Plamen u plamenu: Bugarsko proljeće

Gradska vijećnica u Varni sagrađena je u poznom komunističkom stilu, a iznad ulaza je nadstrešnica od betona. Kada ulazite, htjeli ne htjeli, morate da pognete glavu. Na trgu ispred nje zapalio se Plamen Goranov.

Plamen se 20. februara sa kanisterom i transparentom pojavio ispred gradonačelnikove kancelarije i pozivao gradsko vijeće da podnese ostavku. Onda se polio benzinom, a već sljedećeg trenutka bio je u plamenu. Ono što se poslije toga dešavalo do danas nije rasvijetljeno. Da li su gradski službenici zaista brzo reagovali i donijeli aparat za gašenje požara? Da li je bilo koškanja sa obezbjeđenjem?

U kolima hitne pomoći Goranov je navodno rekao da je protestovao, ali nije želio da se ubije. Jedanaest dana kasnije podlegao je teškim opekotinama. Njegovi prijatelji od tada traže svjedoke. Plamenov potez vidjelo je bar 20 ljudi, ali niko o tome ne želi otvoreno da govori. Postoje i video snimci, pošto čak četiri kamere snimaju ovaj gradski trg, ali vlasti drže materijal pod ključem.

„Raspalili ste našu hrabrost...“

Plamen Goranov nije prvi, a ni posljednji, koji se u posljednje vrijeme zapalio u Bugarskoj. Još pet ljudi se u očajanju odlučilo na isti korak. Međutim, ovaj 36-ogodišnjak bio je najpoznatiji. Želio je da protestuje protiv državne moći, a već duže vrijeme se borio protiv korupcije i zloupotreba državnog aparata.

„Plamen je bio naša savjest“, kaže njegov prijatelj Nik Todorov. Volio je prirodu, bio je alpinista i radio je povremeno na visokim zgradama. Pokušao je da živi svoj život tako da drugima ne stvara probleme, ne opterećuje zajednicu i ne uništava prirodu. To su i razlozi zašto je Goranov bio u prvim redovima kada su u februaru počeli protesti protiv vlade.

Nakon njegove smrti pred vijećnicom su okačeni transparenti na kojima piše: „Raspalili ste našu hrabrost i ljubav prema slobodi.“ Goranov je postao heroj za demonstrante koji već dva mjeseca protestuju protiv vlade. Širom zemlje stotine hiljada ljudi izlazilo je na ulice, a samo u Varni bilo ih je oko 30.000. Povod za proteste su bile visoke cijene električne energije, mada su pravi razlozi nezadovoljstvo trulom političkom klasom.

Pod pritiskom ulice dao je ostavku i premijer Borisov. Pretprošle nedjelje otkriven je novi skandal koji bivšeg premijera posebno teško tereti. Riječ je o prisluškivanom razgovoru tokom kojeg on navodno pokušava da zataška jednu korupcionašku aferu.

U službi zlih sila

Ali Plamen Goranov je prodrmao zemlju. Svake subote na trgu ispred gradske vijećnice u Varni okupljaju se građani i drže vjerske službe. U sjećanje na Plamena donijeli su kamenje koje su naslagali na gomilu. Uzor su im stanovnici sela iz pjesme „Gramada“ Ivana Vasova, koji su to isto uradili pred kućom svog gradonačelnika jer se udružio sa zlim silama. Zle sile su tada bili osmanski okupatori.

I Plamen Goranov je vjerovao da su političari u Varni u službi zlih sila. TIM je naziv kompanije koja upravlja ovim gradom, a Plamenovo mišljenje dijeli sve više Bugara. TIM je skraćenica sastavljena od početnih slova prezimena njenih osnivača, trojice bivših elitnih vojnika, koji su početkom devedestih osnovali firmu za obezbjeđenje.

Na grbu ove kompanije nalazi se trojanski konj. Početni kapital navodno je došao iz šverca, igara na sreću, krađe automobila, prostitucije i trgovine drogom. Prihodi su zatim investirani u legalne poslove. Ubrzo se TIM uzdigao do statusa imperije. „Nova sila u organizovanom kriminalu u Bugarskoj“, kako ih je 2005. nazvao američki ambasador.

