Mir uvijek, prije i poslije svega

Jednom prilikom, govoreći na temu provokacije, rekao sam: “Oni ne mogu biti toliko grubi, koliko ja mogu biti nježan. Ne mogu biti toliko drski, koliko ja istinski, ljubavno prijatan, niti toliko uzrujani, koliko ja mogu biti miran i spokojan”.

Ko podsticaj za svoju unutrašnju sreću dominantno nalazi van sebe, taj je zavisnik, jednak u principu bilo kojem drugom zavisniku.

Ko sreću dominantno nalazi u sebi, slobodan je. Ko je u stalnom naporu/trudu da kao pobjednik odgovori svim izazovima, živi pod tenzijom.

Ko je istinski pobjednik? Onaj ko se ne takmiči, niti sa drugima, niti sa sobom.

Onaj ko je u miru sa sobom takav da stalno unapređuje svoju svjesnost/jača pažnju, a time inteligenciju i kreativnost. Ko ne može mirno, u spokoju da prihvati tuđe “pogreške”, taj ih baš takve ili slične, u istoj ili sličnoj oblasti, ima u sebi. Čim ste isprovocirani, vi ste u prilici da jasno kroz druge/om, vidite nedostatak u sebi.

No oprezno, jer mnogi izvana ’’ne dozvole’’ da budu isprovocirani, a unutra sve ’’vri/kuva’’...

Kada smo sposobni da budemo u miru, skoro nam je svejedno kakvo je vrijeme, koje je doba dana, godine, kakve su društvene/ekonomske/kulturne... ne/prilike.

To ne znači da nas se ne tiču okolnosti, da smo ravnodušni ili nezainteresovani za bolje, nama više podržavajuće okolnosti, ljude...

U osnovi svega je mir. Mir je prije svega! Mir je i poslije svega! Mir je i prije ljubavi. Mir je preduslov ljubavi. Ko kroz ljubav traži mir, može mir lako i gubiti.

Ko u miru dočekuje ljubav, biće prava blagodet svima, spokojan i ako/kad ona prođe. Kada smo u miru, svaki nemir oko nas se prije ili kasnije uređuje, sa nama usklađuje.

Onaj ko je u najdubljem miru, taj ’’vlada’’ situacijom. Takav ima osjećaj da se cijeli svijet nagnuo ka njemu da mu bude podrška.

Ko mir nema, u “ratu” je sa svima, a najviše sa sobom. Umjesto da se stalno dovijate na najrazličitije načine kako da budete “na visini zadatka” i stalno se “oblačite” novim “diplomama”, čvršćim i višim “zidovima”, sofisticiranijim “oružjem”, ... pokušajte se dovesti u duboki mir.

Pa dobro, kako se vježba taj mir?

Osjećanjem sebe. Život nas nije stvorio nemoćne, nego premoćne! Nama jednostavno ništa ne fali i bez ukrasa i dodataka! Ko ne vjeruje, doći će dan kada više neće imati snage da se bori, moraće da se prepusti, sebi iznutra, tj. životu/postojanju. Učinite to što prije, da bi vam ostalo više vremena da u tome uživate.

Najjače oružje je u vama, nekonvencionalno je i ljubavno.

www.zlatnicovjek.com

( Nebojša Vučković, Petar Perović )