Crno-bijela budućnost Južne Afrike

Aparthejd u Južnoj Africi je služio bijelcima i samo bijelcima. Danas bjelačke zajednice bivaju tretirane kao građani drugog reda, izloženi su nasilju, a njihova budućnost u toj zemlji je maglovita

U Južnoj Africi će vam svi, nezavisno od boje kože, reći da su bijelci i dalje ti koji se pitaju.

Oni vode ekonomiju. Oni imaju disproporcinalne moći kada su politika i mediji u pitanju. Oni i dalje imaju najbolje kuće i poslove.

Nekada je broj bijelih farmera u ovoj zemlji dostizao i 60.000 da bi se za 20 godina on prepolovio

Sve ovo je uglavnom istina, ali ne i kompletna slika. Potrebno je vrlo malo zagrebati ispod površine da bi se napipalo siromaštvo i rastući osjećaj nesigurnosti.

Bjelačka radnička klasa koja se koristi afričkim jezikom danas doživljava teške momente, ali o ovim stvarima se ne može čuti na TV-u ili pročitati u novinama jer, čini sa, njihovi problemi potiču iz turobne južnoafričke prošlosti koju bez obzira na boju kože svi žele da zaborave.

Kako kaže za BBC jedan od vodećih domaćih političkih aktivista, Mandla Njagela, u pitanju je posljedica, afer-efekat nečega što je bila ogromna doza sebičnosti i brutalnosti ispoljena na crnačkim zajednicama tokom aparthejda.

„Danas se sve to vraća bijelcima, iako su bogatstva u velikoj mjeri i dalje u njihovim rukama.“

Na obodu glavnog grada, Pretorije, se na imanju jednog bijelog farmera nalazi kamp za bijelce, optimistično nazvan, Ugao sunca.

Po kampu leže ruine automobila, djelovi odbačenog namještaja i cijela atmosfera je prilično post-apokaliptična. Iza drvene barake se nalaze rovovi ustajale i preljave vode sa rojevima komaraca preko. Dva toaleta opslužuju cio kamp.

Pretpostavlja se da ovakvih i većih bjelačkih kampova u oblasti Pretorije više od 80, a broj siromašnih bijelaca u ovakvim naseljima dostiže i 400.000 širom Južne Afrike.

Kamp Ugao sunca nema ni struju ni vodu. Stanovnici kampa žive na dva obroka dnevno kukuruzne kaše koja dobijaju od lokalnih volontera. Za njih ne postoji nešto što je socijalna sigurnost, ništa više nego što je postojala za crnačku zajednicu tokom aparthejda.

Aparthejd je u svoje vrijeme vodio računa samo o bijelcima, a vrlo malo o ostalima. Danas je bijeli narod Južne Afrike prepušten sebi

„Ne želim da živim na ovakvom mjestu“ kaže jedan od stanovnika naselja, Frans de Jeger, bivši zidar. „Ali ne mogu da izađem.“

Polukvalifikovani bijelci danas u ovoj zemlji teško mogu do zaposlenja.

Još jedna zajednica koja se danas nalazi u ogromnim egzistencijalnim problemima, jesu bijelci farmeri, mnogo puta bogatiji od onih u kampvima. Kako se može čuti ne prođe ni jedna nedjelja, a da neki farmer ne bude ubijen.

U ovoj zemlji, statistika kaže, ako ste farmer bijelac imate dva puta veće šanse da budete ubijeni nego što to slučaj sa policajcem. A policajci su jedna od glavnih meta u Južnoj Africi.

Nekada je broj bijelih farmera u ovoj zemlji dostizao i 60.000 da bi se za 20 godina on prepolovio.

Nevladine organizacije skreću državnim organima pažnju na trend ovih ubistava i količinu brutalnosti u njima, ali bez velikog uspjeha kažu.

Aparthejd je u svoje vrijeme vodio računa samo o bijelcima, a vrlo malo o ostalima. Danas je bijeli narod Južne Afrike prepušten sebi.

Oni koji uspiju da se uklope i prihvate situaciju kakva danas jeste imaju budućnost. Za one druge, pak, ne postoje nikakve garancije.

U čijim rukama je bogatstvo Južne Afrike?

Prema podacima sa kojima raspolaže južnoafrički institut za međurasne odnose rasne zajednice u ovoj zemlji raspolažu sa sljedećim prihodima na nivou godine:

• Crnci - 2.300 dolara
• Miješane rase - 4.300 dolara
• Azijati - 7.700 dolara
• Bijelci - 17.500 doara

Galerija

( Vijesti online )