Bosanski ćevap bi mogao postati tradicionalno jelo Rumunije
Ideja o zaštiti ćevapa kao tradicionalnog bosanskog jela u Bosni i Hercegovini još uvijek nije započeta
Bosanski ćevap, jedan od najpoznatijih specijaliteta u Bosni i Hercegovini i jedan od ključnih detalja pri pomenu te zemlje, mogao bi postati zaštitni znak, tradicionalno nacionalno jelo Rumunije.
Ćevapi u Rumuniji, nazvani "mici", pravi su specijalitet i toliko su popularni, da ih je čak i rumunski McDonald's odlučio uključiti u svoju ponudu pod nazivom McMici.
No, kako im prijeti zabrana prodaje u zemljama Evropske unije (EU), što je i sama Rumunija, zbog sadržavanja natrijum-bikarbonata (sode bikarbone), Vlada Rumunije odlučila je da ćevap zašti brendirajući ga kao nacionalni specijalitet.
Ideja o zaštiti ćevapa kao tradicionalnog bosanskog jela u Bosni i Hercegovini još uvijek nije započeta.
Kako saznaje agencija Anadolija, Institut za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine nikada nije primio zahtjev za zaštitu bosanskog ćevapa.
U prehrani nekoliko stotina godina
A šta su zapravo ćevapi, novinaru agencije Anadolija objasnio je sarajevski glumac i kuhar Mladen Jeličić Troka dok je u Sarajevu uživao u porciji ćevapa.
"Ćevap je starovjekovno jelo koje vodi porijeklo iz dalekih krajeva. Onaj koji se može pojesti u svim krajevima Bosne i Hercegovine je autohtono djelo Bosanaca i Hercegovaca. On je u tradicionalnoj prehrani u BiH već nekoliko stotina godina“ , kazao je on.
Ćevap je, kako ga je nazvao, jedno malo čudo ljudskog prehrambenog zadovoljstva. Jedna banalna i jednostavna namirnica. A sve što izgleda jednostavno i banalno, ono je i genijalno. Ne može to svako napraviti, a izgleda da može.
"Ćevap se pravi od dvije namirnice, začina i mesa. Bosanski ćevap je jelo bez kojeg se ne može zamisliti nijedan dernek, nijedan teferič. To je jedan komad mesa koji uđe u usta i tako se lijepo rastopi po vašem jeziku, da vi ne možete nego uživati“, nastavio je Jeličić.
Međutim, bosanski ćevap nije jedinstveno jelo. Najpoznatiji ćevapi su sarajevski, travnički i banjalučki. Razlika je u načinu pečenja i služenja. Neki sadrže više, neki manje masti, neki imaju preliv, peku se drugačije, a različite su i veličine.
Prva ćevabdžinica u Sarajevu
Strani turisti i stranci koji žive u Sarajevu, ali i BiH, čudom se čude kako Bosanci i Hercegovci ćevape mogu jesti za svaki obrok.
"Ne postoji ništa na dunjaluku što lošije miriše od ćevapa kad si sit. Ćevap se ne može jesti na prazan stomak, jednostavno zato što u BiH nema čovjeka koji je stalno gladan. Mi svi jedemo na polupun ili pun stomak“, kazao je Jeličić kroz smijeh.
Prvu ćevabdžinicu u Sarajevu otvorila je porodica Ferhatović 1956. godine.
( Anadolija )