I dalje u samom vrhu

Skoro svako istraživanje sprovedeno na mladima kao ciljnoj grupi, u nas i u regionu, otkriva apsurdnost obaljenosti, šire društvene neaktivnosti, nezainteresovanosti za život van sopstvenih anala. Svakako, posljednji Balkanski ratovi su ostavili poduboke, sudbonosne i presudne ožiljke na mnogim generacijama i poodosta će decenija trebati da se stvari počnu smirivati, upristojavati. Pogoduje toj pasivnosti i savremena informatička personalizacija, višečasovno,virtuelno pasionirano, prisustvo na raznim frekvencijama i mrežama. Potres u društvenih strukturama, izazvan pomenutim balkanskim sukobom, izbrčkao je, pretumbao, dotadašnji poredak stvari. Neđe je sve to i izvruto iščašio. Ali, još traje i nije se završio. Potres 90-tih. Sada, nakon frontalnih i konferecijskih epicentara, žarište potresa je široko u sistemima vrijednosti koji oblikuju mlade. Pogotovo njih. Na njima i kroz njih se najviše osjećaju strahotni valovi tog potresa, a i generacije tzv. trećeg doba su itakako dobro protrešene, oštećene. Vidimo li da uspostavljeni poredak stvari (sistem vrijednosti), čvrsto prikovan za armirani beton sive ekonomije, proizvodi prećeranu ostrašćenost kao organsku reakciju na sistemsku začepljenost, etabliranu nenormalnost? A dominantno preporočna mladež, omladina, kako god, greote, ne uspijeva pronaći onaj model koji joj, po samom poretku stvari, pripada. A to je da inicira i sprovodi promjene. Da opravda mladost. Da se zaposli, da donosi nešto novo, starica mu majka! I masu novija radnija mjesta. Ako je to finale svake politike, ovđe. Ili da se biološki opravda, realizuje. Sa druge strane. Nego, sačekajmo da ova kriza prođe, pa ćeš viđet onda, miki moj…koliko će se onda poslova obrnut'!

Stalno je ponavljanje teorije po kojoj je kriza - zato što je svjetska ekonomska kriza. Pri tom se, naravno, predpostavlja da je prije nije bilo, nego, kada se pojavila globalna, onda se pojavila i naša, domaća kriza. Konstantna dijagnoza obaljenog društva. Kriza. Da, ali nemojmo zaboraviti, upravo vi mladi, da je naš ekonomski problem - hronično četvrtvjekovno stanje. Naše društvo egzistira, održava se, isključivo zahvaljujući još ne oglodanoj SFRJ. Uglavnom, još uvijek živimo u zgradama Jugoslavije ili se vozimo po putevima Jugoslavije. Tada stvoreni resursi još nijesu skroz izlizani, potrošeni. Još uvijek traju.

Aplauze rijetkih prolaznika, na otvorenoj sceni, pobralo je i nekoliko mladih, prije neki dan, kada su demonstrativno zafrljačili par jaja u oronulo zdanje Parlamenta. Pritom su optužili parlamentarnu opoziciju da saučestvuje u diktaturi. Redovno privedeni.

Čudo da se povodom izjave ambasadora Njemačke, nije podigla zaslužena prašina. Dežurni medijsko-institucionalni tvorbenici nijesu se oglasili. Tu, skoro, na pitanje zašto nema njemačkih investitora u Crnoj Gori, ambasador veli da: “Mislim da je zbog zakonske i pravne nesigurnosti. Njemačke kompanije su svjesne da postoji iznuđivanje i korupcija, i ne žele da budu dio takve prakse”. Zašto se te iste večeri, te iste pominjane persone i Institucije, čuvari našeg nacionalnog obraza, ne oglasiše i ne demantovaše akutelnog amabasadora Velike Ujedinjene Njemačke, a sve u odbranu legalno iznjedrene izborne pobjede i EU integracija? Ili, eto, ne mora baš iste te večeri, ali sjutra svakako, tu neđe do 12 h...Zamislite, neko iz diplomatskog kora veli ( i to iz najmoćnije zemlje EU ) da u nas postoje iznuđivanje i korupcija?

No, prema podacima legalno registrovanih agencija, zasvrbjeli su nas rodoljubno/sportski dlanovi i jedva čekamo da se nacionalno izeuforišemo, povodom još jedne pobjede našija hrabrija đevojaka/momaka. I treba da se ispraznimo. Stvarno, nedostaje neko kolektivno sportsko opijenije. Prije nego se obradujemo, izježimo i zagrlimo, obavijestimo se da smo u vrhu još jedne značajne međunarodne tabele. Po broju duvanskih zavisnika. tj prema količini dnevno izdžibrenih, popušenih cigareta. Idemo, milji...U samom regionalnom vrhu. A i pripadamo regionu koji ubjedljivo vodi u cijelom svijetu. Poznato Istočnoevropsko pušenje.

( Zoran Bojović )