Hrvati pamte Tirama: Modrić i ekipa spremni da se revanširaju Francuzima

Kada u nedjelju istrče na teren Lužnjikija, reprezentativci Hrvatske će, pored nesporne želje da osvoje “Zlatnu boginju“ i upišu se u knjigu besmrtnih, pred sobom imati još jedan cilj. Osveta Francuskoj za poraz u polufinalu Mundijala prije 20 godina.

Modrić i saigrači bili su djeca te 1998. godine kada je Hrvatska jedne tople, julske večeri igrala veliki meč na stadionu “Francuska“ u Parizu i sanjala svjetsku titulu. Zahvaljujući Lilijanu Tiramu snovi se tada nijesu ostvarili.

Niko nije predviđao da će “vatreni“ te 1998. kao i ove 2018. doći do same završnice. Predvođena trenerom svih trenera, harizmatičnim Miroslavom Ćirom Blaževićem, Hrvatska je u polufinalni meč ušla kao autsajder. Nasuprot sebe imali su ekipu domaćina predvođenu Zinedinom Zidanom i oko 80.000 domaćih navijača.

Nijesu se Hrvati uplašili značaja meča. Nakon prvog poluvremena u kojem nije bilo golova, Davor Šuker je doveo “vatrene“ u vođstvo u 46. minutu.

“Mi smo znali da će oni nama teško dati gol. Znali smo da imamo šanse da sačuvamo “nulu“ bez većih problema, ali nijesmo vjerovali da ćemo mi njima dati gol“, rekao je jednom prilikom član te generacije, Slaven Bilić u serijalu “Fudbal, nogomet i još ponešto“, posvećenom fudbalu na prostorima bivše Jugoslavije.

Vođstvo Hrvata trajalo je svega 60 sekundi. Na veliku scenu izašao je defanzivac trikolora Lilijan Tiram. Prvo je ukrao Bobanu loptu i izjednačio rezultat, da bi se u 70. minutu prikrao Jarniju iza leđa, oteo mu loptu i preciznim udarcem sa ivice kaznenog prostora doveo Francusku u vođstvo. Bili su to jedini golovi koje je defanzivac postigao u karijeri u dresu reprezentacije.

“Čak i u tom zagrljaju, kad smo grlili Šukera, rekli smo ’ajmo samo izdržati desetak minuta’, gdje će oni pokušati silovito da izjednače, samo to izdržati i kasnije ćemo im uvaliti drugi gol i u finalu smo“, prisjetio se Bilić.

Hrvati su od 76. minuta igrali sa igračem više. Blan je isključen nakon udaranja Bilića. Ni to im nije pomoglo da izbjegnu poraz.

“Da smo izdržali barem pet minuta duže bez primljenog gola, mislim da bi imali snage, jer bi se Francuzi otvorili i vjerovatno bismo postigli još koji gol“, rekao je u pomenutom dokumentarcu Robert Jarni.

Od meča u Francuskoj prošlo je 20 godina. Dječaci iz 1998. godine sada su zvijezde najvećih evropskih klubova. Neki od njih su tada odlučili da krenu stopama Bobana, Šukera i Prosinečkog. Uspjeh Blaževićevih momaka su nadmašili i u nedjelju će igrati finale Mundijlala. Možda ga i osvoje. Ne bi bilo nezasluženo.

( Savo Njunjić )