Život u trošnoj kući, sa 200 eura i bolesnim djetetom
"50 eura dam za njegove pelene, nekad u državnoj apoteci nema lijekova, pa ih moram uzeti u privatnim. Za kontrolu u Podgorici moram dati 130 eura..."
Desanka Lučić iz Nikšića već 13 godina muku muči sa sinom jedincem koji od rođenja boluje od leukodistrofije. Ali, mlitavost mišića nije jedina Danilova muka koja muči Desanku.
Danilo ima i epileptične napade i dječak svakog mjeseca završi kod ljekara u Podgorici. Napadi dolaze iznenada, kaže nejgova majka.
"Nikad ne znaš kad će se desiti".
Iako je osam terapija na privatnim klinimaka garantovalo uspjeh, Danilovi roditelji su se zbog nedostatka novca još kada je imao samo tri mjeseca, dali u obilazak bolnica u okruženju, ne bi li našli spas za svoje dijete.
"Sve sam bolnice obigrala, ali sve je beskorisno", kaže Desanka Lučić.
Razvodom od supruga, briga o sinu u posljednje dvije godine potpuno je pala na Desanku. Zahvaljujući ljudima iz nikšićkog Centra za socijalni rad, odnedavno makar više ne brine podstanarske muke. Zadovoljna je, kaže, barakom na Kapinom polju.
"Mjesto je fino, blizu je do bolnice", kaže ona.
Pamti Desanka dobru volju još nekih pojedinaca jer, kaže, sa 200 eura socijalne pomoći i invalidnidne, teško može da obezbijedi i najosnovnije za Danila.
"50 eura dam za njegove pelene, nekad u državnoj apoteci nema lijekova, pa ih moram uzeti u privatnim. Za kontrolu u Podgorici moram dati 130 eura...", priča Desanka.
Desanku i Danila su posjetili i iz Banke hrane, iz koje apeluju na taksi službe da ne naplaćuju ovoj ženi prevoz.
Desanka bi voljela da u kući u kojoj živi sa sinom sve bude bezbjedno i da stari lesonit bude zamijenjen novim. I sama je probala da nešto promijeni pa je ljepilom pokušala da spriječi kišu da prodre kroz lesonit.
Desanka kaže da se davno pomirila sa sudbinom i nastaviće da se bori, a o neophodnoj operaciji svog kuka ne može ni da razmišlja...
( TV Vijesti, Dejan Radulović )