Gačević brutalno tukao, ignorisao sud i napredovao

Optužnica protiv Gačevića, tada inspektora podgoričke policije i njegovog kolege Zorana Strunjaša, podignuta je dvije godine od maltretiranja Siniše Anđelića

958 pregleda24 komentar(a)
Tihomir Gačević, Foto: Arhiva "Vijesti"
31.05.2013. 17:43h

Visoki službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost i dugogodišnji policijski funkcioner Tihomir Gačević, izbjegao je krivičnu odgovornost za brutalno prebijanje Cetinjanina Siniše Anđelića (22), jer su mu to omogućili nadređeni.

Umjesto rješenja o suspenziji, Gačević je nakon torture, koja se desila još 1994, dobijao opravdanja i rješenja za napredovanje.

Tortura i maltretiranje Siniše Anđelića odigrali su se prije devetnaest godina, 9. juna u prostorijama MUP Cetinje. Optužnica protiv Gačevića, tada inspektora podgoričke policije i njegovog kolege Zorana Strunjaša, podignuta je dvije godine kasnije.

Oni se međutim nikada nijesu pojavili pred sudom, iako su sudije Osnovnog suda na Cetinju, koje su vodile predmet - Nenad Otašević i Goran Vrbica, rukovodiocima podgoričke policije i ministrima unutrašnjih poslova poslali 31 urgenciju, tražeći pomoć da se optuženima uruči poziv.

Oni su načelnicima CB Podgorica uputili 21 dopis, a ministrima unutrašnjih poslova devet.

U sudskim spisima, u koje su “Vijesti” imale uvid, ne postoji dokaz da je ikada izdata naredba za privođenje dvojice policijskih inspektora. Strunjaš je i danas na istoj, inspektorskoj poziciji u CB Podgorica, dok je Gačević u međuvremenu napredovao.

Sudije Otašević i Vrbica rekli su juče za "Vijesti" da je predmet star i da se ne sjećaju detalja. Oni tvrde da optuženi nijesu bili privilegovani, zato što su policajci.

“Oni bi kao službenici policije baš trebalo da pokažu poštovanje prema zakonu i sudu. Nijesu sigurno bili privilegovani, ja sam tražio privođenje u svakom predmetu nakon što se optuženi ne odazove sudskom pozivu drugi put," rekao je Vrbica.

Nenad Otašević, koji je sada sudija Višeg suda u Podgorici, kaže da je sve u sudskim spisima i da o detaljima, nakon skoro 20 godina, ne može govoriti jer ih se ne sjeća. Sudija kaže i da mu ime optuženih ništa ne znači.

U optužnici od 19. februara 1996. koju je podigao Zoran Radulović, osnovni tužilac na Cetinju, piše da je Anđelić, prema medicinskoj dokumentaciji Hirurškog odjeljenja Opšte bolnice na Cetinju, tokom ispitivanja u policiji juna 1994. godine zadobio teške tjelesne povrede.

"Devetog juna 1994. u službenim prostorijama MUP-a, kao ovlašćena službena lica u vršenju službe Gačević Tihomir i Strunjaš Zoran, zlostavljali su oštećenog Anđelić Sinišu na način što su prilikom obavljanja informativnog razgovora u cilju pronalaženja učinioca krivičnog djela, istog stisnutim pesnicama i nogama udarali po glavi i tijelu. Tada su nanijete teške tjelesne povrede u vidu nagnječenja tijela, posebno grudnog koša, preloma 6, 9, 10. i 11. rebra sa lijeve strane, nagnječenja i rana sa krvnim podlivom na lijevoj strane grudnog koša, lijeve potkoljenice i desne regije potkoljenice, ogrebotina i nagnječenja lica čime su izvršili krivično djelo zlostavljanje”, navodi se u optužnici.

Događaju, zbog koga je Anđelić priveden, prethodila je tuča ispred kafića "Perper" na Cetinju u kome je radio, tokom koje je pretučen policajac Blažo Bošković.

U obrazloženju optužnice piše da su Gačević i Strunjaš tokom istrage negirali krivično djelo, tvrdeći da tog dana uopšte nijesu bili na Cetinju obavljajući službene zadatke.

Na pitanje "Vijesti" zašto je osam godina ignorisao sudske pozive, Gačević je prekjuče rekao da je na tu temu “sve rekao pred sudom” i da nema šta da doda. On nije komentarisao činjenicu da se pred sudom, sem u istrazi, nije ni pojavio.

