Neprestana vatra inovacije

Docent dr DRAGAN LAJOVIĆ

Nije dozvoljavao da se klijent sagledava kao plijen, da ga lešinari od učesnika na tržištu ostavljaju oglodanog u “pustinji“, koju iza sebe ostavljaju amateri zaslijepljeni ohološću neodgovornosti, kakvih je crnogorsko tržište kapitala i dalje prepuno. I, o tržištu kapitala je znao mnogo više od svih zajedno piplica i poslušnika neoliberalnog gurua, koji mu nisu mogli ništa, osim da ga prate, posebno za sferu penzionih fondova.

Do opsesivnosti posvećen Fondu za razvoj, da se skoro samostalno izborio da se nastavi misija od neodrživog “tranzitornog“ vlasnika svega i svačega društvenog i državnog, u smislenu održivu formu Investiciono-razvojnog fonda. To je institucionalna strukura koja će nastaviti i poslije njega, toliko važan momenat i netipičan za crnogorske malešne poslovne biografije: ostaviti iza sebe trag koji nije u tipologiji “poslije mene potop“. Mada nije ni planirao da nas ostavlja.

Kontroverzan u svojoj nedavnoj akademskoj upornoj efikasnosti, pa je za trenutak zaboravio da je njegov zadatak da mijenja loše prakse manjih iz vladajuće koalicije na važnom fakultetu, nego što mora otćutati ostavljene gomile smeća korupcije ispod tepiha iz prethodne decenije. Ali, ih je u mirnoći diskrecije počeo sređivati. To mu je bio talenat toliko potreban danas svugdje u Crnoj Gori: poslovnoj ili državnoj – počistiti kuću koju vodite. A, tek onda krenuti da je razvijate na pravi način, održiv, koji ostavlja perspektivu razvoja, a ne koji je sredstvo samopromoterstva.

Profesor menadžmenta, koji je edukovao i o makroekonomiji, i o matematici, i o slobodnom razmišljanju, i o preduzetništvu kao korisnoj filozofiji biznisa, a ne o posebnoj grani ekonomije, pošto to i nije. Potpuno suprotno današnjoj akademskoj zajednici koja menadžment predaje iz novinarskih kolumni, s ciljem ispraznog ispiranja mozgova mladih na donjogoričkim poljanama.

Volio je da oslovljava studente i podređene “građanima“, iz dubokog pijeteta da se takvim toplim, ljudskim pristupom svakodnevno (pro)budi uspavanost kod mladih ili pak timova, zagrezlih u koridorsko ogovaranje, danas u Crnoj Gori.

Nema lokalne zajednice u malenoj Crnoj Gori gdje nema neki njegov projekat, realizovan u cjelosti, ili pogon, koji radi. U ime vladajuće partije je bio kičma jasnih projekata, što mu nikada nisu cijenili ali ga nisu ni smjeli mijenjati zbog značaja svakog tog pogona i svakog zaposlenog u tim pogonima.

Nedavno se oprostio od svojeg Zorana, a danas moramo mi svi od njega, a previše je rano što je otišao. Volio je brata i bio posvećen porodici. Ne bi oprostio nikakvu patetiku, pa tamo ne smijem. Ostaju njegovi studenti i poneki prijatelj da ga se sjećaju jer je vrijedan dobre, čiste uspomene. To jeste vrijedno sjećanja, uz ponos zbog poznavanja i saradnje. Imao je još mnogo da pruži, podrži mnoge i da još negdje razvrne skramu žabokrečine junoša i piplica koji su samo keširali svoje tobožnje znanje, odnosno diskreciono date titule.

Profesore Lajoviću, počivaj u miru, jer si živio u kontinuiranoj vatri inovacije, koja je bila kratkoročna mnogo puta, ali je i tada bila korisna ovoj zapuštenoj zajednici koja je prestala vjerovati u kvalitet i tragati za stabilnom budućnosti znanja i rada.

S poštovanjem, prijatelj i kolega,

( Mila Kasalica )