipizacija: Istoka i Zapada, Dinama i Zvezde, Rima i Vizantije…I sve kao da neće - prije praznika, godišnjih odmora i ostalih vremensko/administrativnih džepova - stalna političko/kulturološka sudaranja. Kao. I na sve to stalna politizacija sadašnjosti i politizacija prošlosti. DJ Kočnica i MS Stereo Manipulacija. U našem su gradu. U omiljenoj MZ igra stara dobra podjela lojalnih paketića. I, da, znamo, najviše kladionica imamo po glavi stanovnika. Brao nam ga! Stvarno. Ti znaš!

U samom smo vrhu evropskih gradova i gradića po broju vazda otvorenih uplata/isplata, po broju zavisnih ljudi u kladionici. Znači, u sferi aktivnog kockanja smo među vodećima. Vrh! A pri dnu kada nam se mjeri ljubaznost u ugostiteljstvu, turizmu, trgovini. Kažu najnoviji podaci, od prekjuče.

Ipak...nije moguće vjerodostojno, na osnovu malobrojnih podatka, tumačiti jednog čovjeka koji je živio prije dvije stotine godina. Bio On pjesnik ili trgovac, princ ili prosjak...Ili koliko god mi njegovali kolektivni mit o Njegošu kao takvom…Na osnovu samo par autentični, onovremenih svjedočenja, istorijski izvora, nemoguće je valido oprati priču o njemu, kao bilo kakvom Njegošu. Mi možemo pretpostavljati u najboljem slučaju, kolektivno mitologizirati, ali epoha epohu teško razumje. Zato je najbolje čitati poeziju i njegova djela. Naglas - na svim frekvencijama. Pojačajmo ton – dako nam se izbistri malo. U vugla.

Nego, Vlado, viđi, stvarno, ima li više ikakvog smisla upravljati državnim finansijama ako se ovako nonšalantno izgubiše, ispariše, nestadoše stotine miliona eura? Đe je ovo i kome pripada, kojem valu postranzicionih oluja i burišta, ovakav oblik upravljanja državom? Na centralom Javnom dnevniku 100 i kusur miliona duga KAP-a staje u pola minuta i nije ništa u poređenju sa 13-to julskom nagradom i otvorenim, desetominitnim prelomima nacionalšovinističkih revanšionizama i ostalih pirueta. Vazda vam hvala, poslanici dragi... Amand Mani...Njemu ulicu i brojeve dati. U strogom centru. Kao da postoji manje strožiji dio grada, a?! Ili blaže namršteni kvart...Mase oli...

Stvarno, postoji li više jedan jedini razlog zbog kojeg se ne želi odmah stvoriti Veliki društveni kompromis!? Neka vrsta civilizacijskog iskoraka. Đe bi naravno i tu bili ubjedljivo među prvima U samom vrhu. Možda i najprvi. Ne samo za sve nas ovđe, nego i za razvoj regiona, mediterana, Sredozemnog basena…Veliki društveni kompromis bi strogom vrhu sad ašnje upravljačke elite omogućio vrlo fer uslove povlačenja. A masa bi imala koristi. 80:20. I neka idu đe god žele. 80% neka ostave, tj. vrate u budžet, a sa 20% neka biraju destinaciju. Pravno procesuirati, svakako, sve slučajeve zloupotrebe vlasti - da se više nikada ne dogodi.

Ako se naš ekonomski čun nasukao na hibridnim grebenima svjetskih, ekonomsko/kriznih okeaništa, a jeste - čim se svake godine zadužujemo grdilo stotina miliona eura, plus komletan raniji dug, iz raznoraznih kategorija - zašto se onda zarad sveopšteg, državnog interes, ne omogući ovoj naciji/narodu/građanima mogućnost mirne, civilizovane tranzicije vlasti? Jesmo li (jesmo) zašlužili nakon preludog XX vijeka, sa 5 ideološkosvjetskih igranki, đe se mladi upecasmo i usput se uglavnom popucasmo?

Da počinemo malo od naglih, pregrubih i primitivnih promjena vlasti ?! Alo, mora li se ovđe stalno rgat! da bi se došlo do najformalnije promjene vlasti? Mora li masa uvijek da upada neđe u neku zgradu koja znači vlast? Najformalniju moguću, administartivnu, neku čpulju oronulu…Ako mora, ajde, neka više pokušaju i neki drugi momci/đevojke. Ako se i ti, novi, pokažu loši…miči, mijenjaj i njih. Rgaj!

( Zoran Bojović )