I njemačka obavještajna služba nadzire međunarodne komunikacije

Negodovanje javnosti u Njemačkoj je ogromno. "Britanci i Amerikanci prisluškuju naše komunikacije!" Ali njemačka je vlada u kritikama suzdržana. Jer Njemačka isto tako profitira od špijunaže.

aktivnosti BND-a su vrlo male u poređenju s aktivnostima američke Nacionalne sigurnosne agencije (NSA) i britanskog Glavnog stožera za vladine komunikacije (GCHQ), odnosno njihovih špijunskih programa Prism i Tempora

Tokom nedavne posjete američkog predsjednika Baraka Obame Berlinu, njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, uprkos nizu komentara koje je izazvao američki špijunski projekat "PRISM", tema prisluškivanje u razgovoru sa američkim predsjednikom nijednom nije bila pomenuta. Ali, njemačka kancelarka Angela Merkel je za svoju suzdržanost imala dobre razloge, a kancelarku ne bi sad smjelo da iznenadi to što se dobar dio javne internet komunikacije prisluškuje. Jer, i njemački špijuni njuškaju po internet mreži, i to ne samo u konkretnim sumnjivim slučajevima, već to rade na veliko.

Njemačka obavještajna služba BND smije da prisluškuje 20 odsto međunarodne komunikacije, a pretražuje ih na osnovu unaprijed određenih kriterijuma. To je tako regulisano zakonom.

Da bi BND opsežno prisluškivao, ipak mu nedostaju kapaciteti. Naime, prema pisanju nedjeljnika Spiegel, BND trenutno može da prisluškuje samo pet odsto komunikacije. Tako da tajna služba sad planira da u sljedećih pet godina uloži stotinu miliona eura u kompjuterski sistem te zaposli još stotinu radnika. Ipak, ovi dodatni troškovi još nisu odobreni.

Aktivnosti BND-a slabe u odnosu na NSA

Samo kada je riječ o borbi protiv terorizma, a zbog detaljnije kontrole, BND je 2011. "skinuo" i sačuvao 329.628 dokumenata. Tu je i popis od oko 1.500 ključnih riječi koje se moraju nalaziti u nekoj poruci da bi poruka smjela biti preciznije kontrolisana. Ovo su podaci izvještaja Parlamentarnog nadzornog tijela iz marta ove godine. Osim službe BND za inostranstvo, za prisluškivanje su zadužene i Služba za zaštitu ustavnog poretka, odnosno tajna služba unutar Njemačke te Vojna obavještajna služba MAD.

Ali, aktivnosti BND-a su vrlo male u poređenju s aktivnostima američke Nacionalne sigurnosne agencije (NSA) i britanskog Glavnog stožera za vladine komunikacije (GCHQ), odnosno njihovih špijunskih programa Prism i Tempora.

"NSA ima 60.000 zaposlenih ali za nju rade i druge kompanije, a u britanskoj tajnoj službi, prema procjenama stručnjaka, radi oko 15.000 ljudi. U BND-ovom odjelu za nadgledanje elektronskih veza ima tek oko 1.500 zaposlenih, što je samo deset odsto od onoga koliko imaju Britanci", tvrdi njemački stručnja za tajne službe Erih Šmit-Enbom.

BND ima koristi od razmjene podataka

Ali njemačka tajna služba svakako profitira od razmjene dijela podataka koje prikupljaju dvije prijateljske zemlje, posebno u svezi sa terorizmom ili kada se radi o njemačkim državljanima. Jer BND-u su tu vezane ruke. Naime, ova služba nema ovlaštenja da prikuplja podatke o svojim državljanima u samoj zemlji. To je zadatak Službe za zaštitu ustavnog poretka, a za nju važe strožija pravila.

Njemačka tajna služba traži dodatni nadzor interneta >>>

Zato je sreća što između službi postoji mogućnost razmjene podataka, kazao je nekadašnji šef BND-a Hans-Georg Vik.

"Kako bi se inače pratile pripreme terorističkih napada koje se odvijaju u ovoj zemlji, a o njima unuatrašnje tajne službe nemaju nikakvih saznanja", pita se on u razgovoru za Deutsche Welle.

Prema najnovijim saznanjima nedjeljnika Spiegel, američka NSA u Njemačkoj mjesečno prati ukupno oko pola milijarde što telefonskih razgovora, e-mailova, sms poruka ili razgovora na chat-stranicama. To zapravo znači da NSA dnevno prisluškuje oko 20 miliona telefonskih razgovora u Njemačkoj, piše Spiegel pozivajući se na interne podatke iz američke tajne službe. A što sve špijuni skupljaju kao podatke, javnost to nikada neće saznati. Jer, tajne službe naravno i rade u tajnosti.

( Deutsche Welle )