"Sa domaćim skiperima bi izbjegli nesreću"
Smrt Litvanke prilikom raftinga Tarom izazvala brojne komentare da i naši vodiči nijesu dovoljno obučeni
Smrt Litvanke Velge Pavlovič (53), koja je u nedjelju stradala tokom spalvarenja Tarom, na 15-ak kilometara od Šćepan Polja izazvala je brojne reakcije.
Uprkos činjenici da u čamcu sa Litvancima nijesu bili domaći skiperi, na društvenim mrežama pojavilo se nekoliko postova čiji autori tvrde da splavarenje Tarom nije bezbjedno, jer oni koji vode rafting ture nijesu obučeni.
Kolašinac Janko Šćepanović, koji tvrdi da je dvije godine radio kao skiper na Tari, na svom FB profilu oštro je kritikovao upravu NP „Durmitor“. On tvrdi da su izjave direktora tog nacionalnog parka Toma Pajovića, povodom nedavne nesreće, neistinite. Za neke svoje bivše kolege Šćapanović tvrdi čak i da su neplivači, a da nijedan ne umije da primijeni standardnu proceduru spasavanja.
„Kad direktor Nacionalnog parka 'Durmitor' povodom smrti Litvanke na nacionaloj televiziji izjavi da su učinili apsolutno sve u granicama njihovih mogućnosti da spriječe ovaj događaj i da preporučuju ubuduće angažovanje žabljačkih rafting skipera - onda čitava priča dobija u najmanju ruku ironičan karakter. Sa pozicije nekoga ko je dvije godine radio kao skiper na Tari, mogu samo da tvrdim da Nacionalni park nije uradio ni sada niti ikada apsolutno ništa, osim da razreže svaku vrstu taksi na nepostojeće usluge. Što se tiče lokalnih rafting skipera znam ih nekoliko kojima je plivanje nepoznata vještina, a ne znam nijednog koji zna da primijeni standardnu proceduru spasavanja u slučaju prevrtanja čamca. Ukoliko je neko od njih naučio u prethodne dvije godine, bilo da pliva bilo da okreće prevrnuti čamac, izvinjavam se”, napisao je Šćepanović na svom FB profilu. On, kako je kazao, zbog zauzetosti poslom nije pristao na razgovor za “Vijesti”, ali je obećao da će ubrzo novinarima detaljnije pričati o tom problemu i neobučenosti svojih bivših kolega.
U Kolašinu i na Žabljaku, u kojima rafting spada u najatraktivniji dio ljetnje turističke ponude, brojne agencije u svojoj ponudi imaju taj ekstremni sport. Zaduženi za organizovanje rafting tura u ta dva grada tvrde da su svi rafting skiperi vrhunski obučeni sa potrebnim licencama.
Pajović je za ”Vijesti” kazao da kada je preporučivao skipere sa Žabljaka nije bio lokal patriota, već je govorio na osnovu višegodišnjeg pozitivnog iskustava u saradnji sa njima.
„Moja izjava da se prilikom raftinga treba osloniti na skipere sa područja Žabljaka i iz kanjona Tare nema primjesa lokalizma i favorizovanja po tom osnovu. To moje mišljenje plod je višegodišnjeg iskustva u radu sa njima. Sve su to ljudi sa višegodišnjim iskustvom skipera i svi sa važećim licencama izdatim od relevantne nacionalne institucije. Uz to su veoma dobri poznavaoci rijeke, bukvalno svakog njenog metra. Najviše zbog toga što u posljednjih desetak godina nije bilo ni najmanjeg incidenta na plovilima kojima su kormilarili ovdašnji skiperi”, tvrdi Pajović.
On je dodao da pravila parka obavezuju da se moraju uvažiti licence raftera bez obzira odakle dolaze, kao što je bio slučaj sa dva čamca turista iz Litvanije. Iako propisi predviđaju i mogućnost zabrane plovidbe u vanrednim slučajevima, kako je direktor NP kazao, u slučaju Litvanaca nije bilo potrebno da se primijeni takva mjera. Prema njegovim riječima, ispoštovana je cijela procedura, a incident sa tragičnom posljedicom dogodio se van granica NP “Durmitor”.
Svi gosti Kolašina koji se tokom svog odmora odluče za rafting, takođe će na plovilima imati obučene rafting skipere i u tom smislu, ne treba da brinu za svoju bezbjednost. To je mišljenje Mikija Bulatovića iz “Vila Jelka” d.o.o. .
On napominje da pet kolašinskih agencija organizuje rafting, a 10 skipera koji rade imaju višegodišnje iskustvo.
“To su momci koji imaju višegodišnje iskustvo, porasli su pored rijeke i vrhunski su plivači. Većina trenutno angažovanih skipera od 1996. godine radi taj posao. Tvrdim da što se tiče bezbjednosti na čamcu, vrhunski su obučeni. Mi smo spremni i da međunarodni tim stručnjaka provjeri vještine naših skipera”, kazao je Bulatović.
Leković: Komentar Šćepanovića maliciozan
Goran Leković, predsjednik najstarijeg udruženja raftera “Triftar” iz Đurđevića Tare komentar Janka Šćepanovića na popularnoj društvenoj mreži smatra malicioznim i, kako je kazao, „prljavim“.
„Čovjek koji je u našim krugovima apsolutno nepoznat, ko zna čime motivisan, priča nebuloze i prizemne neistine. Svako ko je imalo u toku ovog posla zna da su ovdašnji ljudi pioniri crnogorskog raftinga. Iako smo organizovani u nekoliko udruženja ili društava, svi dobro sarađujemo, poštujemo pravila i svi imamo validne licence skipera. Posljednjih deset godina na našim plovilima nije bilo nikakvih incidenata. I što je važno, mi smo i turistički vodiči i čuvari prirode. Radimo i sve drugo što zahtijeva Tara i njen kanjon, prirodni dragulj pod dvostrukom međunarodnom zaštitom”, rekao je Leković za „Vijesti“.
Litvanci htjeli sami niz rijeku
Miki Bulatović smatra da je za one koji ne poznaju rijeku neophodno da angažuju lokalne skipere. To Litvanci među kojima je bila stradala Pavlovič, nijesu učinili. Prema Bulatovićevim riječima, ta grupa turista nije imala ni adekvatne čamce.
“Dva dana prije nesreće Litvanci su imali nezgodu u gornjem dijelu rijeke. Sreo sam se s njima u kampu gdje su bili smješteni i oni su to ispričali. Pretpostavljam da nijesu znali šta ih čeka na rijeci. Siguran sam da je sa njima bio bilo ko od crnogorskih skipera, da se to ne bi desilo”, tvrdi Bulatović.
Galerija
( Obrad Pješivac, Dragana Šćepanović )