Vojna diktatura štit od građanskog rata

Samo dvije godine nakon revolucije kojom je svrgnut diktator Hosni Mubarak, Egipat ponovo potresaju masovni protesti, ali ovoga puta nezadovoljstvo demonstranata nije usmjereno prema zajedničkoj meti.

Oni koji su se do juče borili protiv vojne uprave i autoritarnog Mubarakovog režima, podržali su odluku vojske da preuzme vlast u svoje ruke. Islamistički pokret Muslimansko bratstvo, s druge strane, brani svog legitimno izabranog predsjednika i prijeti da se neće skloniti sa ulica dok se on ne vrati na funkciju.

Najbolji scenario za Egipat bi bio da vojska nametne jedan mirni period tokom koga bi se obnovile političke institucije i uslijedili izbori

U sukobima Morsijevih protivnika i pristalica stradalo je najmanje 30 ljudi, a preko 1.000 je povrijeđeno kada je u okviru „petka gnjeva“ Muslimansko bratstvo organizovalo proteste širom zemlje protiv prelaska vlasti u ruke vojske.

Iz današnje perspektive teško se mogu nazreti bolja vremena za Egipat, pošto nestabilna politička situacija ne može doprinijeti oporavku posustale ekonomije.

Ništa manju zabrinutost ne izaziva ni odjek najnovijih događaja širom regiona, pošto bi pad egipatskog Bratstva mogao ostale islamističke pokrete samo uvjeriti u ispravnost njihove oružane borbe.

Između lošeg i goreg

Lideri sekularne opozicje koji su od islamista ubjedljivo izgubili na posljednjim predsjedničkim izborima svragavanje Morsija ne nazivaju „pučem“, ni „intervenciojom“, nego objašnjavaju da je vojska reagovala na zahtjev naroda.

Opozicioni lider Mohamed el Baradej, koji je i sam bio glasni kritičar vojske u periodu kada je upravljala Egiptom nakon Mubarakovog svrgavanja, za britanski BBC je ocijenio da je zemlja birala između "lošeg i goreg".

Alternativa potezu vojske bio je građanski rat i to, po El Baradejevom mišljenju, gori nego rat u Somaliji.

Egipatska demokratija je tek u nastajanju i standardi evropske ili američke demokratije tamo se ne mogu primjenjivati. Vojna akcija je, po mišljenju ovog laureata Nobelove nagrade za mir, vratila je revoluciju na pravi kolosijek.

Sukob Morsijevih pristalica i protivnika u Kairu, Foto: Beta/AP

Najbolji scenario za Egipat bi bio da vojska nametne jedan mirni period tokom koga bi se obnovile političke institucije i uslijedili izbori. Najgori scenario, po njegovom mišljenju bio bi da se nasilje, koje vojska tvrdi da želi da spriječi, vrati kao džihadistički vihor.

Ipak, koji god scenario bio u pitanju, vojna intervencija teško da može pomoći u rješavanju ekonomskih problema, a doprinjela je dubokoj podijeljenosti u zemlji. Za početak neke nove ere, ovo je daleko od dobrog početka.

U 2012. godini stopa ubistava porasla je za 130 odsto, pljački za 350 odsto i kidnapovanja za 145 odsto, podaci su Ministarstva unutrašnjih poslova Egipta

Jasno je da Morsi nije bio uspješan kako se očekivalo. Njegov predsjednički mandat donio je uspon salafijskog radikalizma, napade na vjerske manjine, grabljenje moći u nedostatku parlamenta, nestašicu, nestanak reda i mira, odlazak kapitala i investicija, veliki pad turizma i svakodnevne masovne proteste.

On je bio okružen arogantnim savjetnicima koji su smatrali da je upravljanje Egiptom njihova nagrada za to što su bili zatvarani u vrijeme režima Hosnija Mubaraka, piše za „Njujork tajms“ Ed Husein, viši saradnik za bliskoistočne studije pri nevladinoj organizaciji Savjet za spoljne odnose.

Sa njim se slaže i El Baradej koji u članku za „Forin polisi“ navodi da bi danas u Egiptu čovjek prije pomislio da se nalazi u dobu francuske revolucije nego u XXI vijeku.

