Glumci nekad imaju odlične prijedloge, a nekad se malo zanesu

"Mislim da sam imao više sreće nego pameti kada su me sa nekim skromnim iznosom nagradili na konkursu. Generalno se forsira, da ga tako nazovem, festivalski film. Repertoarski, ili žanr film se iz nekog razloga ignoriše. Kao da je u pitanju neki snobizam, malograđanski odnos prema stilu i pričama koje nisu “dovoljno intelektualne” za našu kinematografsku elitu, bez nekog odnosa da li je sadržaj kvalitetan ili aktuelan"

171 pregleda0 komentar(a)
Miloš Avramović, Foto: Miloš Dimić
06.11.2018. 11:49h

Film “Južni vetar” režisera i koscenariste Miloša Avramovića počinje da živi bioskopski život, a već u prvim danima prikazivanja obara sve rekorde. Priča o ratu mafije, krađi automobila, namještanju dokaza, korumpiranim policajcima okupila je veliki broj poznatih glumaca koje predvodi Miloš Biković kojem je povjerena glavna uloga. Pored njega u filmu igraju i Dragan Bjelogrlić, Nebojša Glogovac, Miodrag Radonjić, Miloš Timotijević...

Režiser filma Avramović za Vijesti priča o tome šta ga je inspirisalo za ovu priču, kolko je bilo teško obezbijediti novac i kakva je bila saradnja sa Glogovcem kojem je ovo posljednja uloga...

Napravili ste film kakav se do sad nije snimao na prostorima Blakana. U jednom intervjuu rekli ste da ste htjeli klincima da pokažete šta se dešavalo 90-tih godina na ulici, ali ova priča je aktuelna i danas jer mafije i dalje ratuju na istom mjestu. Šta se promijenilo od 90-tih godina do danas?

Nema više sankcija, ratova, totalne korupcije i siromaštva, ali smo u glavama i dalje u “devedesetim”. Idoli su i dalje momci i djevojke koji “prečicom”, na razne načine, dolaze do novca, “moćni” političari, sumnjivi biznismeni...i lista se nastavlja. Danas su sponzoruše na Instagramu, gdje puće usta, otvaraju kutije sa skupocjenom garderobom na nekakvim snimcima, peca se nova mušterija, i sluđuje omladina.

Ovaj film posvetili ste svojim drugarima koji su krenuli stranputicom. Da li ste po nekom konkretno gradili likove u filmu?

Konkretno ne. U to vrijeme, moje naselje je bilo poznato po ekipama koje su “radile” kola, sjekli ih na djelove, kucali, ili tražili otkup. Tako da je to bilo svuda oko nas. Nekako normalno. Izgubili smo mnogo drugara i drugarica, djece, koji su napravili pogrešan izbor, jer su okolnosti u kojima su odrastali bile pretežak teret za njih.

Veliki broj poznatih glumaca poput Glogovca, Bjelogrlića, Diklića, Berčeka, pa i Miloša Bikovića igrali su u ovom filmu. Jeste li od starta glumačku postavu tako zamišljali?

Nisam. Najvažnije mi je bilo da prvo pronađem Maraša, i da poslije, oko njega, gradim ostatak podjele. Znao sam samo da i pored dobrih dijaloga, uzbudljive priče moram da imam vrhunske glumce, koji će svojim talentom prevazići neke konvencije žanra na koje naša publika nije navikla.

U vašem filmu Nebojša Glovogac tumači svoju posljednju ulogu. Kakva je bila saradnja sa njim i da li mu je od starta bila namijenjena uloga negativca?

Bilo je uživanje raditi sa Nebojšom Glogovcem. I velika čast. Znao sam da Goluba mora da igra vrhunski glumac, da ćemo morati da mu kroz rad na liku i razgovor dodamo još slojeva, da ga “zakomplikujemo”. Nebojšu sam uvijek obožavao kao glumca, ali nisam imao priliku da radim sa njim. Tako da se sve poklopilo. Gledati kako se likovi i odnosi koje ste napisali “dešavaju” pred vašim očima je fenomenalno iskustvo, a posebno kada to rade majstori kao što su Nebojša i Dragan Bjelogrlić Bjela ili Bogdan Diklić i Aleksandar Berček.

