kontrapercepcija
Pet sati sile i tišine
Sem ruke koju zavlače u naše džepove, sve brutalnije i vidljivije postaje dokidanje prava i slobode. Priveli su ih zbog one 42.000 koje nisu potkupljive i koje su otvorile prostor da se može suprotstaviti - koje stvaraju alternativu, naspram političkih trabanta
U političkoj jazbini kakva je Crna Gora, imamo samo početna sricanja o građanskoj neposlušnosti i razrađene političke manipulacije i kriminal na drugoj strani. I dok region baca odsjaj pobuna sa ulica nekadašnjih zajedničkih nam gradova, jer je raji jasno da političari od devedesetih rade na našu štetu, u Crnoj Gori se ni povećanjem stope PDV-a ne osjeća podrhtavanje političkog tla. Iako će 90 odsto jedva preživljavati, dok će onih 10 odsto u punoj aroganciji i dalje puniti prve redove oko modnih pista, u kojima jedan naš važni kulturnjak vidi važne događaje kulture? I to je bolje od gusala. I dok u Sarajevu okupljeni građani/ke u svom ogledalu zrcale pobunu i traže Bosnu-zajedničku, koja jedino tako daje šansu za život, u Crnoj Gori su zamukli svi. Pa i kada govore, nema se što čuti. Pozicija laže, dok opozicija sopstvenu nesposobnost i neodgovornost predstavlja kao argument. Verbalizacija umjesto aktivacije. Civilni sektor je u većini oćutao nezakonito privođenje i višesatno zadržavanje aktivista MANS-a kojima se ugrožavaju elementarna ljudska prava. Dok građani/ke Bosne traže da se upokoji dejtonski vampir skrojen između Sloba i Franja, u načinima otpora prepoznajem neke elemente sa prošlogodišnjih građanskih protesta u Crnoj Gori. Ljudima je dosta nepravde, dosta im je da budu zatvorenici bjelosvjetskih i lokalnih derikoža koji im uništavaju živote i ubijaju djecu. Zato su zajedno pred skupštinom BiH, svakodnevno na kafi.
Četrdeset i dvije hiljade ljudi u Crnoj Gori uspijeva da udahne vazduh stavljajući svoje potpise na peticije protiv nameta i harača koji vlast i opozicija združeno, uz širok osmijeh i bogat buđelar plata i dnevnica, lako izglasaše. Hvala svakom od tih 42.000 koji su budni i svjesni da je teško, ali se ne predaju. Pozicija naslućuje što se iza brda valja, opoziciji nije jasno ili ne cijene sopstvene građane/ke, zato valjda izostaje njihova politička akcija i odgovornost. I vi imate odgovornosti za izglasani PDV. Samo što će vas manje zaboljeti, jer vam je džep malo dublji - jednom neće biti nikoga da ustane u vašu odbranu. Danas nema nikog da nas oslobodi zarobljavanja, dokidanja prava i nasilja vlastodržaca.
Prvog kalendarskog dana ljeta, Vanju i Vuka je vrhuška privela, na očigled nas koji smo trebali da opsjednemo zgradu Uprave policije, i bez objašnjenja držala 5 sati, kako reče jedan policajac, ograničene slobode!!! Pet sati smo gledali u očigledno – policija privodi one koji se zalažu za pravdu, a dželatima i siledžijama prećutkuju i neće da svjedoče o raznim radnjama kriminalnog tipa, npr. potezanju pištolja na ljude na ulici!!! Za tih 5 sati bilo je dovoljno da se pokaže kako se u državi Crnoj Gori ništa ne mijenja i sve raspada. Mjenjaju se ministri i glavni psi tragači, ali rješenja su sve lošija. Oni sve poslušniji. Prevare, laži i kriminal sve veći. Pritvaranje slobode sve češća praksa. Uz naklon evropejaca.
