Očijukanje: Perspektive moguće saradnje SDP-a i opozicije
SDP možda nema 30 hiljada glasova koliko sebi pripisuje, ali sigurno da ima dovoljno da otjera DPS u opozicijione klupe, u slučaju da stane na tas opozicije
Ono što je izgledalo kao vanbračni izlet socijaldemokrata sa opozicijom u predsjedničkoj kampanji moglo bi da preraste u ozbiljniju vezu ako njihova saradnja na konkretnim pitanjima bude vodila daljem slabljenju DPS-a i smanjivanju identitetskih razlika između mogućih partnera u vlasti na lokalnom i(ili) državnom nivou.
Iako je vjerovatno da će SDP sve češće sarađivati sa opozicijom na pitanjima demokratizacije i uspostavljanja pravne države, nerealno je očekivati da bi u bliskoj budućnosti mogla izaći iz vlade.
Razlog za to je činjenica da SDP nema nikakavu garanciju da bi, u slučaju da napusti vladu, došlo do pada DPS-a ili novih izbora jer bi pojedine opozicione partije mogle samo uskočiti kao njihova zamjena.
Pri tome, najviše sumnje pada na Socijalističku narodnu partiju (SNP) zbog zajedničkih stavova o KAP-u sa DPS-om i istupa nekih njenih funkcionera, iako neki analitičari ne vjeruju u tu mogućnost, makar dok Milo Đukanović drži kormilo najjače partije.
Osim toga, nepoznanica je i da li bi se pojedinci iz rukovodstva socijaldemokrata lako odrekli komfornosti braka sa DPS-om, a jedno od pitanja koje čelnici SDP-a možda postavljaju sebi je i da li opozicija i DF mogu nastaviti jedinstveno djelovanje za koje do sada mogu da zahvale ponajviše ličnosti Miodraga Lekića.
Lokalni izbori prvi test
Prva šansa za novo zbližavanje SDP-a i opozicije, koje je prekjuče manifestovano prijateljskim, sat i po dugim razgovorom Lekića i Ranka Krivokapića, slučajno ili ne, započetim kratkim osvrtom na Italiju Benita Muslolinija, mogli bi biti lokalni izbori u Podgorici i na Cetinju, koji će biti održani u drugoj polovini tekuće ili početkom sljedeće godine.
U ovom trenutku, SDP izgleda samo da pokušava da podigne cijenu na političkoj sceni i stvori manevarski prostor u kojem, kao saradnik u promjenama, postaje privlačan partner i opoziciji.
Stevo Muk iz Instituta Alternativa (IA) smatra da je, i pored sve češćih neslaganja u vlasti, Krivokapić i dalje najpoželjniji koalicioni partner DPS-a.
On ističe da socijaldemokrate trenutno imaju najveći koalicioni kapacitet, jer su poželjan partner gotovo svim strankama.
"Njihovi dalji potezi zavisiće od procjene da li su se unutrašnje i međunarodne okolnosti promijenile do te mjere da bi saradnja sa opozicijom bila održiva i dugoročnije u interesu stranke”, smatra Muk
“Ta činjenica daje SDP-u širi manevarski prostor i pravo na odlučnije političke poteze.
Njihovi dalji potezi zavisiće od procjene da li su se unutrašnje i međunarodne okolnosti promijenile do te mjere da bi saradnja sa opozicijom bila održiva i dugoročnije u interesu stranke”, smatra Muk.
Koliko saradnja SDP-a sa opozicijom može biti pogubna za DPS, najbolje su pokazali predsjednički izbori kada ih je bojkot i suptilna podrška Lekiću zamalo koštala pobjede Filipa Vujanovića.
“Šta bi bilo da smo podržali Lekića?”, pitao je Krivokapić DPS i Đukanovića nakon optužbi da su radili direktno protiv njihove politike.
DPS sada hvata birače SDP-a
Predsjednički izbori sigurno nijesu posljednji SDP-ov ples sa opozicijom
SDP možda nema 30 hiljada glasova koliko sebi pripisuju na osnovu razlike koje je osvojila vladajuća koalicija na parlamentarnim izborima i Vujanović na predsjedničkim, ali sigurno da ima dovoljno da otjera DPS u opoziciju, u slučaju da stane na tas opozicije.
