Da li Aleksandar Vučić i Ivica Dačić uvode Srbiju u novu epohu

Na raznim mjestima gdje se oglašava takozvana građanska Srbija, od medija do nekih kultnih institucija i novih internet portala, vode se žestoke polemike oko toga gdje se danas nalazi Srbija na čelu sa liderima, nekadašnjim šešeljevcima i miloševićevcima.

Da li smo ušlu u novu, postnacionalističku epohu i da li ostavljamo za sobom period državnog nacionalizma?

Da li je prevladana prošlost, da li se Srbija okrenula budućnosti kao što tvrde jedni, ili se nekritički podržava nova vlast, zaboravlja na njenu prošlost koja malo-malo pa izroni u vidu grandioznih državnih projekata kakvi su proslava godišnjice Konstantina ili sahrana davno preminulih kraljeva, kraljevića i kraljica?

„Ulazimo u jednu novu fazu u kojoj pokušavamo da malo marginalizujemo ta nacionalna pitanja, a naročito nacionalističku politiku"

Da li jedni nameću temu lustracije kada je za to već kasno i nesvrsishodno a drugi proturaju razne rehabilitacije koje retuširaju prošlost kroz novu ideološku optiku?

Sociološkinja Vesna Pešić, koja od prošlih izbora, kada se zalagala za promjenu vlasti a potom i otvoreno podržala naprednjake i socijaliste, pa sve do danas, svakim svojim istupom izaziva nove polemike.

„Ulazimo u jednu novu fazu u kojoj pokušavamo da malo marginalizujemo ta nacionalna pitanja, a naročito nacionalističku politiku. I da se okrenemo drugim temama. I, ono što je moja glavna teza, da, umjesto svesrpstva, stavimo u glavni centar državu Srbiju.

Umjesto plemenskog osjećanja pripadanja nekakvom svesrpstvu, Srbima kao takvima, kao narodu, a ne državi Srbiji koja je svo vrijeme bila zanemarena. Dakle, ja to vidim kao nešto što se sada dešava“, objašnjava Vesna Pešić kako vidi današnju Srbiju i zašto tako zdušno podržava sadašnju vlast.

„Patriotska kultura“

Profesroka Vesna Rakić-Vodinelić polemiše sa tezom da je Srbija ušla u novu postnacinalističku epohu, kada je riječ o državnoj politici, mada priznaje da su se na retoričkom nivou oni koji donose najvažnije odluke, premijer i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić i prvi potpredsjednik vlade i ministar odbrane Aleksandar Vučić, odrekli te nacionalističke retorike.

„Međutim, to ne važi za cjelokupnu državnu politiku, niti za sve koji je zastupaju“ dodaje profesroka Rakić-Vodinelić.

„Mislim da ne treba da podsjećam koliko je puta predsjednik Tomislav Nikolić skliznuo upravo u takvu retoriku, a neki resori vlade, kao što je Ministarstvo kulture, i dalje su otvoreno nacionalistički.

„Ja ne znam zašto neko ne vidi šta se događa od 2008. godine pa sve do danas"

Na primjer, promovisanje te takozvane ’patriotske kulture’ iza koje se krije nacionalizam. Na tom području možemo govoriti i dalje o državnoj politici koja je nacionalistička na državnom nivou.“

Vesna Pešić ističe da se potpredsjednik vlade i lider naprednjaka Aleksandar Vučić i direktno odrekao ratnih ciljeva iz 1990-ih godina, kao što su granice Karlobag, Karlovac, Virovitica i ne vidi razloga zašto mu se ne bi vjerovalo.

Sa druge strane, dvije glavne agende sadašnje vlade su rješavanje pitanja Kosova i evropski put Srbije. I oni to rješavaju.

„Ja ne znam zašto neko ne vidi šta se događa od 2008. godine pa sve do danas. Jedina nacionalistička stranka sa ekstremnim stavovima u parlamentu je Demokratska stranka Srbije (DSS), mala partija, a Srpska radikalna stranka nije ni prošla cenzus, koja je postala marginalna stranka na čije mitinge niko ne dolazi.

Da li se sjećate kako je to nekada bilo, još onda kada sam ja bila u skupštini, kada je uhapšen Radovan Karadžić, na čelu sa crkvom, na čelu sa Miloradom Dodikom....“

Od Dučića do Karađorđevića

Profesorka Srbijanka Turajlić međutim dovodi u pitanje ocjenu da je Srbija zakoračila u novu postnacionalističku epohu.

„Meni se čini da je zaključak da je državna politika prestala da bude nacionalistička, nažalost, preuranjen zaključak"

„Ovo šetanje kostiju Karađorđevića me je neodoljivo podsjetilo na šetanje kostiju Jovana Dučića kada je Vojislav Koštunica preuzeo vlast i na šetanje svih onih drugih raznih kostiju kad je Slobodan Milošević učvršćivao vlast.

Dakle, imam utisak da se državna politika i dalje igra sa nacionalizmom i drži ga tu negdje u rezervi, ako treba da ga potegne.“

Sporazum sa Briselom pokazuje da se odustalo, prije bih rekla, od imperijalne nego nacionalističke politike, kaže Vesna Rakić-Vodinelić, polemišući sa tezom da je dogovor sa Prištinom dokaz ideološkog zaokreta sadašnje vlasti.

„Meni se čini da je zaključak da je državna politika prestala da bude nacionalistička, nažalost, preuranjen zaključak, jer neki djelovi državnog aparata nastavljaju sa tom vrstom politike. U tom pogledu smo dosta daleko od nove epohe.“

Rehabilitacija stare garniture

Polemika unutar takozvane Druge Srbije koja se u 1990-im godinama pozicionirala kao antiratna i antimiloševićevska, nastavlja se otvaranjem još jedne teme - da li dio intelektualne elite odbija da prihvati mogućnost da se neko promijeni, da promijeni stavove kao što su to učinili Nikolićevi, odnosno Vučićevi naprednjaci i Dačićevi socijalisti insistiranjem na lustraciji, odnosno da li se traži odustajanje od suočavanja sa prošlošću, zaboravljanje šta je nekada bilo?

Vesna Pešić tvrdi da niko ne želi da zaboravi prošlost, ali da proces suočavanja može biti uspješniji u nekim drugim okolnostima

Da li je u Srbiji na djelu rehabilitacija onih koji su smijenjeni petog oktobra? Srbijanka Turajlić ovako ocjenjuje današnju vlast: „Ljudi trenutno rade jedan posao. Nešto od toga rade dobro, nešto katastrofalno loše. Neko hoće od njih, iz nekog razloga, da napravi svece, a ja ne vidim baš pravi povod za to.

Oni su progmatično promijenili mišljenje, to je dobro, ali što se mene tiče, oni će doživotno imati one mrlje koje imaju.“

Vesna Pešić tvrdi da niko ne želi da zaboravi prošlost, ali da proces suočavanja može biti uspješniji u nekim drugim okolnostima.

„Ne možeš sirotinju, kad mi žena na ulici traži pet banki da podigne ljekove na recept, da sad od nje tražim da se suočava sa nečim. Ne dešavaju se neke stvari hronološki.

Dok se ne suočimo sa prošlošću, nema ništa. Ne! Ako stavimo težište na otvaranje drugih tema, na ekonomiju, napredovanje, ohrabrivanje... vratićemo se prije na tu prošlost, nego da je na silu pokušavaš istjerati, jer u tome smo uglavnom bili neuspješni.“

( Branka Mihajlović )