U tih 5 sati, svaka izgovorena riječ o reformi o kojoj pričaju poslanici/ce pozicije i opozicije se čini kao traktat pijanice koji bulazni. Gospodo, nije dovoljno biti protiv. Nije. Paralelno, moguće dvije ulice niže, koaliciona elita je praznila šampanjac i čavrljala o tome što sve može kad joj se hoće. Politički Poluks i Kastor znaju što rade. Urednici medija isto - dok im besplatno rade PR ovjeravajući taj politički incest. Ili to nije baš besplatna rabota. Minhauzen SDP-a. Ko još vjeruje da se SDP suprostavlja DPS-u? Od pranja ratničkih košulja do danas kmetovi su oćutali i navodni predsjednički kadar i PDV i KAP. Međutim, uređivačke politike medija poput indijanskih vračeva šalju dimne signale šireći lažnu informaciju kako bi smirili i ubijedili poziciju i Evropu u demokratske promjene. Možeš misliti! Ko vjeruje u naklapanja o različitim glasovima u koaliciji. Samo žabe koje krekeću u bari naše zbilje. Druga komedija pomaže poziciji da se njihove laži legitimišu - Odbor na kojem se dokazuje ono što svi znamo - politička korupcija i zloupotreba moći. Glumeći advokate iz američkih serija članovi/ce Odbora glumili su inkviziciju i isljeđivanje. Obesmišljavajući zdravu pamet i očigledano. Legetimišu i dalje sistem, jer i njima obezbjeđuje glasačku mašinu. Oni su dokazivali političku korupciju partije na vlasti umjesto da isti koji su snimljeni dokazuju da je nije bilo. I to tamo gdje se ona dokazuje. Dokaze vide ptice sa grane. Gospodo, do kada će vama i evropskoj birokratiji biti važno da nas iznurujete i varate otvarajući prostor legitimiteta lupežima u svakom smislu riječi, sopstvenom nesposobnošću i evropskom nezainteresovanošću koju pakuju u političku korektnost, navodno se ne miješajući u tuđe stvari?! A DPS-u su prsti u medu. Kod vas evropejci, oni moraju da kleče. Kod nas, oni mogu što god žele jer im se može. Sem što MANS ponovo pokaza da je Laki tako nervozan. Privođenjem MANS-a nas uvode u fazu da je simbolika crvene boje prosuta po stepenicama skupštinskog zdanja javni govor, mogući scenario hapšenja, ubistava i krvi koja se može proliti, jer se ulazi u grande finale kada reakcija stiže reakciju, u kojoj su svi malo više nervozni, uznemireni i raspoloženi za mržnju. Čeka se otvaranje prostora za lude od zla, pa da politički Poluks i Kastor pokažu prstom kako treba i operu bijele rukavice. Nije više pet do podne. Prešlo je podne i podneva više nego što se može podnijeti.
Sem ruke koju zavlače u naše džepove, sve brutalnije i vidljivije postaje dokidanje prava i slobode. Priveli su ih zbog one 42.000 koje nisu potkupljive i koje su otvorile prostor da se može suprotstaviti - koje stvaraju alternativu, naspram političkih trabanta. Tih pet sati ograničene slobode, tih pet sati vidljivog (transparentnih - po EU vokabularu i agendama) sistemskog nasilja nad slobodnomislećim se strašno približava lekciji koju smo učili uz Miljkovićeve sužnje koje pevaju o njoj. Ono što svaki diktator zna kada stavlja prste na slobodu i čega ga je najviše strah jeste to da misao nije moguće privesti i uhapsiti. Može dvoje–troje, ali 42.000 koji misle svojom glavom - to je ipak van njegove moći.
P. S. U tih pet sati Vanjin osmijeh je ponovo viđen. A on dobro ide uz parolu koju su kreativni građani/ke Bosne u Sarajevu nosili: “Političare i pelene treba mijenjati često iz istih razloga”.
( Ervina Dabižinović )