Koje je knjige najneprijatnije čitati u javnosti?

Književni ukus može otkriti mnogo toga o osobi, a s druge strane – može navesti i na potpuno pogrešan trag. Knjiga koju osoba lista u javnom prevozu, naivno vjerujući da je niko ne posmatra, može biti slučajni odabir ili jednostavno pogrešna procjena, tvrdi Li Špigel, kolumnista HuffingtonPosta.

"Dovoljno je loše što ljudi pretpostavljaju stvari o životu pisaca bazirane na njihovim romanima, ali kad pretpostavljaju da nešto znaju o čitaocu, to je zaista smiješno. Zapravo ne znate ništa o osobi, njihovom životu, zašto čitaju upravo tu knjigu i šta misle o njoj. Kad biste imali priliku da posjetite njihov dom i vidite cijelu književnu kolekciju, možda biste mogli da dobijete osjećaj kakva je osoba u pitanju, ali izdvojiti pojedinu knjigu i suditi o nečijem ukusu, u rangu je procjenjivanja osobe na osnovu boje cipela. Očigleno je da mnogi i dalje sude o knjizi samo po koricama.

Saberite se, kulturni snobovi i hejteri! Ako već mislite da je čitanje korisna aktivnost, hvalite svakoga ko čita, bez obzira na vaše osobne preferencije. Ionako vas niko nije pitao za mišljenje. Ako se opustite, možda uspijete da naučite nešto izvan vaše uobičajene 'sigurne' kulturne zone i otkrijete nešto izvanredno", napisao je Špigel.

U nastavku provjerite koje je knjige izdvojio kao najneprijatnije štivo za čitanje u javnosti.

50 nijansi sive

Bez obzira što je loše napisan, nema reprezentativan erotski sadržaj, a i problematičan je po pitanju propitivanja patrijarhalnog sistema muške dominacije, bestseler E. L. Džejms postao je bitna kulturološko referentna tačka. Roman je omogućio nekima da se prvi put upoznaju sa čarima BDSM-a, a ako se odvažite na nošenje knjige u javnosti, pokazujete sopstevnu hrabrost i spremnost da vas kritikuju samo zbog čitanja erotskog sadržaja.

Ako otvoreno čitanje ove knjige može da dovede do veće osviještenosti po pitanju seksualnosti ili javne diskusije o žensko-muškoj dinamici upostavljanja odnosa moći u stvarnom svijetu, možda bi svi trebalo da nose kopiju i pokazuju je.

Biblija

Osim demonstracije prava na slobodu religijskih uvjerenja i tolerancije, postoji mnogo dobrih razloga zašto bi svi trebalo da pročitaju Bibliju. Dag Soderburg, urednik magazina Bible Illuminated i uvjereni ateista, napisao je: 'Biblija ima puno veću moć od same crkve kao institucije, povezana je sa našom istorijom i presudno je djelo našeg kulturnog nasljeđa. Naši zakoni, moralne vrijednosti, sve dolazi iz Biblije, svidjelo se to nama ili ne.'

Biblija prevedena na 2.527 jezika svijeta >>>

Kuran

Gledati ispod oka nekoga ko čita Kuran, samo perpetuira štetne stereotipe zbog kojih raste mržnja, anksioznost i otuđenost. Umjesto da se to događa, pozdravljanje čitanja bitne literature koja nam koristi u proširenju znanja ima i kulturno-društvenu funkciju – pomaže ljudima da se osjećaju dobrodošlima u inostranstvu i da se oslobode straha.

Saudijska princeza: Mnogo problema potiče od pogrešnog tumačenja Kurana >>>

Fantasy Romani

Postoji stigma ljubitelja fantasy literature, iako je Tolkinova trilogija "Gospodar prstenova" osvojila svijet. Mlađa publika obožava bogatu imaginaciju i magiju u fantasy romanima, a samo zato što ljudi stare i zamijenili su vjerovanje u zmajeve mržnjom prema svakodnevici i dosadnom poslu, ne znači da moraju prezrivo i sa visine gledati na čitaoce koje ne zanimaju romani o realnosti ili na one koji još uvijek istražuju definiciju 'stvarnosti' kao takve.

Infinite Jest

Pisac Dejvid Foster Wallace postao je legendarno ime među hipsterima. Mnogi ga smatraju neprežaljenim književnim genijem, a određene grupe (tu se svojim izjavama najviše ističe američki romanopisac Bret Iston Elis) smatraju njegov monumetalni roman 'Infinite Jest' sinonimom za pretencioznost. Istina je relativna i nebitna. Valasovi radovi neizostavan su dio savremene kulture i intenzivno štivo, koje nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Uostalom, njegovi romani preteški su i preglomazni da bi se neko njima 'šminkao' vani. Kao i romane 'Uliks', 'Rat i mir', 'Zločin i kazna' - rijetko ćemo u javnosti uočiti nekoga ko ih čita, a kamoli nosi kao 'fora' aplikaciju na majici.

Den Braun

Postoji razlog zašto je upravo on prodao knjige u milijonskim izdanjima, naime, prilično su napete i generalno, prosječnoj čitalačkoj publici – prijemčljive. Dobar triler nije 'guilty pleasure', već originalni adrenalinski stimulans. Dante, Da Vinči, Templari, sve su to vrlo rado čitane teme, a Braun ih inkorporira u zgodne slagalice i zagonetke, bez potrebe da pokaže ili dokaže da je njegova literatura 'nešto više' od toga.

Novi roman Dena Brauna je traljavo, povremeno i ekstremno glupo štivo >>>

Mein Kampf

Hitler je bio izopačena osoba i monstrum, osoba koju je lako osuditi i na osnovu njegovih riječi, koliko i posljedičnih djela. Ako nastojimo proučiti zlo, možda ga možemo shvatiti i u budućnosti prepoznati i spriječiti. Da li biste nešto dodali ovom spisku?

( Tportal )