Rudari iz jame sada traže dva miliona za isplatu zarada i pokretanje proizvodnje

Nakon tri godine pauze opet su Seoca i jama Biočki stan mjesto okupljanja nikšićkih rudara.

Oko stotinu radnika Boksita juče je došlo da podrži 20-ak kolega koji su u petak veče, oko 22.30 časova, ušli u jamu i da im se, ako treba, i pridruže.

Radnici su ušli u jamu nezadovoljni što im još nije odobrena obećana pozajmica od Vlade u iznosu od 320.000 eura, od koje bi bila isplaćena septembarska i 250 eura oktobarske zarade.

Oko 20 radnika Rudnika boksita se zatvorilo u jamu>>>

Stamatović: Silazak u jamu nije dobar put za rješavanje problema>>>

Sada, umjesto 320.000, rudari od Vlade traže blizu dva miliona eura, koliko je potrebno za isplatu sedam zarada i pokretanje proizvodnje.

Stigla i podrška kolega

Predsjednik Samostalnog sindikata Boksita Borisav Bojanović kaže da su se rudari na ovaj korak odlučili zbog neozbiljnosti i pogrešnih odluka, njihove egzistencije koja je dovedena u pitanju i zbog opstanka Rudnika.

"Tražili smo od Vlade pozajmicu od 320.000 eura, za koju smo dali garanciju od preko 600 hiljada eura. Sada će ih naš zahtjev koštati blizu dva miliona eura, jer radnici traže isplatu svih zarada i pokretanje proizvodnje. Nije nam jasno ko to ne želi da Boksiti rade, da se u Nikšić svakoga mjeseca, preko ugovora koje smo sklopili i koje ćemo sklopiti, plasira oko pola miliona eura i ko je taj ko neće da opravda 70 miliona eura koliko je uloženo u rekonstrukciju pruge Podgorica - Nikšić. Taj ko to stopira je neozbiljan i neodgovoran i čovjek i političar", kazao je Bojanović.

On je radnicima u jami donio podmetače i vreće za spavanje kako bi im boravak u izuzetno teškim uslovima učinio koliko toliko lakšim.

"Uslovi su toliko očajni, da je jama u prethodna dva puta kada su se rudari zatvaranjem borili za svoja prava, u odnosu na sada hotel Splendid. Gornja radionica puna je vode i stvorilo se pravo vještačko jezero", kazao je Ratko Bašović koji je sa Draganom Dubljevićem izašao iz jame kako bi se obratili novinarima.

"Unutra je velika vlaga i jedva smo našli mjesto da sjednemo od tolike vode. Jama je urušena na nekoliko mjesta pa smo morali da se provlačimo. Sramota je za sve koji vode ovu državu da su nas doveli u situaciju da se na ovakav način borimo za naša prava. Imali smo desetine sastanaka sa ministrom Vladimirom Kavarićem i članom Odbora direktora Predragom Stamatovićem i svi su nas uvjeravali da ćemo dobiti pozajmicu. To se nije dogodilo i nama ništa drugo, osim jame, nije preostalo", kazao je Dubljević.

Bašović je kazao da Boksiti mogu da rade i ako neko misli da ta firma nema budućnosti neka pita novog predsjednika Opštine Veselina Grbovića, koji je nekoliko godina bio direktor, kako su mogli da rade sa preko hiljadu zaposlenih i redovno primaju plate a sada ne mogu.

"Saznaćemo ko je protiv interesa radnika Boksita i ko hoće da uništi Rudnik. Ako misle da na mala vrata uvedu nekog u Rudnik preškartali su se jer im to nećemo dozvoliti. Ako je neko spreman da uđe u Boksite mora zadržati sve radnike, obezbijediti normalnu proizvodnju i isplatiti zaposlenima sve zarade i dugovanja, kao i dugovanja prema bivšim radnicima", poručio je Bojanović.

