Tužilaštvo vjeruje u sve što kažu u Komanskom mostu

Vrhovno državno tužilaštvo utvrdilo je da u Zavodu Komanski most nije bilo zlostavljanja i ponižavajućeg postupanja prema štićenicima te ustanove, kako piše u Izvještaju Evropskog komiteta za sprečavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT).

Tužilaštvo je takav nalaz donijelo nakon gotovo dvije godine, a na osnovu podataka koje im je dostavila uprava Komanskog mosta, koju je CPT i dio domicilnog civilnog sektora označio kao najodgovornije za stanje koje je izazvalo zgražavanje međunarodne i domaće javnosti.

To se vidi iz Informacije koju je tužilaštvo dostavilo grupi NVO “Sigurna ženska kuća”, “Akcija za ljudska prava”, “Centar za antidiskriminaciju - EKVISTA” i Mreža za afirmaciju nevladinog sektora - MANS, na čiju je inicijativu pokrenut postupak prikupljanja podataka.

Nisu čuli za nestanak djece

S druge strane, u vrhovnom državnom tužilaštvu tvrde da nijesu nikada ni čuli za nestanak dvoje maloljetne djece iz Komanskog mosta 2000. i 2002. godine, o čemu su mediji pisali tada, ali i 2010. godine, kada je objavljen izvještaj CPT-a.

Tužilaštvo je tokom posljednje dvije godine podatke o zlostavljanju štićenika i njihovom držanju u nehumanim i ponižavajućim uslovima zatražilo ne samo od uprave Komanskog mosta, već i od Centra za socijalni rad opštine Podgorica, Cetinje, Danilovgrad i Kolašin i Ministarstva zdravlja rada i socijalnog staranja.

“Podaci koje su dostavile javne ustanove nijesu dovoljni za pokretanje krivičnog postupka, a Ministarstvo zdravlja, rada i socijalnog staranja na upućeni zahtjev nije dostavilo tražene podatke”, obrazloženje je iz tužilaštva za nepokretanje postupka.

Ta institucija pozvala se i na to da Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici roditelji, staratelji, medicinsko osoblje, vaspitači ili policija nijesu prijavljivali događaje koji bi ukazivali na nezakonito ponašanje službenih lica u Komanskom mostu, a koji bi iziskivali reakciju nadležnog tužilaštva.

Nema osnova za postupak

S druge strane, upitani o slučaju nestanka dvoje maloljetnih štićenika iz Komanskog mosta iz 2000. i 2002. godine, iz tužilaštva je saopšteno kako je Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici o ovim događajima prvi put obaviješteno 31. maja 2010. kada je policija informisala državnog tužioca da je tadašnji direktor Zavoda Vuk Mirković pismeno zahtijevao provjeru navoda objavljenih 28. maja iste godine u dnevnom listu "Vijesti".

“Provjerama koje su uslijedile nakon toga, preko Uprave policije i Ministarstva rada i socijalnog staranja, tužilaštvo je obaviješteno da Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije utvrdilo postojanje propusta u postupanju zaposlenih radnika Zavoda u odnosu na korisnike, a iz spisa koje je dostavila Uprava policije proizilazilo je da je iz kruga Zavoda jedno dijete nestalo 19. oktobra 2000, a drugo 29. jula 2004”, navodi se u zvaničnoj informaciji tužilaštva.

Saopšteno je i to da VDT nema osnova za pokretanje krivičnog postupka prema bilo kome, jer policija nije utvrdila da li su nestala djeca živa ili ne: ”S obzirom na činjenicu da policija u međuvremenu nije otkrila da li su djeca živa ili nijesu, tužilaštvo nije imalo osnova za pokretanje krivičnog postupka, zbog krivičnog djela - izlaganje opasnosti, dok je za osnovni oblik ovog krivičnog djela, dana 19. oktobra 2003, odnosno 29. jula 2007. nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja, prije nego što je tužilaštvo o ovim događajima obaviješteno”.

HRA: Strašno

Izvršna direktorica “Akcije “Tea Gorjanc-Prelević kazala je sinoć kako je strašno to da nije otkriveno šta se nestaloj djeci dogodilo, kao i to da se ona više ne traže.

“Pošto smo se godinu i devet mjeseci borili sa tužilaštvom da dobijemo ovaj odgovor, jasno je da im nije lako palo da saopšte da se nikakav krivični postupak ne vodi zbog zlostavljanja koje je u Komanskom mostu otkrio Evropski komitet za sprečavanje mučenja 2008. godine i da sve do 2010. nijesu ni bili obaviješteni o nestanku djece iz ove ustanove 2000. i 2004”, kazala je Gorjanc-Prelević.

Ona je rekla kako je zapanjena da za tužilaštvo sve to nije značilo da su u vezi događanja u Komanskom mostu izvršena bar krivična djela - nesavjestan rad u službi ili zloupotreba službenog položaja, ako ne i zlostavljanje i mučenje.

Ona je poručila: “Prevešćemo odgovor tužilaštva za potrebe međunarodnih organizacija, jer vjerujemo da kapacitete tužilaštva za zaštitu ljudskih prava i vladavinu prava predstavlja bolje nego bilo koji statistički podatak”.

Čak ni Izvještaj CPT-a, sa više nego šokantnim navodima, nije natjerao isprva crnogorsko tužilaštvo da reaguje i ispita šta se zapravo dešava u Komanskom mostu.

U Izvještaju piše kako je u Komanskom mostu konstatovan “ekstremno mali broj osoblja, što ne omogućava potrebnu brigu o higijeni i odgovarajući režim“: “Vrata polomljena, higijena loša, tragovi izmeta i urina po podu... Neki štićenici spavaju na prljavim dušecima, ponekad postavljenim na podu, bez kreveta. Stanje u kupatilima – očajno”.

Tek na insistiranje najuticajnijih NVO, tužilaštvo je krenulo u maratonski proces.

( Tanja Pavićević )