I pad je let

Igranka

Ustav Crne Gore je pogažen. Izborna volja je pretočena u izbornu krađu. Filip Nejaki je nelegalan predsjednik. Neustavni kandidat, čiji su glasovi proizvod afere „snimak“ i njoj sličnih, doživio je još jedan debakl. I ljudski i politički! Fijasko! Cetinjskoj „uguranciji“ dat je pečat! Većina slobodne Crne Gore ne vjeruje u Madura od Montenegra. Većina ga i ne doživljava kao predsjednika. Za većinu je „Lažni car Šćepan mali“... Većinska Crna Gora poručila je šta misli, svojim ne prisustvovanjem na „uguranciju“. Esdepeovska šamarčina poslala je jasnu poruku, što misle o njemu a vjerovatno i o njegovim partijskim saborcima.

„Što se grbo rodi“ vrijeme ne ispravi. Cetinjska igranka razotkrila je pravo lice vlasti. Zapitajmo se kakav je to predsjednik kada ga većina u parlamentu doživljava kao neustavnog i nelegitimnog kandidata, a kamoli predsjednika? Kakav je, kada mu većina građana ne vjeruje i kada ga većina i ne doživljava kao svog predsjednika? Pa i poslanici i ministri iz njegovih redova mu ne vjeruju... Čudna rabota! Ili je u pitanju nepovjerenje, ili griža savjesti. Ili nešto treće...

Zapitajmo se, kakav je to predsjednik koji ne bira sredstva da zasjedne na fotelju, koja mu ne pripada? Odgovor je prost! Virtuelni! Ako vjeruje u Boga, a poziva se na kraju „ugurancijskog“ govora na „tako mi Bog pomogao“, onda mu je vjerovatno „mirna“ savjest kao i glasovi koje je dobio.

Ako slika govori više od hiljadu riječi, onda cetinjska „tugovanka“ šalje jasnu poruku da je vrijeme za promjene, prve poštene i fer izbore, čiji će proizvod biti nova vlast.

Početak kraja

Ko je ugrozio „vitalne nacionalne državne interese“? Ili Filip svojom kandidaturom ili socijaldemokrate. Nije teško odgonetnuti. I jedni i drugi... Ovi prvi flagratnim kršenjem Ustava, a drugi odobravanjem i mlakom reakcijom na sva nepočinstva većeg koalicionog partnera. Međutim, od šta vakat od toga vrijeme... Što se „kuva“ u koalicionom loncu, odgonetnuće dani pred nama. Koalicija na staklenim „štiklama“ polako ali sigurno približava se „tački ključanja“.

Toga je svjestan i poslanik Šabović. Važna je prekompozicija. U svakoj varijanti „vino nije pošto pređe bješe“. Sazrijeva... Inače, ova neprirodna kohabitacija, donijela je više štete nego koristi. Priča o crnogorskoj državnosti je završena. Crna Gora je nezavisna, suverena i međunarodno priznata država. Nakon sedam godina, jedinu dilemu oko crnogorske državnosti ima Demokratska partija socijalista. Ona, kroz priču o podjelama, kopajući prošlost, pri tom zaboravljajući sopstvenu, sahranjuje sadašnjost i budućnost građana Crne Gore.

Nakon sedam godina

Ako je standard mjerilo života, onda je socio-ekonomska situacija teška i zabrinjavajuća. Crnoj Gori su potrebna nova radna mjesta, pokretanja novih preduzeća, kao i novih infrastukturnih objekata. Nove investicije... Umjesto toga, danas, nakon sedam godina, imamo nestanak srednje klase, nizak životni standard, nezaposlenost, jaz između bogatih i siromašnih, partijsko zapošljavanje...

Kupujući vrijeme, klika Luja XIV poistovjećuje se sa državom. Pri tom ista uništava prirodne i društvene resurse. Dok traje neka traje... Jahači apokalipse vjerovatno misle - moći će zauvijek, pri tom ne znajući da je i pad let... Sve u svoje vrijeme, zar ne? Srećan im let...

( Arsenije Lalatović )