IUS FORUM

Svjedok trajanja

Skromno, čekajući svoj red i pripadajuće mu mjesto, polako nastaje i vremenom izrasta jedan vrijedan crnogorski pravni jubilej – 80 godina „Pravnog zbornika“

199 pregleda1 komentar(a)
29.06.2013. 08:00h

Crnogorska pravna zajednica, u poređenju sa sebi srodnim, nema previše datuma koje, kao jubileje, može izdići do nivoa da su vrijedni i van njenih granica.

Skromno, čekajući svoj red i pripadajuće mu mjesto, polako nastaje i vremenom izrasta jedan vrijedan crnogorski pravni jubilej – 80 godina „Pravnog zbornika“ i danas, na južnoslovenskim prostorima, skoro da nema pravnog časopisa koji slavi ovakvu obljetnicu.

POSVETA OSNIVAČIMA

Prvi broj „Pravnog zbornika“ izašao je u subotu, 1. jula 1933. godine, u Podgorici i bio je jedino pravno glasilo na području Crne Gore.

Utemeljivač, osnivač i vlasik bio je Milovan M. Vuković, a prvi glavni i odgovorni urednik Božidar S. Tomović, za koje se s pravom može reći da su bili najpoznatiji i najobrazovaniji crnogorski pravnici tog vremena. Pored njih prvi redakcijski odbor sačinjavali su istaknuti pravnici tog vremena Boško Bojović, Marko Popović i Petar F. Protić.

Na godišnjoj Skupštini Udruženja pravnika Crne Gore održanoj u Podgorici 11. aprila 1937. godine časopis postaje organ i glasilo Udruženja, i od tada do danas izlazi pod istim imenom. Do 1935 godine štampan je u štampariji "Zeta" u Podgorici, od kada se do prekida izlaženja 1940, štampa u štampariji "Slobodne misli" u Nikšiću. Usljed okupacije 1941. godine časopis prestaje sa izlaženjem, a osnivač i vlasnik „Pravnog zbornika“ Milovan M. Vuković, sudija Okružnog suda u Podgorici i Državni pravobranilac Zetske banovine, napušta službu i odbija da radi za okupacione vlasti.

Značaj osnivanja i izlaženja „Pravnog zbornika“ može se cijeniti, sa današnje distance, samo ako se sagleda kontekst vremena u kom je nastao. Crna Gora tada nije imala nijednu visokoškolsku pravnu instituciju ili pravnika sa naučnim zvanjem. U tom vremenu časopis „bilježi i čuva najdragocjenije stranice crnogorske kulturne baštine i njene slavne povjesnice“, zapisuje dr Petar Stojanović i dodaje da „pokretanje časopisa pada u vrijeme oštrih socijalnih sukoba unutar monarhističke Jugoslavije, u vrijeme političkog ignorisanja crnogorske individualnosti od strane vlastodržaca trojedine kraljevine i u vrijeme negacije crnogorskog kulturnog nasljeđa“.

Uređivačku politiku „Pravnog zbornika“, koji je okupljao crnogorsku pravnu elitu, ne brojnu, ali u ondašnjem vremenu značajno uticajnu, karakteriše ideja, kako se navodi u programskom tekstu objavljenom u prvom broju, da bude činilac „buđenja jednog novog života na polju prava, čiji su nosioci mlađi pravnici Crnogorci, jer je postojala jedna mučna istina da se ne bi ni pominjalo ime Crne Gore kao pravne zemlje da ne postoji Bogišićev Imovinski zakonik“.

HOD DO JUBILEJA

„Pravni zbornik“ obnavlja rad i formira se nova redakcija 1960. godine i nastavlja sa, manje-više redovnim izlaženjem do 1991. U tom periodu utvrđuje se uređivačka politika u skladu sa novonastalim društvenim odnosima i odslikava vrijeme izgradnje novog pravnog - socijalističkog poretka.

