Vatreni pogled ka Moskvi

Od specijalnog izvještača "Vijesti".

”It’s coming home” (vraća se kući), pjevaju danima Englezi, misleći na trofej Svjetskog prvenstva koji su osvojili samo jednom - kući, 1966. godine.

“You’re going home” (vraćate se kući), odgovaraju im Hrvati, uoči epohalnog polufinala 21. Svjetskog prvenstva, u srijedu 11. jula na stadionu “Lužnjiki”.

Zlatko Dalić i njegove trupe rasplakale su 150 miliona Rusa i krenuli u pohod na Moskvu, što je bila njihova potajna, a potom i sve glasnija želja za vrijeme trajanja Svjetskog prvenstva. Bili su u Kalinjingradu, dva puta u Nižnjem Novgorodu, u Rostovu na Donu, na kraju i u Sočiju, kružili su po nepreglednoj zemlji Rusiji da bi kupili kartu za najveću moguću pozorinicu - za ulazak u Moskvu, polufinale, možda i finale...

“Idemo u Moskvu, šteta bi bilo ovoliko putovati po Rusiji, a ne vidjeti glavni i najveći grad”, našalio se Dalić nakon jedne od najvećih pobjeda u istoriji hrvatskog fudbala.

A samo pola sata ranije nije mu bilo do šale - kao balsamovan, skrhan stresom i strašnim emocijama, sjedio je na klupi Olimpijskog stadiona “Fišt” u Sočiju i proživljavao dramu kakvu nije nijedan drugi selektor na ovom Mundijalu. Mislilo se da je sve gotovo, da je “zbornaja komanda” konačno na koljenima, curio je drugi produžetak kada je brazilski Rus, ili ruski Brazilac, Mario Fernandeš, preletio hrvatsku odbranu i udarcem glavom poslao meč u novu dramu, novu penallutriju i još jedan “ruski-rulet” za Dalićevu selekciju.

Oko 40 hiljada Rusa u Sočiju, barem trosturko više u velikoj fan-zoni na moskovskoj Vorobjovi gori, u podnožju goleme zgrade Univerziteta Lomonosov, milioni njih po trgovima, barovima, u domovima... bilo je u totalnom delirijumu, a onda su sjajni hrvatski golman, Danijel Subašić, i saigrači, drugi put u šest dana, pokazali karakter i čelične nerve.

Umjesto u Moskvi, Rostovu, Samari, Jekaterinburgu... buknulo je je slavlje u Zagrebu, Splitu, Zadru, Osijeku...

“Vatreni” su ponovili uspjeh iz 1998. godine, kada je slavna gerenacija Bobana, Šukera, Prosinečkog i ostalih igrala polufinale, a niz lice Zlatka Dalića, pravog i legitimnog nasljednika Ćira Blaževića, potekle su suze.

“Počeo sam da plačem od sreće, od tereta, od pritiska, ma ne znam ni ja od čega. Ne plačem često, ali sada sam imao zbog čega. Mene u životu uvijek prati težak put, uvijek se borim za sve”, kazao je Dalić, koji je kao igrač, u sezoni 1988/89, treba ponoviti i to, šest mjeseci nosio dres podgoričke Budućnosti.

Plasman Hrvatske u polufinale Svjetskog prvenstva apsolutno je i najveći podvig jedne reprezentacije na 21. Svjetskom prvenstvu u fudbalu.

Možda među četiri najuspješnije ekipe niko nije očekivao ni Engleze, ali kakvu samo ligu oni imaju - jednu od najboljih na svijetu. Kakvu imaju logistiku, fudbalsku infrastrukturu, a tek tradiciju...

Neki nisu očekivali ni da će Belgijanci tako daleko, no po individualnom kvalitetu - u pitanju je možda i najbolja reprezentacija na svijetu.