DPS je sigurno svjestan toga zbog čega najbliži Krivokapićevi saradnici ne treba da imaju iluziju da DPS, nakon 7. aprila, neće na terenu ići direktno na birače manjeg koalicionog partnera kako bi ih što više oslabili.
Predsjednički izbori sigurno nijesu posljednji ples sa opozicijom. Krivokapić je na dnevni red Skupštine uvrstio zahtjev za parlamentarnu istragu afere “Snimak” i najavio da će podržati formiranje Anketnog odbora, a zatim je pozvao opoziciju da dostavi predlog “lex specialisa” kojim bi testirali volju parlamentaraca da ponište rezultate izbora.
Dok njegov partijski kolega Džavid Šabović tvrdi da je na izborima bilo neregularnosti i nudi dokaze, Krivokapiću bi zakon o poništenju izbora mogao kao Demaklov mač držati nad glavom većeg koalicionog partnera.
Džavid Šabović
Da li će politički mač koji SDP drži u rukama godinama biti vraćen u korice zavisiće i od umijeća opozicije da se približi socijaldemokratama.
Podsjećajući da su Pozitivna i PzP politički i identitetski najbliži Krivokapićevoj stranci, Muk smatra da svi podjednako treba da naprave korake ka približavanju.
“Potreban je proces približavanja političkih stavova i sa jedne, ali i sa druge strane, da bi se moglo ozbiljnije razgovarati o mogućnostima za političko približavanje.
Do tog trenutka, u javnom interesu je da ove stranke ostvare saradnju na onim pitanjima koja su ključna za dalju demokratizaciju, vladavinu prava i borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala”.
Opozicioni korak od sedam milja
Koliko se stvari u opozicionim redovima mijenjaju pokazalo se i tokom Lekićeve predsjedničke kampanje u kojoj se identitetske teme gotovo nijesu ni pominjane.
Nakon što su time ohrabrili Krivokapića da poruči kako Lekićev izbor neće ugroziti stabilnost države, opozicionari su otišli korak dalje ističući zajedno srpske i crnogorske zastave na građanskom protestu i dovodeći na binu intelektualce koji su do prije samo koju godinu bili prepoznati kao omraženi indipendisti.
Sa protesta 20. aprila u Podgorici
Krivokapić treba pitanje SPC i jezika da ostavi DPS-u, a opozicija da bez uslovljavanja kraćenjem himne i drugim identitetskim pitanjima podrži izmjene Ustava u cilju nezavisnog pravosuđa
Koliko snage treba za takav potez vjerovatno najbolje znaju lideri najjačih opozicionih stranaka na čijim skupovima bi prethodnih godina crnogorske ili bošnjačke zastave prije izazvale incident nego aplauz.
Muk smatra da opozicija mora revidirati i unutrašnje relacije, kako bi i nakon predsjedničkih izbora djelovali kao uticajan politički faktor. On ističe da nakon dva izborna ciklusa, sagledavanje međusobnih odnosa prije svega očekuje DF.
On je mišljenja da se budućnost tog političkog saveza kreće od pune integracije do potpunog razilaženja, uz sve druge kompromisne mogućnosti.
“Odgovor na to pitanje uticaće i na karakter odnosa sa drugim opozicionim partijama.
Ukoliko žele da valorizuju rezultate parlamentarnih i predsjedničkih izbora i dijele istovjetan odnos prema vlasti, opozicione partije moraju ostvariti kvalitetniju saradnju. Moguće je da to treba uraditi kroz neki mehanizam centralizovane koordinacije i decentralizovanog djelovanja”, tvrdi Muk.
Ukoliko opozicija bude išla tim putem, Krivokapić i Lekić bi mogli lako sa flerta preći u ozbiljniju vezu. Krivokapić treba pitanje SPC i jezika da ostavi DPS-u, a opozicija da bez uslovljavanja kraćenjem himne i drugim identitetskim pitanjima podrži izmjene Ustava u cilju nezavisnog pravosuđa.
Galerija
( Samir Kajošević, Vlado Žugić )