Pavličić: Tužioci neka vide da li je neko nesavjesno radio u slučaju KIPS-a

Zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentina Pavličić kaže da dužina trajanja sudskih postupaka i dalje predstavlja problem, zbog koga se građani Crne Gore obraćaju tom sudu, ali da se situacija poboljšala posljednjih godina.

I dugo trajanje upravnih sporova, zbog čega je nedavno presuđeno na štetu države u predmetu KIPS-a, ona vjeruje da će biti prevaziđeno zakonom koji se primjenjuje od prošle godine, dok bi eventualno nesavjesno postupanje državnih službenika moglo biti posao za tužilačke provjere.

Vlada je nedavno usvojila Izvještaj zastupnice, u kome je ukazala da je više od 63 odsto novca za presude Strazbura otišlo zbog neizvršavanja sudskih presuda. Crna Gora je i dalje u vrhu ljestvice po broju pritužbi Starzburu.

Pavličić za „Vijesti“ kaže da je „nastojala da upozna Vladu sa relevantnim činjenicama, kako bi se sa najviše državne instance pristupilo rješavanju određenih problema koje je kroz svoje presude prepoznao i Evropski sud.

Ona vjeruje, kako kaže, da je „država u velikoj mjeri riješila problem neizvršavanja pravosnažnih presuda“ uvođenjem javnih izvršitelja.

Komentarišući navode iz Izvještaja da je najveći broj naknada na ime nematerijalne štete donijet zbog predugog trajanja sudskih postupaka, sagovornica kaže:

„Dužina trajanja sudskih postupaka i dalje predstavlja problem, koji postoji i u većini zemalja potpisnica Konvencije i sam Sud je svjestan toga. Kada je u pitanju domaći pravosudni sistem, od donošenja prvih presuda protiv Crne Gore do danas, napravljen je veliki napredak i situacija je mnogo bolja nego prije 5 ili 10 godina. Ipak, taj problem i dalje postoji i u njegovom rješavanju je potrebna saradnja svih relevantnih institucija na čelu sa Vrhovnim sudom, koji je po mom mišljenju prethodnih godina imao ključnu ulogu u rješavanju ovog problema“.

Pavličić kaže i da je kao „neko ko je godinama bio sudija, svjesna da problem u najvećoj mjeri nije prouzrokovan nemarnim radom sudija, već njihovom opterećenošću velikim brojem predmeta koje moraju da završe tokom godine“.

„Ipak, ne treba tražiti ni opravdanja, već rješenja, zbog čega se kao zastupnik periodično obraćam nadležnim sudovima kako bi ih bliže upoznala sa povredama koje su nastale zbog predugog trajanja nekog postupka i na neki način „upozorila“ da je tome potrebno posvetiti posebnu pažnju. Najbolji način da se podigne standard jeste da se pronađe način da se rasterete određeni sudovi, trajna obuka sudija o standardima Konvencije i neposredna primjena prakse Evropskog suda u domaćim postupcima,“ kaže ona.

Zbog velikih rashoda po osnovu presuda Evropskog suda, Vlada je usvojila sugestiju da se ubuduće taj novac isplaćuje sa pozicija resornih organa: “Predlog je zasnovan na pozitivnim iskustvima evropskih država, koja su dala rezultate u prevenciji i sprečavanju ponavljanja istih grešaka, pa smatram da bi i na domaćem nivou to bio jedan dobar mehanizam koji bi stajao kao opomena da se pažljivije i savjesnije postupa u pogledu poštovanja ljudskih prava što je i cilj koji Sud nameće presudama“.

Komentarišući nedavnu presudu na štetu države po pritužbi vlasnika KIPS-a Rista Drekalovića, u kojoj se ukazuje na predugo trajanje upravnog postupka, Pavličić navodi da „to da li neki upravni postupak dugo traje ne podrazumijeva automatski „opstrukciju pravde“.

