Nakon 20 godina sahranjen Iljaz Ličina: Još se ne zna puna istina
"Njihova krivica je bila samo to što su pripadali drugoj vjeri ,samo to što su imali drugačije ime od nekog koji je izvodio iz voza
Iako je dug period putovanja, punih dvadeset godina, danas je uspio da stigne na rukama svoje braće, prijatelja i komšija i dobronamjernih ljudi. I molim dragog Boga da se ovo više nikada nikome ne desi i da u istoriji ne bude mjesta za pisanje ovakvih događaja, poručio je Ragib Ličina, brat Iljaza Ličine, koji je sahranjen na groblju u zaseoku Hrenovi u Loznoj kod Bijelog Polja, 20 godina nakon što ga je srpska paravojska otela iz voza na stanici Štrpci i zatim ubila 1993. godine. Uz njega, oteto i ubijeno je 17 Bošnjaka i jedan Hrvat.
Njegovi ostaci pronađeni su prije dvije godine, u mjestu Crni potok, poslije povlačenja jezera Perućac u Bosni. Tada su otkriveni ostaci 108 osoba, za koje se smatra da su žrtve rata. Da su u pitanju posmrtni ostaci Iljaza Ličine potvrđeno je DNK analizom, prije nekoliko dana. Ranije su identifikovani ostaci još tri putnika, Halila Zubčevića iz Trebinja, Rasima Ćorića iz Prijepolja i Jusufa Rastodera sa Savinbora kod Petnjice.
„Dvadeset godina, dva mjeseca i dvadeset dana doista je dug period za sve ljude koji imaju sluha. Moj brat je 23. februara 1993. godine krenuo iz Beograda da obiđe svoju rodbinu, krenuo je vozom smrti, vozom, koji se zvao „Lovćen“, sa oznakom 671. Ali, u tome su ga spriječili neljudi, da dođe svojoj kući, svojoj familiji. On i ostali njegovi drugovi, koji su stradali, ubijeni i u Drinu bačeni, biće vječno među ljudima živi”, rekao je Ragib.
Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić kazao je da je Ragib svjedok da je njegova krivica jedino bila u tome što pripada svojoj vjeri.
“Nije se borio za ideale nekih velikuh država, niti za promjenu teritorija. On se jedino borio da svojoj porodici donese hljeb, da pošteno donese sve što zaradi do svoje kuće, ali mu ni to nije bilo dozvoljeno”, kazao je Fejzić.
On se osvrnuo na dugo čekanje da se neko u Bijelom Polju sjeti da na pravičan napravi obilježje: „Mi praštamo i mnogo smo praštali, ali nekad čekamo da se neko sjeti te dobrote, mada neko neće da se sjeti. Danas je u Bijelom Polju veoma lako napraviti spomen obelježje nakon stradanja ljudi u vozu, i mi to poštujemo. U Bijelom Polju je vrlo lako napraviti spomenik stradalim stranim učenicima, koji su nesrećno izgubili svoje živote i mi to poštujemo. Ali zašto Bijelo Polje nema snage da ove čestite ljude, koje je neko ubio, a oni su građani Bijelog Polja, da u tom gradu stavi neku ploču, da to bude učiteljica, i pouka mlađim generacijama”.
Fejzić je dodao da ima razloga za sumnju da to neće ni uraditi, i poručio opštini da slijedi primjer Prijepolja, u kojem je podignut spomenik žrtvama stradalim u Štrpcima.
Galerija
( Jadranka Ćetković )