Danas se procjenjuje da TIM zapošljava 30.000 ljudi. Kompanija ima udio u Bulgarian eru, poseduje šest televizijskih kanala, najveće novine u Varni i hemijsku kompaniju Čimimport. „Varna je slika cijele Bugarske“, objašnjava Spas Spasov.

On je najbolji poznavalac TIM grupacije i jedan od nekolicine nazavisnih novinara. Njegov magazin „Kapital“ ne može da mu obezbijedi ni kancelariju, tako da radi od kuće. „Većina političara u gradskoj skupštini je potpuno ravnodušna prema sudbini Varne. Cilj im je samo lično bogaćenje.“ Na gotovo svakom gradskom tenderu pobjeđuju firme iz TIM grupacije i to pod najpovoljnijim uslovima.

Uvijena prijetnja

Spasov je hroničar ovih skandala. TIM ga do sada nije dirala, samo je jednom stigla uvijena pretnja. Jedan od šefova poslao mu je Sun Cuovu „Vještinu ratovanja“ sa ličnom posvetom: „Čovjek ne treba da vodi rat sa onim koga ne može da pobjedi ili sa kim ne može da se sprijatelji.“ Uprkos tome, Spasov nastavlja da piše, a najviše o Aleji broj 1, klasičnom slučaju korupcije u Bugarskoj.

Riječ je o parku u centru Varne koji se proteže duž obale Crnog mora. Park obuhvata plaže sa sitnim pijeskom, objekte od kulturnog značaja koji datiraju još iz 20-ih godina prošlog vijeka. Grad ustvari ne smije da proda ovu lokaciju, ali je gradonačelniku i vlasnicima TIM-a nešto drugo palo na pamet. Pravni status zemljišta je promijenjen, a kupovna cijena je utvrđena na smiješnih 50 evra po kvadratnom metru. TIM planira da tu izgradi luksuzne stanove i restorane.

„Bugari nisu ništa korumpiraniji od drugih naroda“, smatra Spasov, „samo je problem što 1989. nismo imali pravu revoluciju.“ Diktator Todor Živkov je srušen „dvorskim“ udarom. „Za razliku od Poljske ili DDR-a, ovde su stare elite ostale na vlasti. Uzeli su nova imena i najprofitabilnije državne kompanije.“

Gomila kamenja samo raste

Plamena Goranova je vjerovatno razočarao način na koji je TIM preuzeo grad. Prošlog ljeta sa grupom prijatelja organizovao je performans u Varni – tri crva, označena sa T, I i M, namerila su se na zlatnu jabuku. „Ona simbolizuje grad“, priča Radostina Petrova, koje je učestvovala u projektu. Stari frižider predstavljao je građane, hladne i paralisane. „Ljudi su bili oduševljeni.“

„Potresena sam ali nisam iznenađena što se odlučio na tako nešto“, nastavlja Petrova koja je do skora u SAD studirala grafički dizajn. Goranov je bio sve frustriraniji. Tokom protesta ispred elektrodistribucije je rekao: „Od ovoga nema ništa. Ovdje nema nikoga. Ovo niko neće vidjeti. Možda bi trebalo da se zapalim“.

Pjesma „Gramada“ za moćnike nema srećan kraj, gradonačelnik je na kraju morao da ode. Gomila kamenja i dalje raste.

Nada u promjenu jedva da i postoji

Ovog vikenda Bugarska bira novi parlament, a već je 41 odsto stanovništva prema anketi Novinitea ubijeđeno da će izbori biti namješteni. Nada u novu promjenu jedva da i postoji. Borisov se ponovo kandiduje, mada ni opoziciji nisu manje prljave ruke.

Klika iz komunističkih vremena podijelila je zemlju između sebe. Oni dominiraju u parlamentu i državnoj upravi, pobjeđuju na najboljim državnim konkursima i tenderima, prijete novinarima i povezani su sa organizovanim kriminalom. Bugarska je najsiromašnija zemlja EU, ekonomija stagnira, oko pola milona Bugara je emigriralo. Od euforije iz 2007, kad je Bugarska neočekivano rano primljena u EU, danas nije ostalo ništa. EU je ovih dana donijela odluku da Bugarsku ne primi u šengenski prostor.

Prevod: M. Marković

Galerija

( Jan Puhl („Špigl“) )