Zatvorenici štrajkuju glađu, ali ih nasilno kljukaju hranom
Reporter Gero Šlis napravio je reportražu iz američkog logora Gvatanamo
Gvantanamo je ponovo u udarnim vijestima. Predsjednik SAD Barak Obama još jednom je obećao zatvaranje zloglasnog zatvora. Sada slijede saslušanja zatvorenika od kojih pak veliki broj štrajkuje glađu i biva prisilno hranjena.
Sablasna tišina u rano jutro u zatvoru Gvantanamo bej na Kubi. Nalazimo se u bloku B i gledamo u tamni prolaz. Vojnici patroliraju, bez riječi obilaze ćeliju za ćelijom, kratko gledaju unutra i idu dalje. A onda odjednom vidimo ruku koja kroz otvor na ćelijskim vratima pruža praznu flašu. Čuvar je uzima i sklanja. Ta ruka je sve od zatvorenika, što smo uspjeli da vidimo tokom obilaska Gvantanama upriličenog za novinare.
Vojnici, naravno, prate novinare u stopu. Paze da vidimo samo ono što žele da pokažu. Na kraju su svi snimci našeg kamermana prekontrolisani. Lica i određene bezbjednosne mjere ne smiju biti snimljeni ili fotografisani. A 166 zatvorenika, koliko ih ima u ovom zatvoru, ni slučajno.
Natrag u blok B: Tačno u pet sati čuje se poziv na molitvu. Svi zatvorenici mole u svojim ćelijama. Mi ne znamo koliko ima ćelija. Znamo samo da su svi zatvorenici u ovom bloku smješteni u samice. Oni svoje ćelije mogu napustiti samo rijetko i to u lisicama i pod strogom kontrolom.
Čuli Obamin govor
Ipak, brojni zatvorenici su čuli posljednje primjedbe Baraka Obame da želi ubrzati zatvaranje Gvantanama, kaže komandant zatvora, pukovnik Džon Bogdan.
„Čini se da je reakcija pozitivna“, kaže Bogdan.
To nam potvrđuje i Zak koji radi u Gvantanamu posljednjih osam godina i ne želi da otkrije svoje puno ime. On je savjetnik rukovodstva zatvora i očito ima najviše kontakta sa zatvorenicima. Njihova reakcija na govor bila je dobra, kaže nam on: „Ponovo su dobili nadu. I vjeruju da će se nešto dogoditi.“
To se nije odrazilo na stroge mjere bezbjednosti koje vladaju u zatvoru. Zatvorenici žive u malim ćelijama sa prozorskim oknom, skoro svi borave u samicama. Oni su i kada je riječ o ličnim stvarima upućeni na svoje čuvare – vezani su, kada žele da gledaju televiziju, da se tuširaju ili su prisilno hranjeni. Svaki njihov pokret se nadzire.
Od 166 zatvorenika u Gvantanamu više od stotinu trenutno odbija da uzima hranu. Ta tendencija se povećava. Više od 40 ih biva prisilno hranjeno, uz mučenje kako tvrde zatvorenici i njihovi advokati. Niko nije želio da nam otkrije da li su među štrajkačima glađu i petorica optuženih za organizaciju terorističkih napada na Njujork i Vašington.
Do zaoštravanje situacije oko štrajka glađu doveo je nasilni sukob između čuvara i zatvorenika. Zatvorenici su optužili rukovodstvo logora da su se prilikom pretresa ćelija odnosili prema Kuranu bez poštovanja. Rukovodstvo zatvora to negira. Grupa od 13 zatvorenika, koje čuvari prisilno hrane, izrazila je negodovanje u otvorenom pismu kao i nepovjerenje prema vojnim ljekarima.
