"Pojedinac"

Crnogorsko društvo je tzv. neanonimno društvo – a mali prostor nije pogodan za temeljno očuvanje bilo kakvih tajni. I, dok slušam izjave odgovornih funkcionera – jedan veli da je ovo “ružan” čin, kao da je riječ o kakvoj estetskoj prosudbi, ostali svi potežu “napad na slobodnu riječ” i slične floskule, a čujemo i ono uobičajeno da je otkrivanje napadača na novinarku Vijesti apsolutni prioritet – ne mogu se oteti utisku da se, ne danas, već u srijedu veče, kada se napad i dogodio, bar na tri adrese (kafei, kabineti) znalo i ko, i po čijem naređenju... Čak sam uvjeren da su i neki od ovih “zlatoustih” saosjećajnika među “privilegovanima” koji znaju više nego što smiju pokazati.

Koleginica Olivera Lakić je jedna od najhrabrijih dama koje sam upoznao u životu. Napad na nju samo je jeziva potvrda takvog utiska. Živimo u zemlji gdje se za hrabrost uglavnom dodjeljuju ovakve medalje. I sve je više nosilaca Ordena razbijene glave sa zlatnim udarcima. Samo što još niko nije otkrio kovačnicu gdje se ovi ordeni prave. To je izgleda – državna tajna.

Čovjek bi morao biti baš slijep da ne vidi “rukopis” organizovanog kriminala. I zato je posebno zanimljiva Đukanovićeva izjava da je ovo, kako reče, “jedan kriminalni čin, svakako jednog neodgovornog pojedinca”. Zašto “svakako”? Otkud (jedna) tolika sigurnost?

Ovo nedjelo, u ravni izvedbe, nesumnjivo jeste djelo “pojedinca”, budući da je koleginicu Lakić napao jedan (ne)čovjek. Ali, Đukanović ne želi da kaže to, on želi da kaže da je ovo djelo “pojedinca” u smislu nepostojanja konteksta. Odnosno, da iza toga “pojedinca” ne stoje neki drugi ljudi – neko ko ga je nagovorio na to, neko ko ga je, na ovaj ili onaj način, motivisao da učini ovo što je učinio.

A jeste malo neobično, da, u trenutku dok policija nema nikakvih saznanja, neko ustvrdi da zna da iza svega stoji ”neodgovorni pojedinac”. Kao da on, Đukanović, zna više od onih koji, makar deklarativno, istražuju čitav slučaj.

Odakle Đukanović zna da je ovo djelo “pojedinca”? Zašto mu je važno da to naglasi, da čitavu stvar tako objasni, kada ne može, ako nema kakvih paranormalnih sposobnosti, to znati dok čitavu stvar ne istraže oni koji se time, valjda, profesionalno bave. Kad bi čovjek bio cjepidlaka mogao bi se prisjetiti i one Veljovićeve, “magistralne” brzine, kojom je svojevremeno ustvrdio da je paljenje automobila “Vijesti” “izolovan slučaj”. I tako tri puta zaredom... Dakle, pojedinac, i još k tome – neodgovoran. “Odgovorno” ustvrdi čovjek.

Činjenica da se hoće stvoriti utisak o “neodgovornom pojedincu” zapravo znači nešto sasvim drugo – iza ovoga stoji kudikamo organizovanija struktura od bilo kojeg “neodgovornog pojedinca”. U normalnim zemljama ta se struktura zove – organizovani kriminal. I, kad bi čovjek pokušao da racionalno sagleda čitavu situaciju važan bi bio odgovor na jedno principijelno pitanje – ko najupornije poriče postojanje organizovanog kriminala? Po pravilu, to uvijek rade zaštitnici organizovanog kriminala. (Staljin je tvrdio da nema čistki, Berluskoni da nema korupcije, Milošević da nema zločina na Kosovu, Eskobar da ne postoje narkokarteli – stvar uvijek tako funkcioniše...)

Otkada nije na državnim funkcijama, ex-premijer se izgleda, onako, amaterski, hobistički, bavi i naukom. Đukanović je u nastupu na javnom servisu formulisao Zakon o univerzalnoj rasprostranjenosti gluposti, u modernoj nauci, poznat kao “Đukanovićev zakon”. Glupost je ravnopravno zastupljena sa obje strane okeana, uči nas ova teorija. Ima je svuda i geografski je ravnomjerno prisutna. No, kako Đukanović voli da bude izuzet od zakona, to jednako važi i za zakone fizike i metafizike – pa shvatamo da je samo u Crnoj Gori glupost organizovana drugačije: ovdje ona pripada isključivo neprijateljskim medijima, civilnom sektoru, opoziciji... Što je to što, u Đukanovićevoj vizuri, njega i njegove izuzima iz gravitacije gluposti? Šteta što i to nije objasnio.

Đukanovićeva nepresušna retorika o neprijateljima države stvara ambijent za ovakve događaje. Istovremeno, takvom strategijom M.Đ., uz podršku patriotsko-udbaških pseudointelektualaca (pisaca, novinara i ostalih diletanata) kreira javnu orgiju u kojoj se poslušni službenici režima bacaju drvljem i kamenjem na “Vijesti”, nalazeći se tako na istom poslu sa ovim “neodgovornim pojedincima” koji, krajnje “izolovano”, biju ljude i pale kola...

A sve to samo da bi se sakrio prepoznatljivi “rukopis” organizovanog kriminala. A što mislite, zašto je tom čovjeku toliko važna takva obmana u kojoj, kako vidimo, radosno učestvuju “svi predsjednikovi ljudi”?

( Balša Brković )