Podgorica vs Nikšić

Ono što se dogodilo sinoć u finalu Kupa, koji predstavlja simboličan kraj sezone, na jedinoj utakmici koja počinje himnom, a završava se dodjelom pehara, samo je pokazalo kakav je nivo svijesti i poimanja sportskog rivalstva u zemlji koja će zauvijek biti opterećena lokalnim podjelama, u kojoj će cijela Crna Gora prezirati sve što je podgoričko, a Podgoričani sve što nije podgoričko...

Sinoć nisu igrali Budućnost i Čelik, sinoć su igrali Podgorica i Nikšić. I ništa u tome ne bi bilo sporno, da je cilj manifestacije bio da se vidi gdje se igra bolji fudbal, u tom trenutku. U zemljama, u kojima postoji sportska i kultura ponašanja, poraženi u špaliru pozdravi pobjednika i aplauzom, pa makar i gorkim, pozdravi njegovu pobjedu.

U zemlji kakva je Crna Gora, umjesto konfeta lete kišobrani i stolice, dok prvi čovjek poraženog kluba zove navijače da uđu u teren i prekinu meč, nakon kontroverzne (pogrešne) sudijske odluke, a zatim naređuje igačima da ne prisustvuju inauguraciji pobjednika...

Da li je zaista moguće da jedna odluka sudije, koja jeste bila pogrešna, izazove toliki izliv bijesa, da prvi čovjek Čelika – Nikšićanin Ranko Radulović poziva navijače da uđu u teren, vjerovatno sa namjerom da linčuju sudiju - Podgoričanina?

Da li je moguće da navijači Budućnosti - Podgoričani - automatski reaguju tako što "mrskim" Nikšićanima žele da pokažu da u njihovom gradu ne mogu tako da se ponašaju, pa ih saspu kišobranima, stolicama i ko zna čim još?

Moguće je, zato što za Nikšićane, koji su sinoć bili na stadionu, Dabanović nije sudija, već Podgoričanin, a Dejan Savićević, nije predsjednik Saveza i naša neprikosnovena fudbalska i sportska legenda, već Podgoričanin i bivši igrač Budućnosti, koji, po nikšićkoj teoriji, radi u korist svog bivšeg kluba, koji je, inače, od 13 do sada dodijeljenih trofeja osvojio tri...

Isto tako, za navijače i pristalice Budućnosti, Čelik je klub iz grada, čiji su stanovnici nepoželjni gosti u „njihovom gradu“, u skladu sa njihovim dugogodišnjim sloganom „Podgorica Podgoričanima“. Za njih je Podgorica centar svijeta, a kakav je njihov nivo svijesti vidjelo se prilikom intoniranja državne himne, tokom koje su oni pjevali himnu Budućnosti!

Ako neko misli da su sinoćnji incidenti samo izolovana pojava, trenutak uzavrelih strasti, neka se sjeti kakvo je nekad rivalstvo bilo i šta se sve događalo na utakmicama između Budućnosti i Zete, Budućnosti i Mogrena, Budućnosti i Rudara, pa nedavno između Budućnosti i Lovćena...

Sinoć je Radulović pozivao na invaziju na teren, sinoć su između njega i Savićevića u svečanoj loži stajali specijalci, a nekada je Rajo Božović zabranjivao odigravanje utakmice i prijetio policiji... Razlika je u nijansama...

Neka se sjeti i da su navijači podijeljeni i na utakmicama reprezentacije, pa podgorička grupa zauzima sjevernu, a navijači iz Nikšića i ostalih gradova južnu tribinu, a da se policija bavi i time kako da ne dozvoli susret dvije grupe podijeljene na lokalnoj, gradskoj osnovi...

I zato - šta će nam klupski fudbal. Nije Savićević bezgrešan, ali on i kad griješi, to ne radi iz zadnjih, podmuklih namjera...

Ali baš zato, možda je pravo vrijeme da ispravi svoju najveću grešku - odustane od borbe sa kontroverznim primitivcima i biznismenima iz svečanih loža, i navijačima propalih klubova, i njima prepusti vođenje crnogorskog fudbalskog takmičenja.

Pa neka se sami sa sobom dogovaraju ko će suditi i kako, ko će koga pustiti i zašto, kada će prvak biti Budućnost, a kada Sutjeska, Čelik, Rudar, Mogren ili Lovćen...

Svi srećni i zadovoljni, a fudbal je ionako nebitan...

Galerija

( Aleksandar Radović )