"Borio sam se protiv bjelačke dominacije i borio se protiv crnačke dominacije"

Rano izjutra jedanaestog jula 1963. na jednoj farmi u blizini Johanesburga uhapšene su vođe Afričkog nacionalnog kongresa.

Obojeno stanovništvo, koje je tada činilo 87 odsto populacije, povuklo se u takozvane "zavičaje", daleko od velikih gradova. Baš kao i njihova vjera u jednakost skrajnuti su u rudnike, daleko od očiju javnosti.

Optuženi za veleizdaju, terorizam i sabotažu vođstvo ANK se istog jula našlo na optuženičkim klupama čuvenog Rivonijskog procesa. Među 10 uhapšenih nalazio se i 45-godišnji Nelson Mendela, koji je danas preminuo u 95. godini.

Tokom suđenja koje je bilo apsolutna farsa, sa doživotnim robijama kojima su gledali u oči od početka procesa, vrlo brzo došao je i trenutak za završne riječi optuženih.

Ne više tako mlad, možda i svjestan da je lično njegovoj borbi za slobodu došao kraj, Mendela se tokom četiri sata dugog govora potrudio zavještati slomljenom čovjeku Južne afrike nešto što je njega uvijek tjeralo dalje - nadu.

"Borio sam se protiv bjelačke dominacije i borio se protiv crnačke dominacije. Njegovao sam ideal demokratskog i slobodnog društva u kojem sve osobe žive zajedno u harmoniji i s jednakim mogućnostima. To je ideal za koji se nadam da živim i da ga ostvarim. Ako je potrebno, za taj ideal sam spreman i da umrem".

Tim riječima je Mendela svojoj ideji kupio samicu dimenzija 2x2.5 m na zatvorskom ostrvu Roben, a sebi vječnost.

Dječak nevolja

Nelson Mendela rođen je u selu Mvezo, u blizini Umtate. Brzo nakon smrti njegovog oca brigu o njemu preuzeo je ujak, vođa plemena Tembu.

Zadivljen plemenskim sudskim procesima kao i pričama o borbi za slobodu mladi Mendela, čije srednje ime Rolilala (Nevolja), brzo biva oblikovan u istom tonu.

Tokom školovanja tokom kojeg pokazuje izuzetne sklonosti i dar za pravo, profiliše se kao jedan od najboljih studenata i vođa čestih studentskih bojkota.

ANK

Mendela se 1944. godine priključuje Afričkom nacionalnom kongresu.

Liga mladih, kojoj je pripadao, imala je za cilj da omasovi ANK, koji je trebao biti okosnica ugnjetavanih radnika i seljaka. Mendelin žar vrlo brzo dolazi do izražaja, na divljenje starijih kolega, pa tri godine kasnije biva izabran za generalnog sekretara Lige mladih.

Na izborima 1948. Nacionalna stranka, odnosi pobjedu na izborima, a aparthejd stidljivo počinje da pušta svoje korijenje u JAR. Liga mladih vrlo brzo inspiriše neposlušnost stanovništva, bojkot, štrajk, a neslaganje sa idejom aparthejda kulminira i gerilskim djelovanjem, što postaje i zvaničan program ANK.

Šestog aprila 1952. ANK je pozvao na masovni prostest zbog proslave 300 godina dolaska prvih evropskih doseljenika u JAR.

Mendela je putovao kroz cijelu zemlju da bi organizirao ove proteste. Zbog svog rada tokom kampanje izveden je pred sud i osuđen na devet mjeseci zatvora i prisilnog rada.

Aparthejd

Godinu dana poslije pobjede Nacionalne stranke na izborima, na snagu stupaju zakoni koji predviđaju rigorozne kazne za bilo kakav oblik miješanja rasa, bilo da se radi o braku ili seksualnim odnosima.

Sistem aparthejda ojačan je serijom zakona iz pedesetih godina.

"Zakoni o Zemlji" iz 1954. i 1955. godine su ne-bijelcima zabranili pristup u određene zone. Ti zakoni su još više ograničili prava crnih Afrikanaca na posjedovanje zemljišta, proširujući kontrolu bijele manjine nad gotovo 80% teritorije Južne Afrike.

Pravo glasa imali su samo bijelci.

Hapšenja

Pedesetih godina prošlog vijeka godina Mendela je bio žrtva različitih oblika mučenja i pritisaka. Bio je hapšen i zatvaran.

Nakon Šarpvilskog masakra 1960. godine, mirnog protesta u kome stradalo 69 osoba, ANK je zabranjen, a Mendela je pod optužbom da je počinio veleizdaju bio zatvoren.

Mendela i još 150 drugih učesnika demonstracija su bili okrivljeni da su u ime internacionalnog komunizma planirali puč i svrgavanje vlasti južnoafričke države.

Borba u ilegali

Mendela je nakon toga radikalizovao borbu iz sijenke. Iako je uspio mobilizovati manje ljudi nego što je očekivao, ipak je naišao na značajnu podršku širom zemlje zemlje.

