Delfini bježe od turista i glisera
U Crnoj Gori počelo sprovođenje NETCET projekta zaštite morskih sisara i morskih kornjača, stručnjaci upozoravaju na rizike koje nosi pojačano prisustvo ljudi na moru
Pametni morski sisari – delfini, svojim su sve češćim prisustvom u Boki i na našem primorju uopšte, u proteklih nekoliko mjeseci punili medijske izvještaje i srca svih ljubitelja prirode.
Delfini koji se, nakon čovjeka, smatraju najinteligentnijim bićima na planeti, osim što predstavljaju svojevrsnu turističku atrakciju, indirektna su potvrda i „dobrog stanja“ u konkretnom akvatorijumu koji ti sisari nastanjuju.
Ima, naravno, i onih koji se sa time „ne slažu“, pa pod izgovorom da delfini jedu velike količine ribe i uništavaju ribarske mreže, nerijetko na te predivne životinje, nasrću bacanjem dinamita u more. Još gori su slučajevi kakvih je bilo u Budvi, gdje na očigled brojnih inspekcija i udruženja za zaštitu životinja, pojedini ugostitelji u svojim malim bazenima ispred restorana, u krajnje neprihvatljivim uslovima, drže uhvaćene primjerke velikih morskih kornjača - glavatih želvi, koje su inače, na spisku zakonom zaštićenih životinjskih vrsta.
Institut za biologiju mora iz Kotora već neko vrijeme sprovodi aktivnosti u sklopu međunarodnog „NETCET“ projekta (Mreža za zaštitu morskih sisara i morskih kornjača u Jadranu), a u koji je uključeno skoro 20 naučnih i državnih institucija i organizacija civilnog sektora iz Italije, Crne Gore, Hrvatske, Slovenije i Albanije.
„Riječ je o projektu koji se finansira od strane IPA Jadranskog programa prekogranične saradnje i kofinansira se iz sredstava EU.
Leđno peraje je kod delfina maltene ono što je kod čovjeka otisak prsta – svako je na svoj način jedinstveno, drugačijeg izgleda, sa ožiljcima
NETCET je vrijedan 2,7 miliona eura. U Jadranskom moru naime, živi nekoliko vrsta morskih sisara i morskih kornjača, a akvatorijum Jadrana se smatra ključnim mjestom ishrane i područjem za rast morskih kornjača.
“Nažalost, i morski sisari i kornjače osjetljivi su na ljudske aktivnosti, posebno one koje su vezane za ribarstvo i obalni turizam, pa je jedan od ciljeva ovog projekta i da dođemo do preciznijih podataka o veličini populacije tih životinja u crnogorskim vodama Jadrana“, kaže za „Vijesti“ dr Mirko Đurović, stručnjak Instituta za biologiju mora iz Kotora koji je institucija-partner sa crnogorske strane učesnicima NETCET projekta.
Dr. Đurović (FOTO: Siniša Luković)
Đurović naglašava da će se kod nas prvo raditi istraživanje brojnosti populacije tzv.dobrih delfina (Tursiops truncatus) na Crnogorskom primorju, kao i monitoring da li su, osim te, još neke vrste delfina stalni stanovnici naših voda. Prebrojavanje se obavlja metodom foto-identifikacije i za dva mjeseca je identifikovano 40-tak jedinki .
„Kada na moru naiđemo na delfine, brod staje i foto-kamerama se snimaju delfini, prvenstveno njihova leđna peraja sa lijeve i sa desne strane. Naime, leđno peraje je kod delfina maltene ono što je kod čovjeka otisak prsta – svako je na svoj način jedinstveno, drugačijeg izgleda, sa ožiljcima, biljezima i sličnim za tu dotičnu jedinku karakterističnim obilježjem".