Inspektor za razbojništva CB Podgorica Zoran Strunjaš, rekao je da se ne sjeća događaja.

Predmet je okončan nakon što su se dvojica optuženih policajaca obratili Osnovnom sudu 21. januara 2005. godine, kada su uložili prigovor na optužnicu. Oni su citirali Krivični zakonik, koji predviđa da se krivično gonjenje ne može sprovoditi kad protekne pet godina od izvršenja djela za koje se može izreći trogodišnja kazna, odnosno tri godine od izvršenja djela za koje je zaprijećena jednogodišnja kazna zatvora.

U podnesku sudu se navodi da se to odnosi na krivična djela zlostavljanje u službi i nanošenje teških tjelesnih povreda, za šta su oni optuženi.

Šest dana nakon toga, 31. januara 2005. sudija Duško Jovović je donio rješenje kojim se obustavlja krivični postupak protiv Gačevića i Strunjaša "usljed apsolutne zastare".

Tužilaštvo je nakon toga uložilo žalbu, ali je Viši sud odbio 22.septembra 2005. kao neosnovanu.

Prema nezvaničnim informacijama “Vijesti”, Gačević, uz pomoćnika direktora ZIKS-a Milana Tomića, važi za pretendenta na poziciju prvog čovjeka kriminalistike UP. Tome se navodno protivi SDP, iz čijih je redova ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević, jer nijesu zadovoljni profesionalnim referencama Gačevića.

On je juče za "Vijesti" rekao da o tome ništa ne zna.

Tokom osam godina, kada je iz cetinjskog suda na adresu MUP-a stigla 31 urgencija, ministri su bili Filip Vujanović, Vukašin Maraš, Andrija Jovićević, Milan Filipović i Dragan Đurović.
U sudskim spisima, u koje su “Vijesti” imale uvid, ne postoji dokaz da je ikada izdata naredba za privođenje dvojice policijskih inspektora. Strunjaš je i danas na istoj, inspektorskoj poziciji u CB Podgorica, dok je Gačević u međuvremenu napredovao

Siniša Anđelić za „Vijesti“ kaže: “Ponižen sam, sudsko zadovoljenje nijesam dobio, a otac mi je umro očekujući i tražeći pravdu“. U sudskim spisima se navodi da su Anđelići podnosili pritužbe ministrima unutrašnjih poslova i pravde, kao i predsjedniku Vrhovnog suda 2002, u kojima su upozoravali na opasnost od zastare predmeta.

Tokom osam godina, kada je iz cetinjskog suda na adresu MUP-a stigla 31 urgencija, ministri su bili Filip Vujanović, Vukašin Maraš, Andrija Jovićević, Milan Filipović i Dragan Đurović.

U spisima predmeta nema podataka da je iko od njih odgovorio, iako su sudije navodile datume ranijih dopisa i podsjećale da je nužno hitno postupanje "jer se radi o predmetu starog datuma". Osam urgencija Vujanoviću i Marašu uputio je sudija Otašević, dok je Vrbica jedinu poslao Marašu 2000. U pismu od 17. aprila 1997. upućenom Filipu Vujanoviću, piše da je optužnica podignuta, ali da se optuženi ne odazivaju pozivima suda. "Molimo vas da se lično angažujete kako bi se uručio poziv, a oni prisustvovali suđenju", naveo je sudija Otaševića.

Na 21 urgenciju načelnicima CB Podgorica, sud je dobio četiri odgovora. 15.aprila 1997. načelnik CB Podgorica Goran Žugić obavijestio je sud da su “Strunjaš Zoran i Gačević Tihomir, prešli iz policijske stanice za javni red imir u Odjeljenje za suzbijanje opšteg kriminaliteta i da se od 12. 05. 1997. nalaze na službenom putu u Beogradu”.

Načelnik CB Podgorica Milan Paunović, u pismu sudiji, naveo je da su "službenici za javni red i mir CB PG službeno odsutni van Podgorice” i da će se odazvati pozivu suda nakon povratka. 11.09.2001. Komandir SP CG Podgorica Dragan Gorović, obavijestio je sud da su Gačević i Strunjaš “na službenom putu u Mađarskoj kao službenici Odsjeka za razbojništva”. 22.08.2002. Načelnik za imovinske delikte CB Podgorica Rajko Malović, izvijestio je sud da su Gačević i Strunjaš "na specijalističkom kursu".