U tom periodu glavni i odgovorni urednici su Božo Vujošević (1960-1970), Stojan Đuranović (1970-1980) i prof. dr Slobodan Blagojević (1980-1990).

Rad Udruženja pravnika Crne Gore obnavlja se na Skupštini 25. marta 1994. godine, kada ponovo počinje sa redovnim izlaženjem „Pravni zbornik“, i od tada se pored naziva dodaje i oznaka „časopis za pravnu teoriju i praksu“. U tom periodu glavni i odgovorni urednici su dr Čedomir Bogićević (1994-2003) i Željko Tomović (2003-2008).

Dr Bogićević zapisuje: „Građa objavljena na stranicama "Pravnog zbornika" do te mjere je značajna da bolje od ičega čuva od izvrtanja činjenice i upućuje na istorijski adekvatna tumačenja pravnog života u Crnoj Gori, zbog čega je njegova pojava u crnogorskoj pravnoj kulturi od neprocjenjivog značaja.“

Taj period oslikava i snažan pokret za obnovu crnogorske nezavisnosti i njenog prava na samoopredjeljenje i akademik Mijat Šuković o tom vremenu zapisuje: „Pravni zbornik“ zavređuje puno poštovanje jer nijedan drugi naš časopis i nijedno drugo naše strukovno udruženje nijesu tako organizovano, sistematski, odlučno, javno i istrajno doprinosili ostvarivanju tog istorijskog cilja“.

PRAVNI MISIONAR

Danas sa sigurnošću možemo istaći da su za osam decenija trajanja „Pravnog zbornika“ privilegiju da u njemu objavljuju svoje naučne i stručne radove, prikaze, priloge, oglede imali skoro svi istaknuti crnogorski pravnici, pa stoga on nesumnjivo predstavlja jedan od stubova postojanja i razvoja pravne misli u Crnoj Gori.

„Pravni zbornik“ pomogao je čitavim generacijama crnogorskih pravnika da, po uzoru na Bogišića, bolje razumiju biće i suštinu pravne misli što mu je obezbijedilo ulogu „pravnog misionara“.

Bez obzira na vrijeme ili sastav redakcija „Pravni zbornik“ je uvijek afirmisao ideju slobode i zaštitu ljudskih prava, doprinosio razvoju pravne etike i kulture, te uspotstavljanju vladavine prava. S toga, dolazeće vrijeme uvećava ulogu „Pravnog zbornika“ da na svojim stranicama dodatno razvije stvaralačku - kritičku misao, djelom zamrlu u sadašnjosti. Zbornik treba da, svojom uređivačkom politikom, podstakne da se fokus autora ne zadržava na objašnjavaju kakvo pravo jeste nego i kako bi ono trebalo da bude i samo tako će i u narednom periodu znalački i uspješno vršiti svoju profesionalnu i kulturološku misiju.

U mjeri u kojoj označeni ciljevi budu ostvareni u periodu koji dolazi „Pravni zbornik“ će nastaviti svoj, osam decenija, trajući hod i biti dostojan sljedbenik svojih osnivača.

P. S. Danas, na dan jubileja, sadašnja generacija crnogorskih pravnika, može biti ponosna na istorijsko trajanje, društveno utemeljenje i ostvarene ideale osnivača časopisa i sve one koji su svojim pregalaštvom doveli „Pravni zbornik“ na pijedestal da ga sa pravom smatramo „riznicom crnogorske pravne baštine“ i „svjedokom trajanja crnogorske pravne misli“.

Zato još jednom podsjećanje na riječi akademika Šukovića: „Narod koji ne njeguje stvaralački odnos prema korijenima i tekovinama svoje kulturne i ukupne istorije, osuđuje sebe da svoju budućnost projektuje bez potpunijeg znanja o svom identitetu, bez djelotvornog oslonca na svoje korijene i pozitivne sadržaje svoje tradicije“.