Vojni ljekari opravdavaju kljukanje
Ljekari brane prisilno hranjenje; kažu da se radi o životu zatvorenika. Oni bi, kako navode lkekari, mogli čak i u trenutku kada se nalaze vezani na stolici da bi bili kljukani, mogli još uvijek da odluče da hranu uzimaju dobrovoljno. Stoga rukovodilac ljekarske službe u zatvoru, koji želi da ostane anoniman, kaže:
"Sve se mijenja iz dana u dan. Neki pacijenti ujutro uzmu hranu bez otpora, a onda kasnije odluče da ne uzimaju hranu. I postoji šačica pacijenata koje čuvari moraju čvrsto držati.“
Stolica za prisilno hranjenje, Foto: Deutsche Welle
Pokazuju nam stolicu na kojoj sjede zatvorenici kada su prisilno hranjeni. Riječ je o sivoj stolici od čvrstog materijala. Naslonjača se blago naginje natrag. Prilikom pružanja otpora zatvorenicima mogu biti vezane ruke i noge. Moguće je takođe i fiksiranje glave. Potom im cjevčica kroz koju se ubrizgava tečna hrana bude provučena kroz nos.
Ujedinjene nacije ovaj postupak smatraju mučenjem. Pukovnik Bogdan brani spornu praksu riječima da je prisilno hranjenje "etablirano kao legalan i trajan postupak koji su uveli političari".
On kaže da nema problem s tim da sprovodi zadatke koje su mu dali političari.
U zatvorskoj kuhinji – kao da je drugi svijet. Lijepo miriše. Šefica kuhinje ne želi da govori o štrajku glađu. Ona i dalje svakog dana sprema doručak, ručak i večeru za 166 zatvorenika – dakle kao da štrajk ne postoji. S ponosom pokazuje osam različitih jela između kojih zatvorenici mogu da biraju. Želi da i mi probamo hranu. Ovdje svi treba da budu zadovoljni, kaže, i vegetarijanci i oni koji jedu meso.
Zahtjevi Obami
U Gvantanamu susrijećem i Paradis Kebriaei, koja radi kao advokatica u Centru za ustavna prava. Ovaj Centar se neprestano bori za zatvaranje Gvantanama i protiv prisilnog hranjenja. Kebriaei je upravo srela trojicu zatvorenika koje brani, a koji štrajkuju glađu.
Šefica kuhinje ne želi da govori o štrajku glađu. Ona i dalje svakog dana sprema doručak, ručak i večeru za 166 zatvorenika – dakle kao da štrajk ne postoji"Oni su u veoma lošem stanju, skoro da ne mogu hodati“, kaže ona i dodaje da su na njenim klijentima ostali samo kost i koža.
Ova pravnica je svoje zahtjeve uputila direktno predsjedniku Obami.
"Krajnje je vrijeme da nakon njegovih riječi dođu i djela."
Većina zatvorenika bi mogla odmah napustiti zatvor – američke bezbjednosne službe su već odavno preporučile da oni budu pušteni.
"U svom govoru Obama nije naveo vremenski okvir za provjeru zatvorenika. Mi želimo da on prije svega bude precizan i jasan i da saslušanja odmah počnu. Inače će stvari postati još gore i ljudi će umrijeti“, kaže Kebriaei.
Veliki broj od 166 zatvorenika dolazi iz Jemena. Obama je tek nedavno ponovo ponudio da oni budu vraćeni u Jemen. Sve je više naznaka da bi jemenski zatvorenici narednih mjeseci mogli da budu vraćeni u domovinu. Bio bi to važan djelimični uspjeh za predsjednika na putu ka zatvaranju Gvantanama.
Kada smo napuštali Gvantanamo na aerodromu smo vidjeli Air Force One, avion koji koristi predsjednik. Kasnije smo saznali da je u iznenadnu posjetu došao republikanski senator Džon Mekejn u čijoj je pratnji bio šef Štaba Bijele kuće. Proklamovani Obamin protivnik je već istog dana uputio saopštenje u kojem je naglasio da je zatvaranje Gvantanama „u nacionalnom interesu“.
( Deutsche Welle, Gero Šlis )