Vlada je odgovorila najvećom vojnom mobilizacijom pa se JAR našla u atmosferi straha i strepnje.

Mendela tih godina nije živio sa svojom porodicom, pa je stalno mijenjao mjesto boravka da ga vladini špijuni i svugdje prisutni informanti ne bi otkrili.

Nekada bi bio odjeven kao radnik, nekad kao šofer. U to vrijeme sa ostalim vodstvom ANK on je osnovao drugi militantni ogranak ANK "Koplje naroda", koji se pripremao za nasilno rješavanje stvari.

Kao glavni zapovjednik ogranka, 1962. je, uprkos zabrani, napustio zemlju i putovao nekoliko mjeseci. U Etiopiji se obratio Panafričkom pokretu za slobodu Istočne i Centralne Afrike a, a u drugim zemljama je, takođe, dočekan kao heroj.

Rivonijski proces

Jula 1963. Mendela biva među 10 uhapšenih. Optužbe za sabotažu, veleizdaju i terorizam padaju na pleća petorice, pošto su se ostali nagodili sa vlastima.

Suđenje koje je okončano doživotnim kaznama za optužene, Mendela je zavšio spektakularnim govorom inspirisanim govorom Fidela Kastra "Istorija će me osloboditi".

Svjetska javnost apelovala je na vlasti JAR bez uspjeha.

Osuđenici su poslati na ostrvo Roben, izolovano zatvorsko ostrvo na 9 kilometara od Kejptauna.

Ostrvo Roben

Svoju kaznu Mendela je proveo u ćeliji dimenzija 2x2.5 metara, sa samo dušekom u njoj. Mendela je bio poslat na težak rad u kamenolomu, a pravo na posjetu i pismo imao je jednom u šest mjeseci.

Izložen velikim pritiscima i neljudskim naporima Mendela je 6 puta imao ponudu od vlasti JAR da napusti ostrvo, u zamjenu za izlazak iz ANK.

Jednom prilikom Mendela je izdao saopštenje u kome je objasnio civjenu svoje slobode.

"Volim i njegujem svoju slobodu, ali ja više brinem o vašoj...Koju ja to slobodu dobijam ako je ANK ugašen?!".

Mendela je prvi dio svoje kazne odslužio u zloglasnom Roben Ajland zatvoru, gdje je imao najviše mjere sigurnosti.

U aprilu 1984. godine prebačen je u zatvor Polsmur u samom Kejptaunu, a decembra 1988. godine u zatvor Viktor Verster blizu Parla, odakle je konačno i pušten na slobodu

Oslobađanje 1990.

11. februara 1990. godine je oslobođen. Mendela je odmah potom počeo sa ostvarivanjem ciljeva zacrtanih 4 decenije ranije.

1991. godine na prvoj Godišnjoj konferenciji ANK, nakon što je on to 1990. godine odobrio, Mendela je imenovan za predsjednika.

Godinu dana pošto će 1993. dobiti i Noblovu nagradu za mir Nelson Mendela postaje predsjednik Južnoafričke republike.

U svom inauguracionom govoru poručio je da je JAR uspjela.

"Napokon smo postigli političku emancipaciju kojoj smo težili. Pred nama je sada zadatak oslobađanja ljudi iz ropstva, siromaštva i diskriminacije. Nikada, nikada i nikada ova lijepa zemlja neće ponovo doživjeti nečije ugnjetavanje. Neka sloboga zagospodari!".

1999. godine Mendela se povukao iz političkog života i vratio u svoje rodno mjesto Transkej.

Tri braka

Nelson Mendela se ženio tri puta.

Sa prvom ženom Evelin Mase je proveo 13 godina, od 1944 do 1957 i sa njom je imao četvoro djece. Sa drugom Vini Madizikela je bio u braku od 1958 do 1996. Par je imao dvije ćerke, Zenani i Zindzisva, da bi 1998. oženio Grejsu Makel, udovicu predsjednika Mozambika.

Iz tri braka, sa šestoro djece, Mendela je imao 17 unučadi.

Priznanja

U svojoj domovini Mendela je doživljavan "ocem nacije", "rodonačelnikom demokratije", "nacionalnim oslobodiocem".

UN su Mendelin rođendan 18. jul proglasile "Mendelinim danom", danom borbe protiv aparthejda.

Priznanja su stizala i sa istoka i sa zapada. SAD su ga odlikovale Medaljom slobode, Sovjetski savez Lenjinovom nagradom.

Mendela je dobitnik i Ataturkove nagrade za mir, iako je isrpva 1992. godine odbio zbog turskih zločina u to vrijeme.

Zaostavština

Nelson Mendela nikada na rasizam nije odgovorio rasizmom.

27 godina u kamenolomu nije poljuljalo njegovu ideju jednakosti.

Te dvije činjenice učinile su besmrtnim "dječaka nevolju" iz južnoafričkog sela Mvezo.

Galerija

( Milika Leković )