Srbiji "heliksi", nama partizanske zastave

Ministarstvo odbrane Crne Gore, u vrijeme kada ga je vodio Boro Vučinić, propustilo je veliku priliku da riješi problem nedostatka adekvatnog višenamjenskog helikoptera srednje veličine jer je sjajne školsko-borbene avione tipa „supergaleb G-4“ trampilo sa Srbijom u zamjenu za personalne dosijee pripadnika VCG, zastave crnogorskih partizanskih jedinica i staru aerodromsku navigacionu opremu, umjesto da za njih traži makar jedan od dva izuzetna helikoptera koja su se našla u Srbiji.

Susjednoj državi je prije dvije godine ustupljeno 6 „supergalebova“ od ukupno 17 aviona tog tipa koji su se zatekli u Golubovcima u vrijeme osamostaljenja Crne Gore 2006, ali Vučinić i načelnik Generalštaba VCG, viceadmiral Dragan Samardžić, nisu iskoristili priliku da za njih dobiju ono što bi našoj državi zaista nešto značilo – dva protivpodmornička helikoptera tipa „kamov Ka-28“ koje sada Srbija namjerava da vrati u letno stanje.

„Helikopter koji pominjete nije bio predmet razgovora jer su oba primjerka izbačena iz upotrebe februara 2000. godine i premještena u stalnu postavku Muzeja vazduhoplovstva u Surčinu“, odgovoreno je „Vijestima“ iz Ministarstva na pitanje da li su ikada razmišljali da od Srbije u zamjenu za „supergalebove“ zatraže makar jedan od dva „kamova Ka-28“ koje je posjedovalo Vazduhoplovstvo nekadašnje JNA.

Mini Awacsi

Bivša SFRJ je, kao prvi inostrani kupac, od nekadašnjeg SSSR-a 1987. godine kupila dva tada najmodernija protivpodmornička helikoptera „Kamov Ka-28“. To su, imajući u vidu ugrađenu elektroniku, bez konkurencije najmoderniji i najsposobniji borbeni vazduhoplovi nekadašneg RV i PVO JNA, moderniji čak i od mnogo poznatijih lovaca MiG-29 koje je, i to 16 komada, Jugoslavija takođe 1987, kupila od SSSR-a.

„Ka-28“ (koga u NATO označavaju kodnom oznakom „Helix“), „nakrcan“ je još uvijek modernom avionikom – radarom, MAD detektorom, sonarom itd. Njegov radar je toliko moćan da je „Ka-28“ leteći na visini od 5.000 metara nad Jadranom, mogao da „pokriva“ cijeli vazdušni prostor nad jugom Italije koristeći svoj radar za lociranje eventualnih neprijateljskih snaga i pomaganje jurišnoj avijaciji u pronalaženju ciljeva.

Jugoslovenski “Heliksi” koji su letjeli u sastavu 784. protivpodmorničke eskadrile “Ajkule” sa bazom u Divuljama kod Splita, tako su svojevremeno korišteni kao svojevrsni mini AWACS-i. Htjeli da kupuju slične letjelice

Nakon raspada SFRJ oba “Heliksa” prebačena su u Golubovce gdje je 784. eskadrila ušla u sastav 172. lovačko-bombarderskog avijacijskog puka (brigade), a oba “Ka-28” su 2000. godine izbačena iz operativne upotrebe i predata na čuvanje Muzeju vazduhoplovstva u Beogradu gdje se i sada nalaze. Zanimljivo je, međutim, da dva “Heliksa” koja već 13 godina “pasu travu” ispred zgrade muzeja u Surčinu, imaju veoma malo utrošenih tehničkih resursa jer su oba letjela svega po oko hiljadu sati, što znači da nisu stigli ni do intervala prvog remonta, koji je predviđen poslije 1.500 sati naleta.

