Slađana Perunović broji kilometre i uvijek uspješno završava trke
„Iako volim kraće staze, mnogo više treniram dugu prugu, jer na maratonu se zarađuje, a sa staze nema ništa“
Nikolu Teslu zvali su „gospodar munja“, a atletičarku Slađanu Perunović zovu „munja iz Nikšića“. Ova dvadesetdevetogodišnja Nikšićanka prije 12 godina počela je da se „druži“ sa aletikom i nikada se zbog toga nije pokajala ,iako je put koji je izabrala, zbog teških uslova i nedovoljno finansija, sve samo ne brz.
„Kao djevojčica počela sam da se bavim gimnastikom. Trenirala sam pet-šest godina i nakon pobjede na jednom krosu profesor me uputio kod trenera Draga Musića. Tako je atletika zamijenila gimnastiku“, kazala je Slađana koja će u trenutku kada ovaj tekst bude objavljen, biti na putu za Luksemburg, gdje se održavaju 15-e igra malih zemalja Evrope i gdje ona brani dvije zlatne medalje.
Iako najviše voli trke na 800 metara, mnogo bolje rezultate postiže na polumaratonu i maratonu, pa za nju nije neki problem istrčati pet, deset, 21 ili 42 kilometra.
„Voljela bih da sam najbolja na 800 metara, ali sam bolja na polumaratonu i maratonu. Svi me pitaju o čemu mislim dok trčim i uvijek isto odgovorim – o kilometrima. Samo razmišljam koliko mi je još kilometara ostalo da istrčim i kada će cilj. Za maraton nije važna samo fizička priprema. Gotovo jednako važna je i psihička“, kazala je atletičarka koja drži sve crnogorske rekorde od 800 metara do maratona.
Zbog toga možda bude malo i čudno sa njom razgovarati o obaranju crnogorskih rekorda. Lakše je reći – Slađaninih rekorda. Prvakinja je Balkana u maratonu i polumaratonu, na kupu Evrope i Igrama malih zemalja Evrope osvojila je po dvije zlatne medalje, najbolja je atletičarka Crne Gore već pet godina.
„Najveći i najdraži uspjeh mi je učešće na Olimpijskim igrama u Londonu. Čovjek ne može riječima opisati kakav je to osjećaj. Svjesna sam bila da ne mogu osvojiti ništa, zato mi je cilj bio da učestvujem i završim trku do kraja. Uspjela sam u tome, a oborila sam crnogorski rekord i ispunila normu za svjetsko prvenstvo“, kazala je Slađana koja nikada nije odustala od neke trke – kako sportske, tako i životne.
Iako najviše voli trke na 800 metara, mnogo bolje rezultate postiže na polumaratonu i maratonu, pa za nju nije neki problem istrčati pet, deset, 21 ili 42 kilometraUvijek je uspjela da završi trku mada je, kako je priznala, mnogo lakše trčati na sportskim, nego na životnim stazama. Ove druge su neizvjesnije i nikada nijeste sigurni koliko do cilja.
Jedna prilično duga životna staza, koju Slađana nikako da istrči, tiče se egzistencije. I pored svih medalja, titula i pohvala, Slađana sa suprugom i sinom živi kao podstanar. Ali, ne predaje se. Riješena je da i od ove trke ne odustane mada joj često pomisli „koliko još do cilja“.
Ali, iako je zovu „kraljicom sporta“, atletika je u Crnoj Gori odavno u zapećku“, pa ni sponzorima nije mnogo interesantna. Slađana se nada da će se situacija promijeniti i da će atletika dobiti mjesto koje zaslužuje.
„Atletski savez, od koga imam i stipendiju, trudi se koliko može. Evo počeo je i Olimpijski komitet, pa se nadam da će i Opština, od koje do sada ništa nijesam dobila“, kazala je atletičarka AK „Nikšić“.
Možda je i to jedan od razloga što više trči maraton jer, kako je kazala, od staze „nema hljeba“.
„Iako volim kraće staze, mnogo više treniram dugu prugu, jer na maratonu se zarađuje, a sa staze nema ništa“, iskrena je mlada dama koja voli atletiku, ali i živi od nje.
Slađana ima sina od sedam godina i voljela bi da se i on bavi sportom, ali ne atletikom, mada su, kako je kazala, njegova interesovanja trenutno više usmjerena na glumu i pjevanje, nego na sport.
Nikšićanku u julu očekuju Kup Evrope i Mediteranske igre, a u avgustu Svjetsko prvenstvo u Moskvi. Voljela bi, kako je rekla, do postigne što bolje rezultate i obori još koji crnogorski, odnosno, njen rekord.
Najbolje godine za maraton
Pošto se maraton trči uglavnom nakon 30-e godine, Perunovićkoj predstoji još desetak godina trčanja. Kako je kazala i njen uzor i draga prijateljica Olivera Jeftić koja ima 36 godina i dalje trči i neprikosnovena je u Srbiji. Nada se da će i sa njom biti takav slučaj.
„Oliverin trener mi je kazao da sam mnogo talentovana, da sam na vrijeme počela da trčim maratone, da se držim te discipline i ako budu adekvatni uslovi, da mogu da uspijem. Nadam se da ću još, najmanje, sedam-osam godina moći da trčim. Voljela bih da učestvujem na olimpijskim igrama u Riju i to mi je trenutno najveći cilj“, kazala je Slađana i dodala da joj je porodica velika podrška i da bez nje ne bi mogla da se bavi atletikom i bude tako uspješna.
Tu je i i njena najbolja drugarica Marija Vuković, takmičarka u skoku uvis, sa kojom na svim takmičenjima dijeli sobu, ali i tremu i nadanja.
Galerija
( Svetlana Mandić )