Nakon predaje bosa Pepea Peše, porodica i prijatelji opsjeli zgradu policije

U 16.15 sati po lokalnom vremenu, šef Ndrangete Đuzepe Pepe Peše ušetao je u stanicu karabinjera u rodnom Rosarnu poput osobe koja je došla da plati kaznu za nepropisno parkiranje.

Peše – jedan od najtraženijih mafijaša u Kalabriji – kasnio je 15 minuta u odnosu na ranije najavljenu predaju.

Pripadnici specijalne jedinice krabinjera, koja je opsesivno tragala za Pešeom gotovo tri godine, djelovala je ogorčeno.

Šefovi mafija se obično ne predaju policiji, ističe BBC u članku koji potpisuje Elena Kosentino. U ekstremnim okolnostima, u slučaju da se suočavaju sa sigurnom smrću od ruku njihovih suparnika ili kada su prestarili ili prebolesni da bi se skrivali, oni sklope tajne dogovore sa vlastima u kojim izgleda da su uhapšeni protiv svoje volje.

Ali to nije bio slučaj sa 33-godišnjim Pepeom. Potomak jednog od najvećih klanova Ndrangete, najuticajnije mafijaške organizacije o kojoj se tako malo zna, predao se držeći ruke podignute visoko u vazduhu – na koje je nekoliko trenutaka kasnije nanijeto crno mastilo uoči tradicionanlog načina uzimanja otisaka.

Vlasti su bile toliko skeptične da će se Peše predati – pošto su njegovi branioci u tajnosti obavijestili policiju o planu – da o time uopšte nisu obavijestili pripadnike sedme sile, u slučaju da vijest procuri i on zbog toga promijeni mišljenje o predaji. Silom prilika tu se zadesila pomenuta novinarka BBC.

Kako se vijest o Pepeovoj predaji proširila Rosarnom, stanica karabinjera se uskoro pretvorila u neku vrstu svetilišta.

Palom bosu došli su da odaju počast desetine rođaka i pristalica starosti od šest mjeseci do 90 godina, od kojih su pojedini dolazili oslanjajući se na štapove ili u kolicima.

Karabinjeri su morali da se suoče sa teškom odlukom. Da li da budu plemeniti prema osobi koja tri godine nije vidjela svoju porodicu i vjerovatno neće još dugo dugo.

Babi Đuzepi, obučenoj u crninu, među prvima je dopušteno da uđu u prostoriju u kojoj je sjedio njen unuk. Prekrivajući rukom posljednji zub koji je ostao u vilici, počela je da plače.

„Gdje ideš poslije ovoga“, upitala ga je.

„Ajde, baba. Ada u zatvor“, odgovorio je.

„Nikad te više neću vidjeti“, rekla je.

„Ne brini“, odgovorio je uz smijeh. „Brzo ću izaći. Nisam učinio ništa loše. Bavim se uzgajanjem koza“.

U razgovor se umiješala i druga, mladolikija baba. „Tvoja nevinost će biti dokazana, kao što je Hrist vaskrsnuo“, rekla mu je.

Jedni za drugima, u prostoriju su ulazili rođaci, zetovi, tetke... Zagrili bi ga i poljubili. Pojedini su plakali, većina je bila srdačna ali je bilo i nekoliliko snishodljivih.

Kako je Pepe djelovao opuštenije u svojoj stolici, situacija je počela sve više da liči na prijem kod šefa države, ističe se u članku.

Ali karabinjeri u civilu su pažljivo posmatrali svakog posjetioca i popunjavali praznine u mentalnoj mapi o klanu. Njihova plemenitost je sada imala daleko više smisla.

Posljednje su uplakane ušle Pepeova majka i mlađa sestra. U rukama su držale njegovu trogodišnju kćerku. Ona se gotovo i ne sjeća svog odbjeglog oca i pobjegla je iz njegovih široko raširenih ruku.

„Je li tačno da ne jedeš puno, dušo moja“, pitao ju je.

„Jeste“, odgovorila je.

„Ako ne budeš jela, nikada nećeš porasti, pazi što ti tata kaže“, rekao je.

„Želim da ostanem mala“, odgovorila mu je trogodišnjakinja. Pepe Peše je zaćutao.

Gotovo svi posjetioci su bile žene. Većina muškaraca u porodici Peše sada su iza rešetaka.

Prije samo dvije sedmice, u jednom od najznačajnijih suđenja članovima Ndrangete, 42 člana klana Peše osuđena su na ukupno 500 godina zatvora. Pepe Peše osuđen je u odusustvu na kaznu od 16 godina, koju će izdržavati u nekom dobro čuvanom zatvoru.

Omča oko Pepea Pešea se mjesecima polako skupljala kako su njegovu saučesnici, jedan po jedan, završavali iza rešetaka. Prije samo dvije sedimice njegova supruga, u sedmom mjesecu trudnoće, stavljena je u kućni pritvor zbog prosljeđivanja njegovih naredbi.

„Ovo je veliki uspjeh za vlasti ove države. Ali se ne smijemo zavarati“, kazala je Alesandra Ćereti, koja je vodila istragu i sudski postupak protiv klana.

„Ovo nikada nisu odluke pojedinaca. Obično su to strategije klana. Žrtvujući jednog, oni se nadaju da će popustiti pritisak koji vršimo na kompletnu organizaciju. Ali im to neće uspjeti“.

Kako je Pepe Peše sproveden do automobila kojim će biti odveden u zatvor, duž puta se se okupili posjetioci. Osmjehivao se i mahao porodici, koja mu je aplaudirala i skandirala.

Kako se udaljavao automobil sa prvim bosom Ndrangete u istoriji koji se predao vlastima, njegova ostarala tetka uzviknula je: „Obavezno dobro jedi“.

Imperiju izgradili na narkoticima

U dinastiji Peše nije bilo onih koji su odustajali. Pepe Peše je naslijedio titulu „prestolonasljednika“ klana nakon što je njegov stariji brat, Frančesko Ćićo Peše, uhapšen u podzemnom bunkeru 2011. Ćićo je naslijedio „krunu“ od oca Antonina, a Antonino od svog oca Don Pepina.

Pešeovi su u posljednjih 50 godina izgradili porodičnu imperiju, čija je vrijednost procijenjena na najmanje 235 miliona eura od prodaje droge širom Evrope, ali i uz pomoć iznuda, nasilja i korupcije u upropaštenoj Kalabriji.

Za razliku od sicilijanske mafije, Ndrangeta daje prednost krvnom stablu umjesto zaslugama.

( Miloš Rudović )