Autodomrevolucije

Postoje događaji, pojmovi, ljudi, građevine, knjige... koji se nametnu kao sinonimi u nekom vremenu i prostoru. U Crnoj Gori, od kraja osamdesetih, polako je nastajao sinonim proistekao iz spleta okolnosti koje su dovele do Doma revolucije u Nikšiću. Započet je u trenutku nesumnjivih znakova narastajuće ekonomske i političke krize u nekadašnjoj SFRJ. Mogao bi da posluži kao studija, po raznim aspektima: kulturološkom, sociološkom, značenjskom, programskom, finansijskom, urbanološkom itd. O tome kako nastaju katastrofalne odluke.

Prije nekoliko godina gradska uprava Nikšića naručila je od Građevinskog fakulteta u Podgorici da se sagledaju tri scenarija za Dom revolucije: završetak objekta prema projektu po kome je započet, djelimično uklanjanje i završetak dijela objekta i potpuno uklanjanje i korišćenje lokacije za druge namjene. Rezultat studije je da, praktično, nije moguće naći, kako se savremeno uobičava reći - održivo rješenje. Koje bi sada Crna Gora i opština Nikšić mogli da realizuju.

U Vijestima je nedavno, 23. 4. 2013, na naslovnoj strani izašao tekst o izgradnji autoputa: Kinezi bi radili za 800 miliona.

"Šta god da se dogovore Vlada i kineski investitori i građevinske kompanije, izvjesno je da se nikako ne može očekivati skora izgradnja cijelog autoputa, nego u najboljem slučaju samo dionice Podgorica – Mateševo i to navjerovatnije samo jedan smjer da se privuče saobraćaj i odmah pčne prilivati novac.

Da se izgradnja cijelog autoputa ne isplati, potvrdila je studija engleske konsultantske kuće Skot Vilson, koja je pkazala da se izgradnja autoputa ne isplati zbog teškog terena i značajnog smanjenja protoka saobraćaja nakon 2008.”

Ovo je novinarska interpretacija informacije, koja i ne može da sadrži bitne stručne parametre da zainteresovani, a upućeni u materiju, građani mogu izvesti neki zaključak. Ipak, poznato je bilo i prije čuvenog svečanog početka radova koji je u Gornjim Mrkama kod Podgorice okupio troje premijera iz regiona, da autoput ne može biti isplativ. Barem u parametrima koji se uobičajeno primjenjuju za ovakve investicije. Već tada je asociralo na Dom revolucije.

Izvanredan tekst objavljen u Vijestima prije nekoliko godina pod naslovom Kolika je milijarda, autora dipl. ing. Ivana Kekovića ukazuje na drugi koncept izgradnje putne mreže u Crnoj Gori. Koncept kojim se neće stvoriti autodomrevolucije. U ovom trenutku bi bilo izuzetno korisno da Vijesti ponovo objave tekst veoma cijenjenog mladog kolege I. Kekovića. Da se podsjetimo šta bi se sve na putnoj mreži u Crnoj Gori moglo uraditi za tih 800 mil. eura, koje Vlada očekuje da će kineski investitor utrošiti za put Podgorica – Mateševo. I za koji nas pripremaju da i neće biti autoput. Osim cijene. Naravno, kineski investitor, ako ikada dođe do počinjanja autodomarevolucije, neće investirati bez garancija.

Eto nas, građana Crne Gore, kao garanta za vraćanje nekome, nekog novca, neko vrijeme. Jer, jasno je da, ako se izgradi jedan smjer autoputa od Podgorice do Mateševa, biće neizvjestan priliv novca od drumarine.

Međutim, treba razmotriti približnu cijenu autoputa Bar – Boljare u svijetlu najnovije informacije nakon razgovora sa kineskim investitorima. Cijela trasa je dužine 165km. Da li navedena dionica Podgorica – Mateševo obuhvata trasu koja tangira urbanu zonu, a dijelom i prolazi kroz nju? Očigledno ne. Odnosi se na lokaciju G. Mrke – Mateševo.

Aproksimativno, ovaj dio je šestina (a možda i manje?) vrijednosti cijele trase autoputa. Izričito se saopštava da će se graditi samo širina jedanog smjera, za početak, i da će to koštati 800 mil.evra. Proizilazi da taj iznos treba pomnožiti sa dvanaest da bi se dobila cijena koštanja cijele trase autoputa u punom profilu. Tako dođosmo do cifre od 9,6 milijardi evra. Ko voli okrugle iznose (u milijardama), može zaokružiti na 10 milijardi.

Naravno, prethodna računica je namjerno gruba aproksimacija. Nažalost, utemeljena i koja opominje. Jer donosioci ove investicione odluke su se već pokazali i potvrdili, kroz dvodecenijsku praksu. U uspješnom donošenju investicionih odluka. Recimo za KAP, Željezaru, Boksite, Hercegnovsku rivijeru, Telekom... A formirani su na istoj svijesti o nadmoći vlasti nad kulturom, ekonomijom i zdravim razumom, iz koje je i nastao Dom revolucije. Taj obrazac je potrošen, srećom. Doduše uz velike patnje građana i štete za Crnu Goru. Iako se na pitanju izgradnje autoputa, vlast uporno drži upravo tog obrasca. Doma revolucije u Nikšiću.

A kolika je milijarda, ako je stručno i domaćinski utrošimo u poboljšanju putne mreže, preporučujem da saznate iz teksta kolege I. Kekovića. Kojeg budućoj Vladi preporučujem za ministra saobraćaja, koje god da je partijske pripadnosti. Ili bez partijske pripadnosti. Jer, znanjem ćemo spriječiti nastanak novih domova revolucije. Ako se prethodno, kao građani, postaramo da se isto primjenjuje, a ne zamjenjuje partijskim odlukama.

( Jelisava Kalezić )