"Vijesti" u Rusiji: Spektakl na Volgi i Crnom moru

Tri grada koja leže na obali najveće evropske rijeke biće domaćini četvrtfinalnih utakmica - Nižnji Novgorod (Francuska - Urugvaj), Kazanj (Brazil - Belgija) i Samara (Engleska - Švedska). Rusija i Hrvatska igraće na jugu, u Sočiju, ljetovalištu udaljenom čak 1.700 kilometara od Moskve.

Simbolično, crni oblaci spustili su se na glavni grad Rusije, temperatura je pala, nije onako toplo kao što je bilo prvih dana 1/8 finala.

Moskva kao da čeka da se karavan vrati - stadion “Lužnjiki” biće domaćin prve polufinalne utakmice, 10. jula, a na monumentalnom stadionu će se, četiri dana kasnije igrati i finale Svjetskog prvenstva.

”ZBORNAJA” MOŽE DO KRAJA?

“Teško je povjerovati, ali Rusija može u finale Svjetskog prvenstva”, piše u podnaslovu uvodnog komentara u “Sport ekspresu”.

Fudbalska euforija zahvatila je zemlju domaćina, toliko da se u nekoliko glavnih tekstova najuticajnijeg ruskog sportskog dnevnika “preskače” sjutrašnji, četvrtfinalni duel sa Hrvatskom.

“Možemo do finala”, “vrišti” izjava Aleksandra Golovina iz naslova sa druge strane, dok već na narednoj, piše: “Rusija - Engleska, idealno polufinale!”

Jevgenij Maljkin, jedan od najboljih ruskih hokejaša, član američkog Pitsburga, obukao je dres Artjoma Dzjube i poručio:

“Rusija ima šansu da postane prvak svijeta u fudbalu”.

Pobjednici četvrtfinala Hrvatska - Rusija i Engleska - Švedska sudariće se na “Lužnjikiju” u polufinalu, u donjem, lakšem “kosturu” nokaut faze.

Rusi su u Moskvi napunili mrežu Saudijske Arabije na startu i ostvarili istorijsku pobjedu nad Španijom, a sada žele nazad u svoju “staljicu”, glavni grad.

Ipak, izjava Stipa Pletikose, nekadašnjeg golmana Spartaka iz Moskve i Rostova, u intervjuu istom listu, zvučala je pomalo otrežnjujuće po domaćina:

“Rusija je dobra, ali Hrvatska je probila psihološku barijeru i pobijediće 2:1. Neka jedini gol za Rusiju zabije moj prijatelj, Dzjuba”, poručio je Pletikosa.

Dočepati se Moskve - san je hrvatskih fudbalera i navijača, koji su dva puta bili u Nižnjem Novgorodu, po jednom u Kalinjingradu i Rostovu na Donu, a sjutra će debitovati u Sočiju.

“Da nam je ovo neko ponudio prije Mundijala, objeručke bih prihvatio, ali kada nam se već ukazala ovakva šansa - bilo bi šteta ne vidjeti Moskvu”, poručuje sa Crnog mora selektor Hrvata Zlatko Dalić.

Kakva će to biti utakmica, kakva prilika - jedna slovenska reprezentacija će ispistati istoriju i ponoviti najveći uspjeh do sada.

Rusi su igrali polufinale SP u Engleskoj 1966, Hrvati u Francuskoj 1998.

“Ukazala nam se velika šansa i moramo da je iskoristimo. Jer, naredna će doći otprilike 2070. godine”, piše ruski novinar Dmitrij Zelenov.

“Sport ekspres” na cijeloj strani gigantskog formata, dvostuko većoj od stranice “Vijesti”, na primjer, predstavlja ruskog Brazilca, Marija Figeiru Fernandeša.

Dvadesetsedmogodišnji desni bek je 2012. prešao iz Gremija u CSKA iz Moskve i i dalje je član “armejaca”, za koje je odigrao 150 utakmica. Prije četiri godine debitovao je za Brazil u prijateljskoj utakmici, ali je 2017. prihvatio poziv Rusije i sada je jedini stranac u timu “zboraje”.

“Fudbaler koji je Brazilu rekao ‘njet’”, piše u naslovu.

FINALE PRIJE FINALA I DUHOVI PROŠLOSTI

Spektakl za Ruse, spektakl za Hrvatsku, ali derbi četvrtfinala igraće se danas u Kazanju - Belgijanci će na noge Brazilu.

Utakmica dostojna polufinala ili finala Mundijala, ali desiće se, eto, malo prije vremena. Jedna od dvije sjajne reprezentacije već večeras će pakovati kofere.

“Crveni đavoli” ili “selesao”?

Osim Brazila, čast Južnoamerikaca brani Urugvaj, koji igra danas sa Francuskom u Nižnjem Novgorodu, dok će u velikom evropskom sudaru sjutra u Samari, u vazduhoplovnom centru Rusije, Engleska i Švedska pokušati da vrate duhove prošlosti.

Englezi se često ovih dana prisjećaju Mundijala u Italiji 1990. godine, kada su posljednji put bili u polufinalu, a Šveđani su četiri godine kasnije napravili šou u Sjedinjenim Američkim Državama i osvojili bronzanu medalju.Istorija koja se ponovo piše u Rusiji...

GUM u znaku fudbala

“Glavnij univerzaljni magazin”, skraćeno - GUM, ekskluzivni tržni centar u strogom centru Moskve izgrađen je još u 19. vijeku, 1893. godine, u doba ocvale ruske imperije.

Istu skraćenicu (GUM) zadržao je i u doba Sovjetskog Saveza, ali je tada imao prefiks državni, a ne glavni, i zvao se “Gasudarstveni univerzaljni magazin”.

Više puta je rekonstruisan tokom istorije, a za vrijeme vladavine Staljina bio je privremeno zatvoren, a radnje su pretvorene u kancelarije. GUM je zadržao obrise stare ruske arhitekture - izgrađena od debelih zidina, uz elemente gvožđa i stakla, ova elegentna građevina na Crvenom trgu simbol je moskovskog bogatijeg sloja, ali i turistička atrakcija.

Trospratna zgrada sa tri uzdužna prolaza i sa preko hiljadu radnji ovih mundijalskih dana je i u znaku “Čampionata mira pa futbolu”

Orao Igor Akinfejev u Zoo vrtu u Moskvi

Novorođeni orao u moskovskom zoološkom vrtu dobio je ime po golmanu reprezentacije Rusije, Igoru Akinfejevu.

Čuvar mreže koji je prije tri godine pogođen bakljom na utakmici protiv Crne Gore u Podgorici, jedan je od najpopularnijih građana Rusije nakon dva odbranjena penala protiv Španije, kojima je pomogao “zbornaji” da napravi senzacionalan uspjeh i eliminiše nekadašnjeg svjetskog prvaka.

Ovakav potez uprave zoo-vrta u Moskvi ima i simboličan karakter - 32-godišnji golman je na meču protiv Španaca raširio krila poput orla i tu nije bilo mnogo prolaza za španske fudbalere.

( Danilo Mitrović )