JBMVMYQ

Damir Nikšić je bosansko-hercegovački konceptualni umjetnik. Iako u Crnoj nam Gori postoji grad čije se ime poklapa sa njegovim prezimenom, Damir Nikšić nije Crnogorac. Da jeste, vjerovatno ne bi bilo pobune u njegovim djelima.

Damir je studirao je na likovnim akademijama u Sarajevu, Milanu i Bolonji. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, Odsjek za slikarstvo. Studirao je na postdiplomskom studiju na University of Arizona, SAD. Magistrirao je iz likovnih umjetnosti i historije umjetnosti. Predavao je na Northwestern University u Evanstonu, SAD. Bio je član grupe Maxumin. Izlagao je na Venecijanskom bijenalu 2003. godine u internacionalnoj selekciji.

Uprkos impresivnoj bigrafiji, nije pošao stazama crnogorskih umjetnika i iskoristio biografiju nebi li zgrabio što udobniju fotelju u nekom od ministarstava. Kao da na našoj akademiji za umjetnost postoje predmeti joga i vjeronauka (Budizam), naši su umjetnici svi mirni i spokojni, sve dok je plata redovna.

Damir Nikšić je angažovan, u pravom smislu te često pogrešno rabljene riječi.

U Sarajevu su ljudi izašli na ulice i protestima zahtijevaju dodjeljivanje JMB novorođenim bebama. Protesti su prerasli u opšte nezadovoljstvo, ulice su blokirali taksisti, dok su na ulicama glumci, profesori i još mnogo uticajnih ličnosti, uključujući Damira Nikšića.

U svom stilu, on je spremio transparent na kojem je ispisano JBMVMYQ.

Fotografiju na kojoj Nikšić drži transparent i zviždi prenijelo je mnogo portala i dnevnih novina. Ideja je sasvim jasna, posrijedi je igra riječi, a paralela između prvobitnog razloga protesta i lokalne psovke je savršena! Prava poruka uvijek stigne gdje treba, čak i kad nije adresirana.

Damir Nikšić koristi sve blagodeti ovog vijeka ne bi li uspio da probudi što više ljudi, da ih svojim djelima navede da otvore oči. Na internetu se mogu pronaći njegovi radovi. Na njegovom YouTube profilu nalaze se kratke video poruke, od kojih su briljantne: Koga si pitao, If I wasn’t Muslim, Noto Ignoto, Glasajte razumno.

U tim jednostavnio snimljenim klipovima ima mnogo humora, ali svaki od njih žestoko zabrine osobu koja posmatra. Kao da je svaki klip vid malog eksperimenta, pravo buđenje uma. Uključujući Facebook gdje na svojoj stranici svakodnevno postuje poruke, može se zaključiti da se Damir Nikšić angažovao u potpunosti i da koristi sve prednosti internet glasila.

Uspio je da mu galerija bude dostupna svima i u svakom trenutku, što treba da bude primjer za ostale koji se i dalje bave Weltshmerz-om, ignorišući domaće probleme, karakterišući ih minornim za komentarisanje i uplitanje, a tim činom vrlo lukavo čuvaju onaj dio sramni tijela koji se najudobnije osjeća u fotelji, a sa kojim se njihova ličnost može poistovjetiti.

Još od vremena kad su napravili himnu nove Crne Gore „Moja domovina“ organizacija The Books Of Knjige bila je simbol neke vrste otpora, i ventil kroz koji smo disali usljed poplave kiča, nacionalizma i tradicije.

Njihove emisije petkom u ponoć su se iščekivale, i bilo je slučajeva da parkovi u Podgorici petkom u ponoć budu puni mladih ljudi koji uz pivo slušaju radio prenos njihove emisije na Radiju Antena M. Međutim, nova reklama Elektroprivrede Crne Gore „Idemo Daljo“ čiji su autori članovi TBOK me je zabrinula, iako me je nasmijala.

Reklama uči narod kako da im struja ne bude isključena, i to sasvim jednostavno, plaćanjem enormnih računa u ratama. Reklama je stigla u pravom trenutku iščekivanja kad će cijeloj Crnoj Gori biti uvedene restrikcije zbog neizmirenja dugova, dok struja ide gratis KAP-u godinama. Međutim, „ogromna povoljnost“ koju Elektroprivreda nudi građanima je morala biti izreklamirana. Većina ljudi u toj reklami prepoznaće samo humor, i to je ono što ostaje.

Sumnjam da su članovi TBOK izmanipulisani od strane Elektroprivrede. Suviše su inteligentni da bi ih neko preveslao. Možda su samo osjetili pogodan trenutak i shvatili da termin „angažovan“ može imati i drugi smjer, biti angažovan, ali od strane države. Bilo bi šteta da od istinskih heroja nacije postanu obične dvorske lude koje zasmijavaju narod da ne laje dok karavani prolaze.

TBOK imaju pažnju javnosti i potencijala da budu u rangu Damira Nikšića i sličnih aktivista, i šteta bi bilo da sve to ne iskoriste na pravi način.

Završio bih ovu priču posljednjim postom Damira Nikšića koji je objavio na svojoj stranici: „Ko hoće da bude jednak i ravnopravan - ima da se ispravi i uspravi. Niko ne treba puzati zbog drugih pa čak ni iz solidarnosti. I niko nema pravo tjerati druge da pužu, pa makar bio šampion svijeta svih vremena u puzanju.“

( Đuro Radosavović )