Đurđevdan na Koniku: Uz igru i pjesmu zaborave na muku
“Običaj je da se za Đurđevdan peče jagnje, mada je posljednjih godina u mnogim porodicama to izostalo zbog ekonomske krize”
Skromnije nego ranijih godina, uz kupanje u zoru, cvijeće, tradicionalnu muziku i jagnjeće pečenje, na Koniku je proslavljen Đurđevdan - slava koju poštuju svi Romi, bez obzira na vjersku pripadnost.
Slavio je i Isen Osmani, sa 13 članova familije.
“Za Đurđevdan smo svi uvijek na okupu i slavimo kako dolikuje. Proslava počinje dan ranije dočekom Đurđevdana, tako je bilo i u nedjelju veče. Ove godine mnogi nijesu u mogućnosti da proslave kako su navikli, jer je velika kriza i mnogi nemaju posao, ali se većina Roma potrudila da ga obilježi makar na skroman način”, kazao je Osmani, istakavši da Romi nemaju običaj da pucaju iz vatrenog oružja tokom proslava.
Svi Romi tradicionalno pred zoru odlaze na kupanje na Cijevnu, a tako je bilo i u noći između nedjelje i ponedjeljka.
“Noć uoči Đurđevdana niko ne spava, kako nam godina ne bi protekla u spavanju. Sa prvim jutarnjim zracima odlazimo svi zajedno na kupanje u Cijevni. Uoči Đurđevdana beremo đurđevdansko cvijeće da ukrasimo naše domove, ali se i naša djeca kupaju u vodi cvijećem i žumancem od jaja i to je vjekovima dio romske tradicije. Trećeg dana Đurđevdana svi idemo u manastir Dajbabe, radi boljeg napretka porodice”, kazala je Lejla Emini.
Ona je rekla da se Đurđevdan slavi bez obzira na vjersku pripadnost i da toga dana svi Romi žele da izgledaju što svećanije i da im je trpeza što raskošnija i bogatija.
“Običaj je da se za Đurđevdan peče jagnje, mada je posljednjih godina u mnogim porodicama to izostalo zbog ekonomske krize”, pojasnila je Emini.
Za mnoge Rome najsvječaniji praznik ne može da se zamisli bez glasne muzike, igre, plesa i cike djece, ali je u kampu na Koniku proslava bila mnogo skromnija nego ranijih godina.
Pola godine odricanja za jagnjeće pečenje
Zbog svih problema koji su tokom protekle godine zadesili Rome i Egipćane nastanjene u izbjegličkom naselju na Koniku, prije svih velikog požara u kojem su ostali bez krova nad glavom, ni na Đurđevdan nije bilo veselo u svim domovima.
Nazif Metuš kazao je da se slavi skromnije, jer većina nema paraa.
“Mnogi su se mučili po pola godine kako bi sakupili novac da kupe jagnje i obilježe Đurđevdan. Da je Vlada imala više sluha i da je novac namjenjen izbjeglicama iz kampa zaista usmjerila ka pravim adresama, vjerovatno bi to danas izgledalo i puno svečanije. Za nas Rome Đurđevdan je najsvečaniji praznik, ali moja porodica već tri godine ne slavi kao nekad. Spremimo malo bolji ručak, ali za velika slavnja novca nemam”, rekao je Metuš.
Galerija
( Stanko Radulović )