"Sada se osjeća da nema državne vlasti koja bi sprovodila zakon i red i zato svak misli da je sve dozvoljeno, a to naravno stvara strah i nezadovoljstvo”, piše El Baradej. "Svjedoci smo javnih linčovanja ljudi dok drugi slikaju te scene.“

Mohamed El Baradej, Foto: Reuters

U 2012. godini stopa ubistava porasla je za 130 odsto, pljački za 350 odsto i kidnapovanja za 145 odsto, podaci su Ministarstva unutrašnjih poslova.

Pod takvim okolnostima normalan ekonomski život u Egiptu nije bio moguć. Oni koji imaju novca nisu investirali - ni Egipćani ni stranci. Kao rezultat toga, egipatske strane rezerve su splasnule, a ovogodišnji budžetski se procjenjuje na12 odsto. Oko četvrtine egipatske omladine je nezaposleno.

Dok je vlada pokušavala da dobije odnekud kredit, situacija je postala nepodnošljiva, naročito za gotovo polovinu Egipćana koji žive od manje od dva dolara dnevno.

Šerijat se ne jede

El Baradej kritikuje Muslimansko bratstvo da ne zna kako da upravlja Egiptom i zamjera izvršnoj vlasti nedostatak ljudi sa znanjem i iskustvom koji bi uočili probleme i našli za njih rješenje.

Kampanja Muslimanskog bratstva da kontraprotestima sačuva Morsijevo mjesto predsjednika odvija se pod sloganom „podrška legitimnosti“

„Ljudi žele hranu na stolu, zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, a vlada nije u stanju da ispuni očekivanja. Braća nemaju kvalifikovane ljude kojih ima uglavnom u liberalnim i ljevičarskim partijama“, naveo je El Baradej za „Forin polisi“. „Potrebno je formiranje velike koalicije i potrebno je da se ideološke razlike ostave po strani i zajednički radi kako bi se usredsredilo na osnovne potrebe građana. Šerijatski zakon se ne može jesti.“

Ed Husein priznaje da je bijes miliona demonstanata koji su protestovali protiv Morsija razumljiv, ali smatra da emocije nisu strategija za vladanje.

Po njegovom mišljenju, opozicija nije obavila težak posao mobilizacije, ujedinjenja i stvaranja vođstva. Vraćanje vojnoj vladavini možda izgleda kao atraktivna opcija za mnoge sekularno orijentisane ljude kojima je bolja i diktatura od islamističke demokratije, ali zaboravljaju da je u Egiptu u toku eksperiment pomirenja islamske politike sa modernom vladavinom.

Kampanja Muslimanskog bratstva da kontraprotestima sačuva Morsijevo mjesto predsjednika odvija se pod sloganom „podrška legitimnosti“. Poruka je da je Morsi legitimno izabran predsjednik i da je njegovo svrgavanje bez izbora nelegitimno. To nije samo politički opasno, to je i „religijski dinamit“, smatra Husein.

Morsijeve pristalice se neće povući do povratka predsjednika, Foto: Beta/AP

To što svrgavanje izabranog predsjednika mnogi islamisti smatraju nelegitimnim otvara put za nasilje i otvoreni sukob sa Morsijevim protivnicima, bilo vojnom strukturom, bilo privremenom civilnom upravom. Sam Morsi je obećao da je spreman da umre samo da odbrani „legitimnost“.

Arapski sekularisti ovo ingorišu na svoju odgovornost. Lideri egipatske vojske, pravosuđa, mediji i civilno društvo uporno su blokirali Morsijeve pokušaje da se izabere donji dom Parlamenta ili pozove na dijalog za rješenje jednogodišnjeg političkog zastoja.

Bratstvo je na zahtjev predsjednika SAD Baraka Obame u Egiptu otkazalo antiameričke proteste koji su preošle godine izbili u arapskom svijetu zbog filma „Nevinost muslimana“

Neorganizovana, obezglavljena opozicija ujedinjena je samo oko jednog: Morsi mora odstupiti. Na pitanje šta poslije toga, nailazi se na tišinu.

Mubarak, koji je svrgnut u revoluciji, znao je da kaže da će ga, ukoliko bude uklonjen s vlasti, naslijediti islamisti iz Muslimanskog bratstva. Danas, Bratstvo upozorava: ako njihov čovjek izgubi vlast, zamijeniće ga selefije, podsjeća Ed Husein.