Uočene su i četiri morske kornjače od kojih je jedna izvučena na istraživačko plovilo, pregledana, očišćena i vraćena u more
"Nakon obrade tih snimaka u Photoshop-u, svakoj jedinki dajemo ime ili određeni kod, pa je onda jednostavno prilikom sljedećeg susreta na moru sa delfinima, vidjeti da li je riječ o istoj ili drugoj jedinki. Na osnovu toga, odnosno tzv. mark recapture metode, pravi se procjena brojnosti populacije delfina na području koje istražujemo“, objašnjava dr Đurović dodajući da su delfine najčešće sretali na području između Budve i Petrovca na oko 5-6 milja daleko od obale.
Uočene su i četiri morske kornjače od kojih je jedna izvučena na istraživačko plovilo, pregledana, očišćena i vraćena u more.
Isto tako, u četiri navrata uočeni su i primjerci ribe vrste veliki bucanj (Mola mola) – najveće i najteže ribe iz porodice tzv. košljoriba. Neiskusni plivači i nautičari, često bucnja zbog njegove karakteristične repne peraje koja nerijetko izbija kroz valove i „leluja“ na površini mora, netačno identifikuju kao ajkulu.
Na pitanje da li delfini stalno žive u zalivu ili samo u njega povremeno ulaze, dr Đurović odgovara da je zaliv Boke, koliko god njegov akvatorijum čovjeku izgledao veliki, sa stanovišta delfina „tek nešto malo veći bazen“.
„U zaliv, dakle, ne ulaze svi delfini, već samo određene populacije koje godinama tu dolaze. Pretpostavljamo da te jedinke već dobro poznaju strukturu - konfiguraciju i dubinu Boke i znaju da se dobro orijentišu u tom akvatorijumu koji je za njih relativno mali".
"Čak i te jedinke nisu stalno tu – ulaze u zaliv i izlaze na otvoreno more, ali nam je svakako drago vidjeti ih ovdje pored naših obala“, ističe dr Đurović podsjećajući da je prije godinu i po u zalivu Boke, pred Kotorom, uočen čak i jedan primjerak kita perajara (Balaenoptera physalus), što je izuzetna rijetkost kada je u pitanju akvatorijum najvećeg fjorda na Mediteranu.
(FOTO: Shutterstock)
“To je za Boku bio jako neobičan nalaz i zahvaljujući video-snimcima koje je napravila jedna gospođa, identifikovali smo tu vrstu i čak smo o tome objavili jedan manji naučni rad".
"U razgovoru sa kolegama iz drugih djelova Mediterana saznali smo da kod njih tako blisko prilaženje kitova perajara obali nije tolika rijetkost – to se događa, ali uzroci do sada nisu baš jasni, pogotovo u svjetlu činjenice da kitovi perajari redovno rone i žive na dubinama od 200-300 metara”, ističe Đurović koji naglašava i edukativnu dimenziju NETCET projekta jer će, pored ostaloga, on i njegove kolege iz Instituta za biologiju mora, održati i radionicu sa ovdašnjim ribarima, kako bi im skrenuli pažnju na potrebu odgovornijeg odnosa prema morskim sisarima i morskim kornjačama.
Kornjače, naime, najčešće uginu zato što se zapletu u ribarske mreže ili uhvate na parangal, pa se onda udave jer ne mogu izroniti na površinu mora radi disanja.
“Stoga ćemo imati sastanke sa predstavnicima svih udruženja ribara od Ulcinja do Herceg Novog, podijelićemo im promo-materijale, a štampaćemo i postere sa objašnjenjima kako postupiti i kako osloboditi morsku kornjaču iz mreže. Već smo prije oko mjesec dana imali jednu sličnu intervenciju u Bigovi gdje se jedna zelena morska kornjača (Chelonia mydas) zapetljala u mrežu, pa smo je oslobodili, fotografisali i vratili u more”, objašnjava ovaj mladi pomorski biolog koji, iako za sada nema preciznih naučnih potvrda, ne isključuje mogućnost da se morske kornjače razmnožavaju- polažu jaja i izliježu se na pojedinim djelovima crnogorske obale – prvenstveno ulcinjskoj Velikoj plaži.
