Pravda za četvorke

Kako je krenulo, protjeraćemo četvorku - ocjenu koja je nekada petici disala za vrat, a sad je malo ko cijeni i priznaje, pogotovo u našim školama.

To što je u sjenci petice, ajde de, ali je došlo vrijeme da se više trojka ili dvojka cijene od četvorke, jedinica da ne pričamo, nekako drčno, karakterno i dalje brani svoje mjesto. Ranije se govorilo “ i jedinica je za đaka”, bila je to utješna poštapalica za učenika koji je dobio slabu ocjenu, a uskoro će se izgleda i za četvorku tako kazivati. Prosto rečeno, smjestili smo četvorku u “magareću klupu”.

Svi učenici jednog četvrtog razreda u Osnovnoj školi “Štampar Makarije” u Podgorici prešli su odličnim uspjehom. Može da se desi da u jednom odjeljenju imate pregršt radne i talentovane djece, može da se desi da roditelji traže da njihova djeca uče kod kvalitetne učiteljice, da su to ambiciozni roditelji, ambiciozna učiteljica, ali je nelogično da makar jedno od 43 mališana, barem iz ćefa, ne poželi da se malo razlikuje od drugara, da ga trenutno škola manje interesuje…

Da je sreće, makar jedan đak da je iz tog razreda prešao vrlodobrim, ostali su trebali da ga podigu na ramena i u tu čast da ga nose po dvorištu, da se svi bore za njegovu naklonost.

Nekada su roditelji vrlo dobrih đaka bili ponosni na uspjeh svoje djece, danas je ljudima neprijatno kad ih pitaju kakvi su đaci njihova djeca. Samo u ilegalu što ne pređu!

Ove godine 256 učenika srednjih podgoričkih škola dobilo je diplomu “Luča “ za uspjeh u svom školovanju.

Diplomu “Luča”dobio je 371 učenik iz 22 podgoričke osnovne škole.

Da je suditi samo po broju “Luča” zaključio bi čovjek da je naš obrazovni sistem najbolji na svijetu. Problem je što nas stvarnost uvijek demantuje, naši su učenici na PISA testiranjima uvijek u donjem dijelu tabele, loše se pokazuju i na eksternim testovima. Ni sa univerziteta ne dobijamo kadrove koji su nam potrebni. Na meritornim svjetskim listama često nijesmo ni rangirani.

Lako je zaključiti da su “Luče” u našim školama u stvari takmičenje da svaka škola ponaosob na kraju godine ima što više učenika na zajedničkoj slici, sa najvećim priznajem. Tako se, makar nakratko, zaborave sve manjkavosti školskog sistema, i đacima ostane uspomena, našminkana stvarnost našeg školstva….

Odmah da se razumijemo - nemam ništa protiv štrebera, čini mi se da me je iskustvo dovelo do zaključka da je štreberstvo rijedak talenat. Možda i zbog toga što mi nikako nije polazilo za rukom da sam budem šterber. I nemam ništa protiv toga da se nagrade pravi štreberi. Problem su oni koji su kukolj među njima, koji ne zaslužuju nagrade.

Nije lako uvijek biti u formi savladavanja i učenja, pisanja i istraživanja, da želite da znate sve bolje od drugih… Ima to svojih kvaliteta, štreberi su i odlični radnici, mada im je nedostatak kreacije uvijek bio Ahilova peta.

E tu su, čini mi se, makar u moje vrijeme, u prednosti bili vrlodobri, čak i “jako” dobri đaci, oni su bili “za dribling i kreaciju”.

Nije ovaj tekst ni presuda učiteljicama u našim školama, koje rade pod pritiskom roditelja, uprave škole, koje ubija besomučno ispunjavanje administracije i još rade za loše popunjen buđelar... Ustvari, dobar predavač i dobra učititeljica ili učitelj jesu posljednja barijera da se ne uruši loše postavljen sistem...

Profesor fizike u srednjoj školi, bio je i sekretar partije, pohađali smo drugi razred usmjerenog, učlanjivao je u partiju svakog ko bi imao četvorku iz njegovog predmeta. Posebno je cijenio vrlodobre đake. Nekoliko njih se bunilo, odbijalo je tu čast, ali im je taj napor bio uzaludan, postali su članovi Saveza komunista, nevoljno doduše… I tada su iskušenja vrebala vrlodobre!

Vjerovatno su u pravu oni koji predlažu da se moraju uraditi analize kako prolaze lučonoše iz osnovnih škola u srednjim školama, i kako najbolji đaci iz srednjih završavaju fakultete, koji kvalitet dobijemo na kraju, jer se uvijek poenta broji.

Troje Francuza, An Blanšar, Žan-Bernar Puj i Serž Blok, došlo je na sjajnu ideju - pri tome i odlično realizovanu - da naprave Enciklopediju loših đaka, buntovnika i ostalih genijalaca. U njoj su nabrojali 27 slavnih svjetskih naučnika, političara, vojskovođa koji su u mladosti bili loši đaci.

“Jer, šta može biti zajedničko Balzaku i Darvinu, Leonardu i Agati Kristi, Napoleonu i Daliju, Linkolnu i Debisiju, Edisonu i Trifou? Ništa, osim činjenice da su svi imali problematičnu, mnogi čak posve beznadežnu mladost. Mnogi su geniji bili propalice i ponavljači, prividni ljenjivci i ignoranti, sanjari nezainteresovani za učešće u mučnom adolescentskom takmičenju i socijalnoj prilagodljivosti”. Među tim lošim đacima nalaze se i Ajnštajn, Čaplin, Čerčil…

Neki će reći da je to bilo moguće u njihovo vrijeme, da je sada sve drugačije.

“Život će sve to, kao i obično, da dobro prosije”, napisala je čitateljka “Vijesti” komentarišući vijest da su svi učenici jednog odjeljenja prešli odličnim. Ja joj za komentar dajem čistu i stabilnu četvorku, jaču od svake petice…

( Boban Novović )