“Posjedovanje bilo kog srednjeg višenamjenskog helikoptera predstavlja ozbiljnu sposobnost svake vojske, pa tako i Vojske Crne Gore"

Sve to nije, međutim, impresioniralo viceadmirala Samardžića ni bivšeg ministra odbrane Vučinića da od Srbije u zamjenu za “supergalebove” traže makar jedan od dva “kamova” koji se mogu iskoristiti kako za kontrolu vazdušnog i morskog prostora, tako i za operacije traganja i spašavanja na moru, a ako se sa njih demontira (i proda) protivpodmorničlka oprema, mogu se koristiti i kao protivpožarni helikopteri koji nose vedro sa 5 tona vode za gašenje vatre. Crna Gora je prije par godina za borbu protiv požara iznajmljivala jedan helikopter “Ka -32” Ministarstva za vanredne situacije Rusije, a “Ka-32” je upravo protivpožarna varijanta helikoptera tipa “Ka-28”. Bivši pomoćnik ministra unutrašnjih poslova za vanredne situacije Zoran Begović je čak jedno vrijeme zastupao ideju da Crna Gora treba da kupi dva “Ka-32” helikoptera radi jačanja svojih protivpožarnih kapaciteta, ali se to do danas nije desilo, niti je iskorištena prilika da se trampom sa Srbijom, dođe do sličnog (Ka-28), odnosno mnogo “moćnijeg” helikoptera koji bi se mogao koristiti i za nadzor mora.

“Posjedovanje bilo kog srednjeg višenamjenskog helikoptera predstavlja ozbiljnu sposobnost svake vojske, pa tako i Vojske Crne Gore. Nabavka takvog helikoptera je na visokom nivou prioriteta opremanja VCG i biće realizovana u skladu sa mogućnošću obezbjeđenja potrebnih finansijskih sredstava“, odgovoreno je „Vijestima“ iz Ministarstva na pitanje smatraju li „Ka-28“ sa svim njegovim respektabilnim tehničkim i mogućnostima u vođenju elektronskih dejstava i izviđanja, korisnim za oružane snage Crne Gore u kontroli našeg vazdušnog prostora i akvatorijuma, te da li će nešto učiniti da Crna Gora od Srbije preuzme makar jedan helikopter tog tipa. Srbija vraća “Ka-28”

U međuvremenu, Republički štab za vanredne situacije Srbije krajem prošle godine inicirao je vraćanje dva “Heliksa” u operativnu upotrebu i njihovo privođenje protivpožarnoj namjeni, jer Srbija tada, kao ni Crna Gora danas, nije imala para za kupovinu novih helikoptera.

Potpukovnik Božidar Cmiljanović, načelnik Odsjeka za razvoj u komandi Vazduhoplovstva i protivvazduhoplovne odbrane Vojske Srbije, tamošnjim je medijima rekao da bi se skidanjem protivpodmorničke opreme sa “Ka-28”, povećala njegova nosivost vode u protivpožarnoj namjeni, kao i da slijedi izrada tehno-ekonomske studije izvodljivosti remonta ta dva helikoptera jer su dva “Heliksa”, tokom prethodne vojne službe, utrošila izuzetno malo svojih tehničkih resursa.

Karakteristični i dobro naoružani

Helikopteri koje je razvio ruski projektantski biro „Kamov“, pa tako i „Ka-28“, karakteristični su po tome što nemaju repni, već “dupli“ glavni, odnosno dva tzv.koaksijalna rotora, a to se smatra mnogo robusnijim ali komplikovanijim tehničkim rješenjem od „uobičajenih“ helikoptera sa repnim rotorom. Ka-28 ima 3 člana posade, a pogone ga dva motora “Izotov” TV3-117 VMA snage po 2.200 KS.

Maksimalna težina helikoptera pri polijetanju je 12 tona, prečnik glavnog rotora 15,9 metara, maksimalna brzina leta 250 kilometara na sat, a plafon lebdjenja 5.000 metara. Praktični dolet sa unutrašnjim rezervoarom goriva iznosi 800, a taktički radijus dejstva 200 kilometara.

U protivpodmorničkoj varijanti helikopter je od naoružanja nosio po jedan navođeni torpedo, jedan torpedo-raketu, 10 bombi PLAB 250-120 i 2 bombe OMAB.

( Siniša Luković )