Radnici Boksita su se krajem 2009. i početkom 2010. godine dva puta zatvarali u jamu. I tada su zahtjevi bili isplate zaostalih zarada i pokretanje proizvodnje

On je kazao da je izvršni direktor Boksita Milorad Đurović pokušao da ubijedi radnike da se ne zatvaraju u jamu, ali da mu to nije pošlo za rukom jer su zaposleni „vidjeli da se bez obzira na njihovu strpljivost ništa ne može riješiti za pregovaračkim stolom“.

"Svi radnici sektora Tunelogradnje su došli da daju podršku radnicima koji su unutra i da im se pridruži. U zavisnosti od opreme zavisi koliko nas će ući unutra. Ovo što su oni uradili ravno je samoubistvu. Velika sramota od države je šta rade od ovih 300 radnika“, kazao je Miloš Jokić, kako za sebe reče, jedan od 300 nezadovoljnih radnika.

Bojanović je kazao da će Sindikat organizovati dežurstva ispred jame kako bi bili spremni da reaguju ako nekome od kolega bude trebala pomoć ili budu imali zdravstvenih problema.

Dok je jamu, kako su rekli radnici koji su unutra ušli na glavni ulaz, u petak veče obezbjeđivao samo jedan radnik obezbjeđenja, juče je bio prisutan znatno veći broj njih i nikome nije dozvoljeno da prođe kapiju.

Radnici Boksita su se krajem 2009. i početkom 2010. godine dva puta zatvarali u jamu. I tada su zahtjevi bili isplate zaostalih zarada i pokretanje proizvodnje.

Uslovi užasni

Kolegama je podršku pružilo i 12 jamskih radnika, kojima su vlaga i loši uslovi Biočkog stana dobro poznati.

“Dva puta sam bio zatvoren u jamu i znam kako je tamo. Ako nijesu uzeli nešto da imaju našta sjesti i leći morali su sinoć prestajati a ako nijesu ponijeli grijalicu smrzli su se. Nas 12 jamskih radnika podržavamo njihove zahtjeve. Ne slažem se samo što su ušli u petak veče jer je vikend. Trebalo je da sačekaju ili nedjelju veče ili radne dane kada se nešto može regulisati. Zasad nećemo ulaziti ali postoji mogućnost da ih kasnije zamijenimo“, kazao je Slavko Lončar i dodao da su jamski radnici u petak ujutro spriječili odvoz rude sa Zagrada.

Hoće li biti novog pisma od Đukanovića

Rudari Boksita prvi put su se zatvorili u jamu Biočki stan 28. decembra zbog kašnjenja plata i neizvjesne sudbine kompanije. Iz jame su izašli 5. januara kada su od premijera Mila Đukanovića dobili pismo da će im zahtjevi biti ispunjeni.

Pismo je rudarima u jamu donio tadašnji ministar rada i socijalnog staranja Suad Numanović i direktor nikšićke bolnice Ilija Ašanin.

Premijer je tada potpisao garanciju da će zarade biti isplaćene do kraja januara, ostala dugovanja do kraja februara, isplatu otpremnina, kao i penzionisanje svih radnika koji su to pravo ostvarili.

Rudari su nakon izlaska dočekani aplauzom i slavljem jer su, vjerujući premijeru, mislili da su pobijedili a obećali su i da će spasonosno pismo uokviriti.

Međutim, dugovanja im nijesu isplaćena kako je obećano pa su u jamu ponovo sišli 16. februara gdje su ovaj put ostali 25 dana. I tada im je ispunjen samo dio zahtjeva, a ostalo je ponovo obećano.

Kako ni ta obećanja nijesu ispunjena, rudari su zatražili smjenu direktora i 3. juna na silu zauzimaju upravnu zgradu u kojoj ostaju do 18. avgusta.

Kompanija je i dalje povremeno radila i prodavala rudu mađarskom MAL-u, što je bilo nedovoljno za iole narmalno poslovanje pa su plate najčešće obezbjeđivane nakon novih protesta.

Galerija

( Svetlana Mandić, Goran Kapor )