Afrika dobija bitku protiv riječnog sljepila: Seljani love crne muve

Afrika je počela da dobija bitku protiv parazitne infekcije riječnog sljepila, a sve zahvaljujući teškom radu seljana koji hvataju muve koje prenose ovu bolest, prenosi BBC.

Dolina Kou u Burkini Faso je jedna od najplodnijih oblasti u zemlji. To je dolina puna polja riže i brežuljaka, sa vijugavom rijekom, ali je nenaseljena već decenijama. Stanovnici su isuviše oprezni da bi je kultivisali.

Nakon prevencija širenja bolesti, koje su počele još '70-ih godina prošlog vijeka, bolest polako postaje stvar prošlosti u Burkini Faso. Stanovnici se polako vraćaju na svoju zemlju, a rijetko ko se sjeća ljudi koji su oslijepili od ove bolesti

Ono što ih drži na distanci, kao što je slučaj sa mnogim riječnim bazenima širom Afrike, je riječno sljepilo (onchocerciasis), oboljenje koje prenosi crna muva, mali insekt koji se razmnožava u vodama brzog toka. Legenda kaže da ukoliko živite preblizu rijeci Kou, ona će vam pojesti oči.

Ipak, nakon prevencija širenja bolesti, koje su počele još '70-ih godina prošlog vijeka, bolest polako postaje stvar prošlosti u Burkini Faso. Stanovnici se polako vraćaju na svoju zemlju, a rijetko ko se sjeća ljudi koji su oslijepili od ove bolesti. Riječno sljepilo trebalo bi da nestane do 2025. godine.

Sada se sa prevencije polako prelazi na nadzor, jer, iako je bolest nestala u nekim zemljama, muve ipak nisu i rizik od ponovnog izbijanja je i dalje prisutan.

Koala Lasane, entomolog sa Univerziteta u Ouagadougou, prijestonici Burkine Faso, objašnjava kako se nadzor fokusira na muve, jer se bolest na ljudima teško može primjetiti u ranim fazama. Kod muva se pojavljuje sistematski.

Seljani prikupljaju insekte i šalju ih na testiranja. Međutim, metod hvatanja je prilično neobičan. Budući da muve moraju biti žive i čitave, moraju se uhvatiti rukama, a kao mamac se koriste ljudi. Lasane je odgovoran za obuku, nadzor i plaćanje lokalnih lovaca na muve.

Lovci na muve moraju biti brzi

Lovci obično sjednu pored rijeke, zavrnu nogavice i ubacuju muve u plastične cijevi. Moraju biti brzi, budući da muve grizu za manje od 10 sekundi nakon kontakta sa kožom, a uprkos tome što su minijaturne, njihov ugriz je veoma bolan.

"Na vrhuncu sezone, dovoljno je i samo jedno stopalo za hvatanje“, kažu lovci koji obično rade u smjenama od 12 sati, mijenjajući se u lovu i pripremi uzoraka.

"Na vrhuncu sezone, dovoljno je i samo jedno stopalo za hvatanje“, kažu lovci koji obično rade u smjenama od 12 sati, mijenjajući se u lovu i pripremi uzoraka

MDSC, laboratorija za proučavanje ovih muva u Ouagadougou, je jedna od samo tri laboratorije u svijetu sposobne za ovaj posao. Potrebno je devet hiljada muva po lokaciji, pripremljenih u uzorcima od po 300. Ovaj posao je pedantan i mukotrpan, ali su rezultati krucijalni za držanje riječnog sljepila pod kontrolom.

"Devet hiljada muva po lokaciji, 10 lokacija po državi i sedam država čine brojku od 630 hiljada muva godišnje, a nekada i više od milion", kaže Lorent Toe, direktor laboratorije i dodaje kako traže način da mehanizuju čitav proces, budući da nije baš etično koristiti ljudske hvatače.

"Mi smo seljaci i novac nam pomaže da prebrodimo teške sezone, ali ono što stvarno želimo je da se zauvijek riješimo riječnog sljepila", kažu lovci na muve.

( Klix.ba )