Smiješno-gorka priča o svima nama
„Predstava je imala tu lijepu sudbinu da je doživjela oko tri stotine trideset izvođenja od premijere prije sedam godina do sada"
Nakon porodične drame „Plemena“ Nine Raine, u režiji Slavice Knežević, koja je sa scene Amfiteatra na Svetom Stefanu ispraćena ovacijama, Exit Teatar iz Zagreba predstavio se publici budvanskog festivala i sa predstavom „Kako misliš mene nema“, po tekstu i u režiji Ivice Boban.
Po riječima Bukvića, priče na kojima se zasniva predstava morale su se stalno aktuelizirati tokom sedam godina njenog trajanja
Ova farsična crna komedija o nama samima i tranzicionim manipulacijama koje su toliko očigledne i surove da već postaju smiješne, sa prepune scene Terase između crkava takođe je ispraćena ovacijama.
U dva sata igre, te raznolike priče o svakodnevnim banalnostima koje živimo, materijalnom i duhovnom siromaštvu na koje smo navikli, brisanju granice između borbe za egzistenciju i prilagođavanja na kriminal, korupciju i zakon jačega, neprepoznavanju prostaštva i vulgarizacije i čovjeka i života...kazali su “Vijestima” glumci Filip Juričić i Amar Bukvić.
Kako su izjavili nakon predstave, gostovanje u Crnoj Gori i za njih je bilo uživanje:
„Predstava je imala tu lijepu sudbinu da je doživjela oko tri stotine trideset izvođenja od premijere prije sedam godina do sada, i dosta smo se naigrali. Nikada nismo prebrojali, ali sigurno ima još nekih dvadesetak likova koje igramo, pored dva glavna.
„Kako misliš mene nema“ jeste priča o nama na ovim prostorima, ali i šire, sigurno
Predstava je, zapravo, bila naš ispit na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, i pokazalo se da komunicira sa publikom – tu priču o „malim ljudima“ koji nekako preživljavaju, koji su gotovo neprimijećeni, ali su tu, među nama i svuda ih ima, odlično je prepoznata.
„Kako misliš mene nema“ igrali smo po čitavoj Hrvatskoj, u Sarajevu, dva puta smo gostovali u Republici Srpskoj, sada i u Budvi, ostao nam je Beograd i voljeli bismo da nas pozovu“, kazao je Juričić.
Po riječima Bukvića, priče na kojima se zasniva predstava morale su se stalno aktuelizirati tokom sedam godina njenog trajanja:
„Pominjemo imena političara koji su na vlasti, sve moguće događaje i afere koji su skandalozni, nove socijalne trendove, tako da smo se i mi, ispitujući te naše lične i društvene maske i kontramaske stalno osvježavali i mijenjali.
„Kako misliš mene nema“ jeste priča o nama na ovim prostorima, ali i šire, sigurno. Ona je i smiješna, i tužna, i gorka, i apsurdna, i služi da bi se pogledali u ogledalo“, istakao je Bukvić.
( Vuk Lajović )