Probamo za film, kume

Da dobrog filma nema bez velike zvijezde, Di Kej je znao kada je počinjao rediteljsku karijeru. Svjestan da su neočekivani zapleti najvažniji za dobru priču, čuvao je kratke video klipove i slagao scenarije, čekajući priliku da režira prvi crnogorski filmski spektakl od obnove državnosti. Dok je trajalo druženje sa crnogorskim zvijezdama krio je interesovanje za režiju, a video uratke i radio drame puštao je samo za svoju dušu. Poučen iskustvom momaka iz devedesetih krio je talenat, svjestan da novim rediteljima nema mjesta na malom tržištu kojim vlada Grand produkcija i TV Tara. Zato je pisao, snimao i čekao priliku da se predstavi publici.

Najuticajniji crnogorski sineasta, Em Di-Džej, vjerovatno nije ni pomišljao da bi mogao dobiti glavnu ulogu u filmu koji sam nije režirao. Nakon neuspješnih pokušaja strane produkcije da mu dodijeli glavnu rolu u „Italijanskoj vezi“ i „Iz Moldavije s ljubavlju“, prva crnogorska zvijezda je uglavnom bila iza kamere prepuštajući uloge ambicioznim saradnicima. Brzo se pročuo kao reditelj koji ne trpi bravure, pa su mu glumci već poslije prvog filma odlazili u zaborav. Od prve epizodne uloge u „Vatrenim ulicama“ i role vrijedne Oskara u istorijskom spektaklu „Draga, privatizovao sam državu“, tokom tri decenije navikavao je publiku na sapunice i porodične drame sa očekivanim krajem. Čak su i najostrašćeniji fanovi shvatali da je akcioni spektakl „Rusi dolaze“ režiran za strane producente, a da je „Bitka na Koniku“ tek blijedi pokušaj konkurencije da preuzme tržište. Uljuljkan na tronu balkanskog Holivuda, gdje je talenat za režiju i glumu pokazivao još samo Aca Beogradski, proslavljeni crnogorski sinesata je nespreman dočekao serijal Di Keja.

Prosječan crnogorski gledalac nije vjerovao u rediteljske domete zetskog biznismena kada su krenuli prvi trejleri na Instagramu. Upamćena po niskobudžetnim suđenjima sa glamuroznim voditeljkama i šetnji Pamele Anderson po podgoričkim gradilištima i kabinetu gradonačelnika, nova nada crnogorske filmske škole je u očima prosječnog gledaoca djelovala neiskusno za produkciju u kojoj režiraju kumovi i pištolji.

Priča o ucvijeljenom tajkunu kome bivši drugovi krčme milione i nekretnine podsjećala je na već viđene serije u kojima glavni junak završava iza rešetaka ili na liječenju u inostranstvu. Samo su iskusni filmski sladokusci predviđali da bi njegova britanska melodrama mogla postati triler sa šansom da završi kao istorijski spektakl. Ako je „Koverta za školskog“ prošla dobro samo kod poznavalaca izborne materije, već su „Kuća moga druga“ i „Odmor u Dubajiu“ publici otvorili oči i zapalili Instagram. Zasićena serijalima o 1918. godini, publika je željno očekivala nove naslove, dok su filmski fanzini gadljivo okretali glavu na drugu stranu čekajući signal glavnog sineaste. Nenaviknut na konkurenciju, jedini crnogorski oskarovac za to vrijeme se znojio pred kamerama i prijetio da će ugasiti Instagram nalog iz Londona.

Ipak, strani distributeri za sada nijesu pokazali interesovanje za novi crnogorski triler, baš kao i u slučaju radio drame „Jelić broji zaposlene“ i scenarija za „Dubok sestrin džep“ koji su brzo završili u podrumima. Iako Di Džejev serijal „I bogati plaču“ traje skoro mjesec dana, mlake su reakcije i iz najveće crnogorske produkcije koja drži filmsko tržište posljednje tri decenije. Nenaviknuti na ozbiljnu konkurenciju i šefa koji pjeni i prijeti pred kamerama, prvi saradnici Em Di-Džeja mudro ćute i mole se da ne prođu kao glavni Migo školski i dvadeset hajduka.Zaglavljeni između straha od šefa i ambicija nove rediteljske nade koja prijeti sa dvije hiljade sati video materijala, prave se mrtvi kao lovac ispod medveđe njuške i čekaju kraj filma. Dok mu prvi saradnik priziva u pomoć institucije, a nekadašnji glavni koscenarista tihuje u Beogradu, najpoznatiji crnogorski reditelj za sada publici nije ponudio film koji bi smanjio gledanost britanske serije. Želja filmskih kritičara da umanje vrijednost Di Kejevih uradaka za sada nije skrenula pažnju publike, dok na komediju podsjeća pokušaj rimejka „Dubokog džepa“ u kome bi umjesto sestre glavnu rolu dobio zetski biznismen. Za to vrijeme vječiti epizodisti crnogorskog filma pisali su saopštenja i tražili zajedničke sastanke. Uljuljkani u režiranje uličnih performansa i promo filmova B produkcije, nastavili su da sjede u publici i čekaju da se najveća produkcijska kuća uruši sama od sebe. Kao i mnogo puta ranije nisu osjetili potrebe publike niti namirisali priliku za izlazak na veliku scenu. Po navici, čekali su da drugi režiraju njihov film.

Da će blokbastera tek biti sve glasnije obećava bankar koji vidi budućnost u filmskoj industriji. Ponesen slavom i pritisnut optužbama, razočarani rob crnogorske mentalitetske matrice koja ljude tjera da se približe vlasti, sada obećava zemljotrese i cunamije. Dok bude trajao londonski serijal gasnuće zvijezda glavnog crnogorskog producenta, a njegovi saradnici i vječiti epizodisti će čekati šansu za koprodukciju. Strani distributeri će vagati isplatili li se pustiti crnogorskog masterminda niz vodu, a publika će prepričavati filmske hitove i uživati u igrama. Hljeba je ionako sve manje.

( Samir Kajošević )