S obzirom na to da ste vi pisali i scenario, koliko se on mijenjao tokom snimanja filma, jesu li glumci imali neke sugestije na koje ste pristajali?

Naravno da se mijenjao. To je za mene sastavni dio procesa, način na koji razvijamo likove i bistrimo odnose. U tom procesu učestvuju, ne samo glumci, već i direktor fotografije, scenograf, kostimograf... Glumci nekad imaju odlične prijedloge, a nekad se malo zanesu, pa predlažu previše, i ne prave razliku između bitnog i nebitnog. Posao reditelja je da napravi selekciju, i ne dozvoli sebi da ga “glumci” zavedu zanimljivim, ali nepotrebnin, štetnim prijedlozima.

Film je prava holivudska priča, a da bi se snimio jedan ovako skup projekat potrebno je dosta novca. Poznato je da država pomaže neke druge žanrove, koliko su imali sluha za jednu ovakvu priču koja već sad puni bioskope širom Srbije?

Mislim da sam imao više sreće nego pameti kada su me sa nekim skromnim iznosom nagradili na konkursu. Generalno se forsira, da ga tako nazovem, festivalski film. Repertoarski, ili žanr film se iz nekog razloga ignoriše. Kao da je u pitanju neki snobizam, malograđanski odnos prema stilu i pričama koje nisu “dovoljno intelektualne” za našu kinematografsku elitu, bez nekog odnosa da li je sadržaj kvalitetan ili aktuelan. Sve ostalo je čist proizvod velikog truda i zalaganja cijele naše ekipe i prijatelja koji su sa puno ljubavi i entuzijazma pristupili ovom projektu. Samo, i jedino njima, dugujem veliko hvala.

Vaš cilj je bio da napravite film koji će puniti bioskope, ali ćete ga prikazivati i po festivalima. Koliko je za jedan film bitan taj festivalski život i nagrade?

To je sve relativno, i zavisi od filma i ambicija autora. Mi smo pravili bioskopski film, koji će da puni sale, i izgleda smo uspjeli u tome. Svakako očekujemo neki festivalski život filma, neke nagrade smo već osvojili, ali sve je to u drugom planu.

Može li film “Južni vetar” biti srpski kandidat za Oskara?

Sigurno. I mislim da bi nas lijepo predstavio, možda kao neko osvježenje kad je naš film u pitanju. Ali naša “kinematografska elita” ne mijenja ukus tako lako, i siguran sam da će izabrati neki kvalitetan umjetnički film.

Bitno vam je da ovaj film ostavi utisak i na strance. Hoćete li sa njim posjetiti prostore i van Balkana?

Iskreno, bitno mi je kakav će utisak ostaviti na strance samo ako od toga imamo neku konkretnu korist. Da nam olakša put do novog projekta. Sve ostalo je isto kao i sa našom publikom, i nema razlike. Ako je sala puna, ako je publika zadovoljna, ja sam najsrećniji čovjek na svijetu.

Film utemeljen u realnosti

Ovom pričom malo ste se osvrnuli na to da policiji šuruje s kriminalcima. Koliko je bilo teško ispričati i tu priču, a ne preći granicu?

Ne znam na koju granicu mislite? Ako mislite na granicu da će da nas pohapse poslije filma, onda bi to značilo da živimo u nekoj diktaturi, i državi iz koje bi prvom prilikom trebalo pobjeći. Mi smo pravili film koji jeste žanrovski, i fikcija, ali je utemeljen u realnosti. Pričom da na ovim prostorima nema korupcije, ne samo u policiji, već i šire, možete samo da ispadnete smiješni. Korumpiranih pojedinaca ili grupa ima u svakoj policiji na svijetu, ništa mi tu nismo posebni. Ali siguran sam da ubjedljiva većina policajaca pošteno i časno radi posao koji je težak i opasan.

Galerija