„Donošenjem novih zakona u oblasti upravnog postupka, koji se primjenjuju od sredine 2017., država je pružila zakonodavni okvir za trajno rješenje problema. Međutim još nemamo dovoljnu praksu za analizu, jer je kratak period njihove primjene. Kada je u pitanju odgovornost pojedinaca za dužinu upravnih postupaka, smatram da svaki pojedinac kojem je povjereno vršenje državnih poslova iste mora da obavlja prije svega profesionalno što podrazumijeva savjesnost, stručnost i ekspeditivnost. U suprotnom postoje nadležne institucije, odnosno tužilaštva koja treba da daju odgovore da li u nečijim radnjama ima elemenata nekog krivičnog djela ili osnova za pokretanje krivičnog postupka.“

Komentarišući odluku Evropskog suda koji je dodijelio sudske troškove Drekaloviću, a ostavio Vladi da se dogovore oko zahtjeva za odštetu, koju su aplikanti procijenili na oko 30 miliona, zastupnica države kaže:

„Predmet je veoma složen sa svih aspekata jer obuhvata nekoliko postupaka koji su se vodili ili se još uvijek vode pred nacionalnim organima. Svjesna sam da je sa stanovišta javnosti svakako najupadljiviji dio „odšteta od 30 miliona“, međutim još jednom podsjećam da Evropski sud ni u jednom dijelu nije naveo da je toliki iznos odštetnog zahtjeva osnovan niti implicitno sugerisao tako nešto. Sud jeste utvrdio povredu prava na pravično suđenje koje je kauzalno dovelo i do povrede prava na imovinu, a time i do prava aplikanata na neku vrstu materijalne odštete, ali je istovremeno ostavio stranama u postupku da u roku od tri mjeseca od konačnosti/pravosnažnosti presude obavijeste Sud o mogućem dogovoru. Koji će biti krajnji epilog, još je rano govoriti jer je presuda tek donijeta“.

Upitana da li je država spremna da potpiše i ratifikuje protokol 16 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima, koji stupa na snagu početkom avgusta, a koji omogućava da Vrhovni sud može da po pojedinačnom predmetu traži mišljenje suda u Strazburu prije nego donese presudu, ona je rekla da je to „još u razmatranju i o tome će odluku donijeti nadležni organi u Vladi“.

Pavličić kaže da je neophodna „kontinuirana i trajna edukacija konvencijskih standarda na svim nivoima u državnim institucijama koje odlučuju o nekim pravima i čije odluke mogu biti predmet preispitivanja pred Sudom a sve u jednom cilju, da bi se spriječila buduća odgovornost države“.

Sud dao mišljenje o Ivanoviću, ne bi o zamjerkama

“Advokati aplikanata su sve relevantne činjenice slučaja prezentovali Sudu kao što sam i ja kao zastupnik države učinila u cilju odbrane države. Sud je razmotrio navode obje strane, i na osnovu široko razvijene prakse dao svoje viđenje slučaja, kao i detaljne razloge za svoju odluku, tako da bi bilo neprofesionalno sa moje strane da komentarišem kako pojedinci gledaju na odluku najprestižnije međunarodne institucije koja svojom reputacijom i ugledom predstavlja kamen temeljac evropske jurisprudencije“, kaže Pavličić, komentarišući stav advokata, direktora Vijesti Željka Ivanovića i HRA, da Evropski sud nije uvažio činjenicu da je on kao žrtva, dan nakon napada, iznio oštre kritike na račun tadašnjeg premijera.

Taj sud je odbacio predstavku Ivanovića zbog povrede slobode izražavanja. On se tom Sudu obratio zbog presude kojom je bivšem premijeru Milu Đukanoviću dosuđena naknada od 10.000 eura po tužbi protiv “Vijesti”, u kojima je on kritikovan i dovođen u vezu sa teškim prebijanjem Ivanovića 1. septembra 2007.

( Mila Radulović )