Ima i Hrvatska velike fudbalere u svojim redovima, Ivan Rakitić vodi igru Barselone, Luka Modrić je sa četiri Lige šampiona sa Realom možda već postao najveći hrvatski fudbaler u istoriji, ali Hrvatska ima i ligu koja je na evropskim marginama, “nogomet” isprepletan korupcijom, fudbalskog gazdu koji sjedi u zatvoru...

“Hrvatska nije slučajno proigrala baš na kraju Mamićeve epohe”, jedan je od naslova u brdu euforičnih natpisa u hrvatskim medijima, gdje se može naći čak i to da je jedan Hrvat izbacio kauč kroz prozor, slaveći veliku pobjedu.

Dok Hrvatska slavi, a Rusija ponosno tuguje, mundijalska priča dostiže kulminaciju.

Krug je zatvoren, ostala su četiri tima i dva najveća i najljepša grada, najglamuroznija stadiona - Sankt Peterburg i njegov “Krestovski” gdje će se igrati polufinale Francuska - Belgija i meč za treće mjesto, te Moskva i monumentalni “Lužnjiki”, koji će biti domaćin Hrvatima i Englezima, a potom i velikog finala.

Pet puta su Francuzi do ovog Mundijala stigli do polufinala Svjetskog prvenstva, ostale tri selekcije ukupno samo četiri puta - Englezi dva, Belgijanci i Hrvati po jednom.

Šta god da se desi - pisaće se istorija.

“Spasiba, parni - vi ste naši heroji”, “stijena” Ignaševič rekao zbogom

“Spasiba, parni” (Hvala momci) - “vrišti” sa naslovne strane moskovske “Pravde” nakon eliminacije domaće Rusije u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva.

Mnogi izabranoj selekciji “zbornaje komande” nisu davali velike šanse da prođe grupu, a ona je umalo završila u polufinalu, među četiri najbolje reprezentacije na svijetu.

“Šampioni ste u našim srcima, hvala vam na svemu, bili ste sjajna ekipa”, piše u komentaru “Sport ekspresa”.

Stanislav Salamovič Čerčesov, zvani Stas (“Ti si naš kosmos, Stas”, piše po Rusiji, čak i na bilbordima) vodio je selekciju limitiranih igračkih kvaliteta, nošenu nevjerovatnim adrenalinom, sve do predvorja polufinala.

Salvama aplauza ruskih novinara dočekan je 54-godišnji trener na konferenciji za novinare po završetku dramatičnog duela u Sočiju.

“Osjećamo se kao vojska koja je demobilizovana prije kraja vojnog roka”, kazao je Čerčesov.

“Ne znam je li ovo više od onog što je bilo potrebno da uradimo, bilo bi bolje da smo ostali do 15. jula. Istina je da nismo imali veliko povjerenje javnosti, ali je istina i da nijedna selekcija na Mundijalu nije imala stoprocentno povjerenje svoje javnosti. Mi smo vjerovali u nas, to je ono glavno, a nikoga ne možeš moliti da vjeruje u tebe. Preokrenuli smo javno mnjenje u svoju korist, a to je naš najveći uspjeh. Rusija se zaljubila u nas”, pričao je Čerčesov.

Ruski fudbaleri dobili su i javne pohvale od predsjednika Ruske federacije, Vladimira Putina.

“Oni su i dalje veliki, oni su heroji. Ginuli su na terenu i ponosimo se njima”, prenio je Putinovu poruku portparol Kremlja, Dmitri Peskov.

U moru medijskih natpisa vezanih za dramatičan poraz Rusije od Hrvatske zapažen odjek imala je vijest da se štoper “zbornaje” Sergej Nikolaevič Ignaševič, zvani “stijena”, oprostio od reprezentacije i fudbala uopšte, u 37. godini.

“Mislio sam i ranije, ali Svjetsko prvenstvo me ‘povuklo’, mogli smo i do samog kraja. Ipak, zadovoljan odlazim”, kazao je Ignaševič, ruski rekorder po broju nastupa u reprezentaciji (138).

Galerija

( Danilo Mitrović )