Lovćen odbranio trofej i u Kupu

Lovćen je opravdao očekivanja i ulogu favorita – Cetinjani su večeras u svojoj dvorani savladali Mojkovac 28:22, i domogli se petog uzastopnog trofeja u Kupu Crne Gore.

„Očekivali smo da će biti teško finale, jer je Kup specifično takmičenje, a igrači su pod stresom nakon duge sezone, a nama je to bila 43. zvanična utakmica na četiri fronta. Mojkovac je vidio svoju šansu da izvuče sezonu, iako smo ih prije finala četiri puta dobili, a nije lako dobiti nekog i peti put u tako kratkom periodu. Ali, mi smo uspjeli, praktično bez Igora Markovića, našeg glavnog šrafa, a zna kroz istoriju da je Lovćen gubio važne utakmice u kojima on nije igrao. Smogli smo snage, čestitam mojim momcima, za mene su pravi šampioni i heroji, od sveg srca sam im zahvalan. Čestitam i Mojkovcu na dostojanstvenom otporu", rekao je za "Vijesti“ trener Lovćena Zoran Abramović.

Uz titulu, izabranici Zorana Abramovića su odbranili i prošlogodišnju duplu krunu, i to na impresivan način – sa svih 21 pobjedom (18 u prvenstvu, tri u Kupu). Za cetinjski klub je to osmi trofej u nezavisnoj Crnoj Gori (ima i tri titule), ukupno 12. u klupskoj istoriji, računajući i dvije titule i dva Kupa u bivšoj SR Jugoslaviji.

Abramović: Bez SEHA liga muški rukomet je u kanalu

Lovćen je i ove godine ponovio prošlogodišnji veoma dobar rezultat u SEHA ligi (šesto mjesto), sve to uz silne finansijske probleme, i velika dugovanja prema igračima i stručnom štabu, zbog čega svi zaslužuju velike čestitke...

„Nadam da se neko prepoznati trud ovih momaka i njihovo veliko srce, koje ostavljaju na parketu. Jer, ako Crna Gora ne bude imala predstavnika u SEHA ligi, muški rukomet je u debelom kanalu. Ne mislim sad samo na Lovćen, jer smo mi trenutno predstavnik. To bi trebao biti motiv i drugima da nas nadmaše i budu učesniti te lige. SEHA liga je ozbiljno takmičenje, a ako je budemo igrali, igrači iz drugih klubova će htjeti da dođu u Lovćen", dodao je Abramović.

Mojkovac je prvi i jedini put poveo na startu, sa 1:0. Sve ostalo je bilo u rukama domaćina, koji je već u 13. minutu meč primorao goste na tajm-aut zbog vođstva od 8:4. Na 12:6 i 13:7 izgledalo je da je Lovćen uhvatio zalet za ubjedljiv trijumf, ali početkom nastavka nije izgledalo da će to biti i konačna razlika.

Mojkovčani promašili zicer za izjednačenje

Mojkovčani su iz minuta u minut smanjivali prednost, prišli na minus jedan (23:22), Antonije Turkoviću je u 51. minutu u rukama imao zicer za izjednačenje, ali mu ga je odbranio Vladan Abramovića.

Uz ulazak rovitog kapitena Igora Markovića (dan ranije je na treningu istegao skočni zglob), pet minuta prije toga, koji je do kraja postigao pet golova iz šest pokušaja, ta odbrana Abramovića se ispostavila kao prelomni momenat meča. Lovćen, naime, do kraja meča više nije primio ni gol, a postigao ih je pet.

Interesantan detalj se dogodio skoro dva minuta prije kraja, kada jedan od internacionalaca, Miloš Ražnatović, nije dosudio, čini se, očigledan faul na ivice kaznene zone domaćin nad Borisom Savićem iz Mojkovca, zbog čega je, potpuno nepotrebno, digao tenziju kod gostiju (i prije toga su imali dosta primjedbi za suđenje cetinjskih arbitara).

U znak protesta, uslijedila je komična i neuobičajena situacija, jer Bogavac i drugovi više nijesu htjeli da napadaju na go protivnika, već su loptu, kad bi se našla kod njih, vraćali protivniku, i tako sve do kraja meča. Skoro uz zvuk sirene, Abramović je to iskoristio da sa svog gola matira protivničkog kolegu...

„Osim kontre za izjednačenje, bila je i jedna sumnjiva lopta na dva razlike, koju su sudije dale Lovćenu, koji je otišao na plus tri. Mislim da je to prelomilo, tu je moja ekipa psihički, jednostavno, pala i da više nijesmo mogli da odgovorimo. Mislim da su moji momci u ovom meču stvarno zaslužili više, da su bili ravnopravni sa Lovćenom, koji je pokazao da je najbolja ekipa u Crnoj Gori. Čestitam mojim igračima, ove godine smo uradili više nego što smo očekivali. Pripremili smo mladu ekipu za Budućnost, Mojkovac ne mora da razmišlja za budućnost, jer su u ovom finalu igrala četiri dječaka 94. i 95. godište“, rekao je za „Vijesti“ Nenad Kraljevski, trener Mojkovca, koji vjerovatno napušta klub.

Pehar i medalje pobjedničkoj ekipi uručio je Nebojša Vujisić, kontrolor meča i član Upravnog odbora RSCG, dok je medalje poraženima uručio Miodrag-Mijo Popović, delegat susreta i predsjednik Komisije za takmičenje UO RSCG.

Cetinjani sami kupili medalje

Na poluvremenu su pehar dobili i kadeti Lovćena, prvaci države, a prije meča je gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović igračima i stručnom štabu Lovćena uručio pehar za titulu.

Bilo je i medalja, ali ne onih koje je, kao ranijih godina, obezbijedio RSCG. Znajući za finansijske probleme Saveza, a ne želeći da ostanu bez te uspomene (medalje za titulu nijesu uručene ni Budućnosti), u Lovćenu su odlučili da sami sebi naprave medalje, za dugo sjećanje i na treću titulu...

Lovćen – Mojkovac 28:22 (15:11)

Cetinje – SC “Lovćen”. Gledalaca: oko 700. Sudije. Ražnatović i Pavićević (Cetinje). Sedmerci: Lovćen 4 (3), Mojkovac 5 (4). Isključenja: Lovćen 8, Mojkovac 4 minuta.

Lovćen: Abramović 1 (pet odbrana), BORILOVIĆ (sedam odbrana), Lipovina, JOVETIĆ 2, POPOVIĆ 5 (2), I. Radović, Marković 5 (1), Pejović, Kaluđerović, Drašković 1, M. RADOVIĆ 2, Vujović, PERIŠIĆ 3, Nikolić, LASICA 3, GRBOVIĆ 6.

Mojkovac: CVETKOVIĆ(14 odbrana), BOGAVAC 8 (4), Barac, RAKOČEVIĆ 3, TOMOVIĆ, Sošić, Žurić, KRUŠČIĆ, Rondović, Mišnjić, Smolović 1, Turković 4, Zejak, Gačević, SAVIĆ 1, VUKOVIĆ 4.

( Saša Jončić )