On zaključuje da egipatska politička elita mora odrasti i ponuditi mnogo više od posljednjih protesta za i protiv Morsija.

Muslimansko bratstvo je nakon svrgavanja Mubaraka ostvarilo dobru saradnju sa SAD, napominje Husein, podsjećajući da je Morsi potvrdio mirovni sporazum s Izraelom, posredovao je u sklapanju primirja između Hamasa i Izraela u decembru prošle godine, njegova vlada zatvorila je tunele Hamasu za krijumčarenje oružja u Gazu.

Bratstvo je na zahtjev predsjednika SAD Baraka Obame u Egiptu otkazalo antiameričke proteste koji su preošle godine izbili u arapskom svijetu zbog filma „Nevinost muslimana“, a britanski i američki ambasadori u Kairu su, prvi put u istoriji, uživali povjerenje lidera Muslimanskog bratstva.

Egipatsko Bratstvo je matično za islamističke organizacije u regionu i njegov pravac slijede i ostali. Ako je vlast egipatskog Bratstva svrgnuta pod pritiskom vojske, opozicije, medija i pravosuđa, onda će većina ekstremnih islamista u arapskom svijetu reći: „Jesmo li vam rekli da demokratija ne funkcioniše. Jedini način da stvorite islamsku državu je kroz oružanu borbu“.

Takav zaključak je opasan za arapske sekulariste, štetan za interese Zapada na Bliskom istoku i uništava napredak koji je postignut u promjeni ideologije islamista.

Šta se više isplati - metak ili glasački listić?

Arapsko proljeće iznjedrilo je određeni broj ultrakonzervativnih islamističkih snaga koje odbacuju demokratiju kao neislamsku tekovinu. To su većinom salafistički i džihadistički pokreti.

Mnogo radikalnije ekstremističke snage u Pakistanu, sudbina Bratstva će samo ubijediti u stavu da je postojeći pogled na demokratiju neislamski i podložan manipulaciji vojnog establišmenta

Morsijev pad imaće najviše uticaja na aktivne džihadističke snage, među kojima su pobunjeničke grupe u Siriji, avganistanski talibani i grupe koje su odlučne da stvaraju nevolje oslabljenoj pakistanskoj državi, ocjenjuje Stratfor, američka agencija koja se bavi geopolitičkim analizama.

Ukoliko egipatsko Muslimansko bratstvo nije uspjelo da se snađe u demokratskom procesu, uprkos svojoj političkoj mašineriji, onda bi ove grupe mogle zaključiti da one nemaju nikakve šanse da uđu u mejnstrim politiku i da je bolje da se drže džihadističkih metoda.

Sirijske pobunjenike ovo neće odmah zabrinuti jer im je sada glavni cilj svrgavanje režima predsjednika Bašara al Asada, dok će za avganistanske talibane pad Bratstva u Egiptu imati jači odjek pošto su se uključili u pregovore sa SAD o podjeli vlasti po završetku NATO intervencije.

S obzirom na to da nemaju velikog političkog iskustva, talibani će vjerovatno zaključiti da će u avganistanskoj tranziciji imati više koristi ukoliko nastave sa oružanom borbom, pošto daleko iskusnije Bratstvo u Egiptu nije izdržalo ni godinu na vlasti.

Zbog rata koji već dvije godine bjesni u Siriji, tamošnji ogranak Muslimanskog bratstva nema velikog uticaja i nalazi se između radikalnijih salafističkih i džihadističkih grupa i sekularnije Slobodne sirijske armije

Mnogo radikalnije ekstremističke snage u Pakistanu, sudbina Bratstva će samo ubijediti u stavu da je postojeći pogled na demokratiju neislamski i podložan manipulaciji vojnog establišmenta.

U djelovima bliskoistočnog regiona, poput Libije, Gaze i Jemena, postoje milicije – od kojih su mnoge sastavljene od radikalnih islamista – koje nisu opredijeljene ni za oružanu borbu, ni za demokratiju.

Morsijev pad će ih samo učvrstiti u ubjeđenju da će više koristi imati od metaka, nego od glasačkih listića. Dešavanja u Egiptu donekle će imati uticaj i na Hamas, sirijske i jordanske ogranke Bratstva, partiju Enhada koja je na vlasti u Tunisu, kao i na marokansku vladajuću Partiju pravde i razvoja.

