Projekat Irene Lagator u Veneciji poetska rekonstrukcija svakodnevice

Najznačajnija manifestacija savremene vizuelne umjetnosti, Venecijansko bijenale, počinje 1. juna i trajaće do 24. novembra.

Crnogorski nacionalni paviljon biće otvoren u četvrtak veče, a državu predstavlja umjetnica Irena Lagator Pejović sa projektom “Misliti slikom”.

Pred odlazak u Veneciju, održana je konferencija za novinare na kojoj su govorile, pored autorke, pomoćnica ministra kulture Dragica Milić, selektorka Nataša Nikčević i Ljiljana Karadžić, umjetnička direktorica Centra savremene umjetnosti, koji je producent.

- Nadamo se da će “Misliti slikom” izazvati pažnju Venecijanske javnosti, onoliko koliko je do sada već izazvao pažnje i prikaza u stručnim evropskim časopisima - kazala je Dragica Milić, najavljujući da će izložbu u crnogorskom paviljonu otvoriti umjetnik, kritičar i profesor na značajnim evropskim fakultetima umjetnosti dr Bazon Brok.

Nataša Nikčević je govorila o samom projektu Irene Lagator koji čine tri instalacije - “Izvan konačnosti”, “Misliti slikom” i “Ecce Mundi”, dok će se četvrta, “Camera imaginata”, naći u odlično opremljenom katalogu i biti jedina trodimenzionalna i opipljiva. Tako će posjetioci paviljona moći sami, ukoliko žele, da učestvuju u “zatvaranju” i zaključivanju sopstvenog doživljaja nakon prolaska kroz tri sobe u kojima su smještene instalacije.

Irena Lagator Pejović, "Izvan konačnosti"

U katalogu će se pored tekstova Nataše Nikčević i Bazona Bloka, naći i epistole, eseji umjetnice i profesora o umjetnosti i socijalnoj strategiji, koji predstavljaju dodatak cijelom konceptu nacionalnog predstavljanja.

Tema od koje Irena Lagator polazi je moguće postojanje društva neograničene odgovornosti, a teza je zasnovana na deridijanskom dekonstruktivizmu svakodnevice i postojanja. Umjetnica je tražila odgovor o društvu, odgovornosti i neograničenosti kroz poetsku transformaciju.

Što će se desiti ako nastavimo da živimo u društvu ograničene odgovornosti i da li je moguće biti apsolutno odgovoran, otkriće se prolaskom kroz tri sobe - zlatnu, crnu i bijelu. Odnosno, umjetnica je postavila jednačinu zlata kao materijalne vrijednosti, crne boje koja simbolizuje dizajniranje i bijele koja je budućnost u pokretu.

Što će se desiti ako nastavimo da živimo u društvu ograničene odgovornosti i da li je moguće biti apsolutno odgovoran, otkriće se prolaskom kroz tri sobe - zlatnu, crnu i bijelu. Odnosno, umjetnica je postavila jednačinu zlata kao materijalne vrijednosti, crne boje koja simbolizuje dizajniranje i bijele koja je budućnost u pokretu

Prva, zlatna soba u Palati Malipjero je nazvana “Izvan konačnosti”. Tanke zlatne niti otkrivaju svjetlost posmatraču koji se kreće kroz prostor i postavlja pitanje materijalne vrijednosti koja se traži ili koja se prati. Nakon toga, posjetilac ulazi u crnu sobu, “Misliti slikom”, čiji je pod od ogledala, a svod od polietilena perforiranog iglama različite debljine, iza kojeg je bijela svjetlost. Soba predstavlja univerzum, zamišljeni, i nebo koje stanovnici gradova ne mogu da vide zbog previše vještačkog osvjetljenja. To je doživljaj neba iz prirode ili mračnog kutka sa naše planete. Ono se reflektuje u podu, a prolaskom kroz tu sobu, posjetilac može da vidi samo svoju siluetu, ali ne i lice u ogledalu i tako ostaje sa unutrašnjim univerzumom.

Iz tog mraka kreacije misli, dolazi se u bijelu kocku “Ecce Mundi” koja je obložena ručno crtanim paltnom na kojem su kvadratići ispunjeni piktogramima ljudskih figura koje se rotiraju. Kvadrati impliciraju na svesku iz matematike, ili Veliko znanje, kako je to umjetnica objasnila. Ljudi su u pokretu, ali mirno “postoje” jedan pored drugog. I to je društvo neograničene odgovornosti. Posjetilac će tek nakon nekoliko koraka koje načini u tom prostoru “početi da vidi”, odnosno zasljepljujuća bjelina nakon mraka kreacije će donijeti mnoštvo tijela u pokretu.

Tako je Irena Pejović Lagator poetski rekonstruisala stvarnost koja se sastoji od svakodnevice potrage.

Galerija

( Jelena Nelević )