Atomska banja velika nada

Ovaj tekst je prvenstveno namijenjen onima koji ne znaju za predaju u životu, ni kada se nađu u najtežem položaju.

Poslije spektakularnog boks meča za titulu prvaka svijeta u teškoj kategoriji održanog novembra prošle godine u Hamburgu, na koji me je pozvao nekadašnji oponent a sada najveći prijatelj, Vladimir Kličko, odlučio sam da otpor multipleks sklerozi dajem povećanim sportskim aktivnostima. Prije i poslije nove godine proveo sam 100 dana u Institutu “Dr Simo Milošević“ u Igalu, svojevrsnoj fabrici zdravlja naše domovine. Davao sam sve od sebe, nijesam propustio niti jedan termin vježbanja. Fizioterapeuti koji su radili sa mnom bili su zadovoljni postignutim napretkom.

Namjerno sam prvo otišao u Igalo, svjestan da je ta banja limitirana kada je u pitanju tretman multipleks skleroze, ali znajući da se moram fizički pripremiti za istinsko liječenje bolesti koja me je zadesila, a to je jedinstvena, u svijetu, voda Atomske banje kod Čačka, koju sam prije 3 godine u jednoj kolumni nazvao – svetom.

Godinama sam vodim svoje liječenje, ne zamjerajući neurolozima koji mi rekoše da je moja vrsta bolesti takva da mi “betaferon” neće pomoći, pa ga nijesam dobio u redovnoj proceduri. Na moju sreću, kupio sam ga uz pomoć mog prijatelja Vladimira Klička i nesnosno trnjenje u mom tijelu koje je trajalo gotovo deceniju je prestalo. Prije nekoliko godina sam gledao na televiziji kada je uvaženi prof. dr Novak Kilibarda genijalno rekao da je njegova baba znala o postojanju Svemira isto što i najveći naučnici koji se time bave - nije znala ništa. O nastajanju multipleks skleroze svi znaju koliko i oni koji čitav život posvete borbi za pronalaženje te tajne - ne znaju ništa. Znači, ne mogu biti ljut na neurologe koji nešto opravdano ne znaju, ali su mi šaljivi kada se samopouzdano šepure pred pacijentima bombardujući ih nebulozama čiji je rezultat jedno veliko ništa. Svjestan činjenice da je multipleks skleroza neispitana bolest za koju nema sigurnog lijeka, ja se protiv nje borim svojom voljom i pozitivnom energijom. Trinaest godina sam bolestan i zadovoljan sam ukupnim stanjem poslije tolikog perioda borbe.

Sada slijedi glavna priča. Poslije dolaska u Atomsku banju počeo sam sa dva kupanja u njenoj vodi i sa jakim vježbama kineziterapije. Već poslije nekoliko dana osjetio sam jaku reakciju organizma na vodu, a svakodnevno sam bio sve opušteniji i sve bolje sam radio vježbe sa terapeutima. Moram istaći dva fantastična fizioterapeuta, Nemanju Jekovića i Milana Jovanovića, koji su mi otkrili da mogu raditi i one vježbe za koje sam mislio da sam nemoćan. Radovao sam se svakom novom radnom danu kao u danima sporta. Moram istaći da u Atomskoj banji nema slobodnih dana, svaki plaćeni dan se odradi. Odnos cjelokupnog osoblja banje prema pacijentima je nestvarno srdačan, osmijeh caruje na svakom koraku. No, sve bi to bilo nedovoljno za moj utisak da tamo nijesam sreo brojne ljude koji boluju od multipleks skleroze i koji su mi prenijeli svoja iskustva o liječenju svetom vodom. Svjestan sam da je posljednja nada za realni otpor multipleks sklerozi - Atomska banja i u to ime u danima budućim boriću se da to liječenje, meni i drugim oboljelim iz Crne Gore omogući Fond zdravstva moje domovine.

Ne vidim nijedan razlog da pacijenti iz Crne Gore, oboljeli od multipleks skleroze, ne idu u Atomsku banju kod Čačka, koja ima neuporedivo bolje rezultate u liječenju ove bolesti i jeftinija je od banje u Igalu. Predlažem da pacijenti imaju pravo izbora, pa neka ide svako gdje mu godi. Od multipleks skleroze boluje i moj brat Zdravko koji je na svu sreću pokretan i koji je pri prvom susretu sa Atomskom banjom imao neslućeni napredak.

U vremenu kad svaki doktor ima svoju banju,tako je i u Srbiji, i kada farmaceutska mafija veoma često izmišlja razne ptičije i ostale gripove, ja sam odlučio voditi borbu tako što ću da idem u banju koja je jeftinija i ima izuzetne rezultate u tretmanu multipleks skleroze.

U to ime na ovom mjestu molim ministra zdravlja, gospodina Miodraga Boba Radunovića, kojeg smatram velikim profesionalcem i humanistom, da upriliči prijem za gospodina Borivoja Jakovljevića, vlasnika Atomske banje, kako bi se napravili koraci da se oboljeli od multipleks skleroze iz Crne Gore liječe u banji kod Čačka na teret Fonda zdravstva Crne Gore. Uvaženom ministru ću se i direktno obratiti sa istom molbom.

Borba je završena tek kad se proglasi pobjednik - to je moja životna deviza i u to ime se nadam da ću rat sa multipleks sklerozom, kako ja tako i mnogi iz Crne Gore, voditi u Atomskoj banji, a uz pomoć države.

( Zoran Vujičić )