Hamas i egipatska vojno-obavještajna služba su sarađivali i mnogo prije nego što je Morsi postao predsjednik.

Zapravo Hamas je bio u bliskim odnosima sa Mubarakovim režimom dok je Kairo gušio egipatski ogranak Bratstva. Ovaj palestinski islamistički pokret uvijek je bio svjestan da je potrebno da prođe neko vrijeme prije nego što osjeti ikakvu značajnu korist od dolaska Bratstva na vlast u Egiptu.

Jordansko Bratstvo je polagalo nade da će im uspon egipatskog ogranka i pad sirijskog režima dati zamah da primoraju Aman da sprovede reforme

S druge strane, Morsijeva vlada je dala prednost sporazumu o izraelsko-palestinskom primirju iz Kamp Dejvida nad privrženosti palestinskom savezniku. Ovo je razlog zašto je Hamas 4. jula saopštio, izbjegavajući pružanje podrške Bratstvu, da će sarađivati sa svakim ko bude na vlasti u Kairu.

Zbog rata koji već dvije godine bjesni u Siriji, tamošnji ogranak Muslimanskog bratstva, čija je pobuna protiv alavitske vlasti u zemlji propala krajem 1980-ih i početkom 1980-ih godina, nema velikog uticaja i nalazi se između radikalnijih salafističkih i džihadističkih grupa i sekularnije Slobodne sirijske armije.

Ovaj ogranak se nadao da će, usljed zabrinutosti svijeta zbog dominacije radikalnijih grupa u sirijskoj pobuni, uspjeti da se nametne kao umjerena alternativa džihadistima i da će dobiti podršku od egipatske vlade na čelu sa Bratstvom.

Međutim, svrgavanje Morsija je iskomplikovalo situaciju, a Asad može da tvrdi da ukoliko Muslimansko bratstvo nije moglo da funkcioniše u demokratskom okviru u Egiptu, onda se ne može vjerovati ni radikalnijim islamistima koji učestvuju u oružanoj pobuni u Siriji.

Jordansko Bratstvo je polagalo nade da će im uspon egipatskog ogranka i pad sirijskog režima dati zamah da primoraju Aman da sprovede reforme koje bi im omogućile formiranje parlamentarne većine i dominaciju u vladi.

Na marokansku vladu na čelu sa islamistima možda će i najmanje uticati pad Muslimanskog bratstva u Egiptu

Morsijev pad predstavlja olakšanje za hašemitsku monarhiju i udarac jordanskom Bratstvu kojem će biti teže da širi svoj uticaj. Tuniska islamistička partija Enhada koja je formirala koalicionu vladu sa dvije sekularističke stranke i cilj joj je uspostavljanje građanske države koja nije zasnovana na strogoj primjeni šerijatskog zakona.

Ipak, ova vlada još uvijek nije uspjela da napravi novi ustav, a opterećena je i ekonomskim problemima i usponom salafističkih snaga koje insistiraju na šerijatu.

Enhada je do sada profitirala jer je uspijevala da se nametne kao mejnstrim alternativa salafističkim grupama od kojih je većina uključena i u oružanu borbu. Egipatski salafistički pokret je, s druge strane, otvoreno stao na stranu protivnika tamošnjeg Muslimanskog bratstva.

Koliko je situacija različita u ove dvije zemlje govori i to što je sekularni predsjednik Tunisa Munsef al Merzuki osudio egipatsku vojsku zbog nasilnog svrgavanja Morsija.

Na marokansku vladu na čelu sa islamistima možda će i najmanje uticati pad Muslimanskog bratstva u Egiptu. Marokanska monarhija je nedavno insistirala na pomirenju Partije pravde i razvoja sa sekularnim partnerima kako bi spriječila pad koalicione vlade na čelu sa islamistima, formirane odmah nakon izbijanja Arapskog proljeća.

Maroko je više zabrinut zbog radikalnijeg islamističkog pokreta „Pravda i dobročinstvo“ koji odbacuje monarhiju i ima značajnu podršku u zemlji.

Galerija

( Danka Vraneš Redžić )