NATO - povratak u normalu

Veliki razdor u NATO, čega su se mnogi nedjeljama pribojavali, na kraju je izostao. Tramp nije najavio ni povlačenje iz Saveza, ni povlačenje američkih vojnika iz baza u Njemačkoj.

Nakon jutarnje verbalne buke predsjednika SAD, kada je na meti prije svega bila Njemačka, on se tokom plenarnog zasjedanja zadržao na uobičajenim kritikama. Izdvajanja partnera za odbranu isuviše su mala i svi bi zapravo trebalo da izdvajaju četiri odsto BDP (kao SAD), umjesto obećanih dva - što nisu svi ni ispunili. Ali to bi prije svega trebalo da se shvati kao neka vrsta šok-poteza - ni od jednog učesnika se ne očekuje da ispuni taj zahtjev.

Bez obzira na to, Tramp, prema izjavama učesnika samita, ne dovodi u pitanje opstanak vojnog saveza. Iz krugova francuske vlade kažu da je učesnicima samita Tramp čak uputio pozitivne i konstruktivne poruke. Iz britanskih izvora moglo se čuti i to da se Tramp pozitivno izrazio o Evropi.

Bilo je spora, život ide dalje

„Bilo je diskusije, bilo je razmimoilaženja mišljenja“, rekao je po završetku samita generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg. On je ocijenio da je toga u istoriji Alijanse uvijek bilo i da je najvažnije da se na kraju postigne rješenje. To što je dogovoreno, u velikoj mjeri odgovora zaključcima samita u Velsu 2014. Diplomate NATO nedjeljama su pažljivo pripremale zajedničku deklaraciju. Šefovi vlada zemalja-članica potvrdili su da su odlični u tome da u narednih pet godina ostvare cilj o izdvajanju dva procenta bruto nacionalnog proizvoda za odbranu. Dodatnih obećanja nije bilo.

Bilo je nekoliko konkretnih zaključaka, kao što je poziv Makedoniji da započne pristupne pregovore s NATO, nakon konačnog rješenja spora oko imena. U Irak bi trebalo da bude poslata nova misija za obuku koju će predvoditi Kanada. Od dvije nove glavne baze, jedna bi trebalo da bude izgrađena u njemačkom Ulmu. Njemačka vlada pritom naročito naglašava doprinos koji daje za Savez, pored direktnih izdataka za naoružanje. Tako bi trebalo sagledavati veličinu vojnih snaga stavljenih na raspolaganje, kao i uključenost u misije, navodi njemačka strana. Međutim, na cilj od dva odsto Berlin gleda kao na nešto što treba postepeno da se ispuni, a ne ovog trenutka.

U završnoj deklaraciji su i uobičajena upozorenja na destabilizujući uticaj Rusije, kojoj se zvanično pripisuje i napad nervnim otrovom u Solsberiju. Istaknuta je i zabrinutost zbog pojačanih raketnih testova u Iranu, kao i zbog „destabilizujuće regionalne aktivnosti“ Teherana, što se odnosi na vojno mešanje u Siriji.

Normalnost između Trampa i Merkel

Onaj ko je očekivao da će Tramp svoje anti-njemačke tirade nastaviti i tokom razgovora s kancelarkom Merkel u užem krugu - taj se prevario. Nakon prijepodneva, kada je neobuzdano, lažnim činjenicama nasrtao na Njemačku, Tramp je ton promijenio za 180 stepeni: „Mi (!) imamo veoma dobar odnos sa kancelarkom, fenomenalnu vezu sa Njemačkom, ostvarili ste veliki uspjeh i čestitamo vam. I vjerujem da će se naša trgovina povećati, kao i mnoge druge stvari.“

O pitanjima odbrane nije bilo riječi. Sastanak s Merkelovom, Tramp je iskoristio za svoju omiljenu temu - evropski i njemački izvoz u SAD. Pritom je bilo riječi o automobilima, ali i o farmaceutskim proizvodima, jer predsjednik je nedavno uočio problem s visokim cijenama ljekova u SAD. Merkel je jasno naglasila da Evropi nije u interesu spirala eskalacije kada se radi o trgovini. Ona je podsjetila i da će uskoro u Vašington otputovati predsjednik Evropske komisije, kada će i biti nastavljeni pregovori o toj temi.

Bilo je reči i o migraciji: kancelarka je predsjedniku SAD objasnila pokušaj EU da se, kroz partnerstvo sa Afrikom, problemu pristupi u matičnim zemljama migranata. Iznijele je i svoj stav o politici Rusije, situaciji u Ukrajini i predsjedniku Putinu. Merkelova je naravno odbacila Trampove tvrdnje o njemačkom uvozu energenata iz Rusije: Njemačka dobija samo oko devet odsto energije iz Rusije, a ne 60 do 70 odsto, što je Tramp neposredno prije toga tvrdio.

Razgovor sa Trampom sumirala je staloženo: rekla je da je zadovoljna što se ukazala prilika za razgovor. Objasnila je da se razgovaralo o ekonomskim prilikama, migraciji, o pitanjima buduće trgovine „i o predstojećim putovanjima predsjednika“. Dalja razmjena sa SAD je važna „zato što smo partneri i zato što želimo nastavak saradnje“. Više pred mikrofonima novinara nije htjela da govori. U svakom slučaju, razgovor je protekao u normalnoj atmosferi, bez daljih ispada Trampa. A on je njemačkoj kancelarki čak prenio i pozdrave svoje porodice.

Mnogo buke ni oko čega?

Djeluje kao da se za samo jedan dan američki predsjednik na samitu NATO vratio na normalnu temperaturu. Prije podne je divlje napadao i optuživao - kasnije je njegov nastup bio u okvirima očekivanog. Razdor između Evrope i SAD je izostao, čega su se pribojavali mnogi. I sastanak Trampa s francuskim predsjednikom Makronom opisan je kao prijateljski i opušten.

Makron je inače uspio da preduhitri predsjednika SAD: on će se s predsjednikom Putinom videti u nedjelju u Moskvi, na finalnoj utakmici Svjetskog fudbalskog prvenstva Francuska-Hrvatska. Tramp će se s Putinom sresti dan kasnije, u Helsinkiju.

( Barbara Vezel )