"Sa intenzivnom turističkom sezonom, te populacije morskih sisara i morskih kornjača, u najvećem broju slučajeva bukvalno bježe od obale
“Do sada nije bilo finansijskih sredstava za ozbiljnija istraživanja u tom pravcu ali mislimo da postoji polaganje jaja morskih kornjača na ulcinjskoj Velikoj plaži. U to nas uvjerava činjenica i da smo sada u prvoj fazi monitoringa kroz NETCET projekat, evidentirali prisustvo u našim vodama dosta velikog broja mladih jedinki” .
Đurović ističe da svake godine sve intenzivniji sezonski pomorski saobraćaj, posebno manjih brzih plovila – jahti i glisera, ne pogoduje morskim sisarima i kornjačama. Buka propelera i rad ultrazvučnih brodskih dubinomjera, negativno utiču na delfine, posebno na njihov prirodni sonar kojim se orijentišu u moru i pronalaze plijen. Nisu rijetki ni slučajevi da brzi gliser udari u kornjaču koja se “sunča” tik pod morskom površinom, a povrede od udarca brodskog trupa ili oštrih krakova propelera najčešće su smrtonosne.
“Sve to sigurno negativno utiče na ove životinje i sa dolaskom ljeta, sa intenzivnom turističkom sezonom, te populacije morskih sisara i morskih kornjača, u najvećem broju slučajeva bukvalno bježe od obale – idu u dublje vode. Oni jednostavno bivaju otjerani.”
Dinamit i bolest najveće ubice
Đurović naglašava da postoji više razloga za, u posljednje vrijeme, učestala nalaženja uginulih delfina i morskih kornjača kako u našem, tako i u akvatorijumu juga Hrvatske.
“To je prije svega, upotreba eksplozivnih sredstava u krivolovu ribe a što nema samo negativan uticaj na morske sisare i kornjače, već na kompletan morski ekosistem koji detonacije dinamita teško oštećuju. U komunikaciji sa kolegama iz ostalih jadranskih instituta, utvrdili smo da je u posljednje vrijeme dosta delfina uginulo i zbog bolesti. Delfine, naime, često napadaju određene grupe virusa koji ponekad bukvalno desetkuju neke populacije tih sisara".
"Upravo se zbog toga izbjegava miješanje domicilnih i populacija delfina koji nisu sa Jadrana – konkretno, otvaranjem sezonskih delfinarijuma i prenošenjem tih životinja iz drugih sredina. Nikada ne znate da li importovana životinja sa sobom možda nosi neku bolest na koju je ona u svojoj postojbini postala imuna, a ta bolest može katastrofalno djelovati na domicilnu populaciju”, objašnjava Đurović dodajući da kornjače najčešće stradaju od gušenja u ribarskim mrežama, ali i od udara brzih čamaca i glisera.
Nema morske medvjedice
Đurović je negativno odgovorio na pitanje da li je tokom dosadašnjih istraživanja u našim vodama imao prilike sresti sredozemnu medvjedicu (Monachus monachus) – vrstu tuljana koji živi u bazenu Mediterana, a koji je jedan od najugroženijih sisara na svijetu.
“Imamo informaciju da je jedan primjerak sredozemne medvjedice lociran u Hrvatskoj, blizu Lošinja, ali je ta vrsta, nažalost, maltene iščezla iz Jadranskog mora.
Te vrste ima južnije, u Grčkoj, a mi smo u pregovorima sa jednom koleginicom iz Grčke koja će ovdje vjerovatno doći u septembru da istraži potencijalna mjesta duž Crnogorskog primorja gdje bi se možda mogla naći sredozemna medvjedica”, objašnjava stručnjak Kotorskog Instituta, dodajući da će fokus pažnje tada biti na lokacijama na potezu rt Platamuni – rt Arza.
Galerija
( Siniša Luković )