Zakletva Bajdenu i Rasmusenu

Bivši potpredsjednik SAD i bivši generalni sekretar NATO, Džo Bajden i Anders Fog Rasmusen, zabrinuti su za poštenje političara EU, posebno pred izbore za Evropski parlament (EP) koji se održavaju u maju. Zato su na upravo završenoj Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti predstavili svoju novu inicijativu: da im političari koji pretenduju na poslanički mandat u EP svečano obećaju da će biti - pošteni.

Ni Bajden ni Rasmusen trenutno nisu na visokim političkim funkcijama, ali politika i biznis su im u krvi. Pomenimo samo neke od njihovih aktivnosti: Rasmusen je konsultant bankarske kompanije Goldman Zaks, a Bajden je prije dvije godine osnovao svoj Komitet za političku akciju, na osnovu čega mnogi zaključuju da će se najvjerovatnije kandidovati za predsjednika SAD 2020.

Inicijativa Rasmusena i Bajdena je morala da dobije i zvaničan okvir, a za to je poslužila „Alijansa demokratijâ“ koju je 2017. osnovao Rasmusen. Ona radi ruku pod ruku sa „Transatlantskom komisijom za integritet izbora“, još jednom novom organizacijom - sa istim osnivačem - koja je sebi postavila za cilj zaštitu izbora u Evropi od, naravno, „Rusije i drugih zemalja.“

Kunem se da...

„Nećemo proizvoditi, niti u zloj namjeri širiti lažne vijesti, ni foto-montaže niti falsifikovane audio i video snimke, nećemo koristiti botove da bismo napadali protivnike na društvenim mrežama, školovaćemo ljude na planu kibernetičke bezbjednosti i nećemo kriti ko su nam donatori“, sažetak je „zakletve“ koju je smislio ovaj dvoglavi trust mozgova sa sjedištem u Kopenhagenu i Vašingtonu.

Naravno da se postavlja pitanje: čemu čitava ta predstava na političkoj sceni na kojoj je deklarativno poštenje ionako ugrađeno u program svake stranke i svakog političkog foruma?

I naravno, u odgovoru nužno mora biti riječi o pritisku na javnost i političkoj propagandi.

Neki glavni kandidati stranaka EP na predstojećim izborima su požurili da potpišu svečano obećanje Bajdenu i Rasmusenu. Među njima su Manfred Veber (Evropska narodna stranka), Frans Timermans (Socijaldemokratska partija Evrope), Ska Keler (Zeleni), Gi Verhofštat (Alijansa liberala i demokrata), i drugi poznati političari. Glavni kandidati ljevice, Niko Kue i Violeta Tomič - nisu potpisali.

„Polarizacija“

Tako se sada političari EP dijele i na one koji su potpisali i one koji nisu potpisali Obećanje. A Rasmusen i Bajden mogu biti zadovoljni svojim „genijalnim“ rješenjem: „bijela“ i „crna“ lista političara EP se formiraju - same od sebe. Političari koji narednih dana i nedjelja budu stavljali svoj potpis pod Obećanje za to neće imati bolji razlog od starog dobrog „bolje da potpišem (ionako ne košta ništa) nego da me posle neko proziva“.

A oni koji ne budu potpisali su kao opozicija u „transatlantskoj“ argumentaciji automatski proglašeni za „dezinformatore“: ono što dvoglavi „trust mozgova“ vjerovatno vidi kao remek-djelo svog političkog šaha, tako je postao još jedan doprinos aktuelnoj polarizaciji javnosti na koju su se mnogi žalili upravo na ovoj Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti.

Uz sve to, u javnosti je tako osvježena i već izanđala slika „ruskog neprijatelja“, koji je stalni i glavni motiv za stvaranje ovakvih inicijativa. Jer, taj neprijatelj ne samo što hoće da se miješa u izbore i podriva ostatak svijeta i EU, već, kako tvrde Bajden i Rasmusen, u zemljama poput Italije i Njemačke podržava „određene stranke bliske Moskvi“. Za šta, doduše, upravo njih dvojica koji se, kako tvrde, bore protiv lažnih vijesti - nemaju nikakvih dokaza.

Ko je netransparentan?

Za osvježavanje slike neprijatelja se pobrinula i njemačka kancelarka Angela Merkel koja je na Minhenskoj konferenciji najprije rekla da Rusija vodi „hibridan rat“ protiv EU, a potom se osvrnula i na proteste njemačkih đaka koji svakog petka izlaze na ulice i traže „zaštitu klime“, riječima: „Da sva njemačka djeca posle toliko godina, dođu na takvu ideju bez spoljnog uticaja - to se ne može zamisliti.“ Nije teško zaključiti na čiji ona to „spoljni uticaj“ misli.

Zanimljivo je da je kuhinja iz koje je sve poteklo tj. organizacija kojoj potpisnici iz EP obećavaju da će biti transparentni - Rasmusenova Alijansa demokratijâ - sama sve drugo samo ne transparentna: na njenom internet-sajtu nema impresuma, kontakt nije moguć preko neke fizičke adrese već samo putem elektronske pošte, a malobrojni odsječci teksta u kojima se govori o ciljevima „borbe za demokratiju“ ne razlikuju se mnogo od mase sličnih uopštenih tekstova, pa se i ovdje govori o „potrebi da se učvrsti svjetska demokratija i stvori alijansa za mir“.

Prijatelji: od Fejsbuka do Pinčuka

Mnogo zanimljivija je, međutim, lista finansijera ove alijanse. U prvim redovima su Fejsbuk, Majkrosoft i „Rasmusen global“, privatna firma bivšeg generalnog sekretara NATO kojom on pomaže svjetskim vladama i političkim forumima nudeći im „političke ekspertize“ i „kampanje uticaja na javno mnjenje“. A tu je i (odvojeno) još jedna konsalting firma „Rasmusen“.

Pored njih, „Alijansu demokratijâ“ podržavaju i Atlantski savjet, njemački auto-gigant BMW i još neke firme i organizacije među kojima je i fondacija Viktora Pinčuka, jednog od najbogatijih Ukrajinaca. Njegovoj holding-kompaniji Istuan grup pripadaju najveći metalurški koncerni Ukrajine, kao i više televizijskih stanica i izdavačkih kuća.

Pinčuk je od 1998. do 2006. i sam bio poslanik ukrajinskog parlamenta, ali se 2006. gotovo sasvim povukao iz političkog života i počeo da se prezentira kao bogati filantrop. On je istovremeno i jedan od članova - „Transatlantske komisije za integritet izbora“.

...i prijateljska štampa...

U Pinčukove prijatelje spada i Džo Bajden, čiji sin Hanter je 2014, u jeku „Majdanske revolucije“ u Ukrajini, postao član uprave Burizma holdingsa, privatnog ukrajinskog koncerna za ekploataciju gasa.

Inače, „Transatlantska komisija za integritet izbora“ ima i jednog njemačkog člana - to je Tanit Koh, koja je u vrijeme osnivanja Komisije bila glavna urednica tabloida Bild. Bild je pod okriljem izdavačke kuće Špringer koja navodi da u temelje njenog rada spada „podržavanje transatlantskog saveza i solidarnost sa slobodarskom zajednicom vrijednosti SAD“.

Zato nije nikakvo čudo što su akteri Inicijative o potpisivanju Obećanja u Špringerovom Veltu onlajn 15.2. objavili tekst u kojem tu inicijativu reklamiraju pod naslovom: „Birači Evrope, ne dajte da Vas Rusija zavarava!“. I što, nešto sitnije ispisan, nadnaslov glasi: „Državna propaganda“.

(Deutsche Welle)

( Saša Bojić )