Vječiti neprijatelj

Kada se želi poniziti i pljunuti politički protivnik, urade to preko žena. Mržnjom prema ženama, mržnjom prema drugima, drugačijim, neistomišljenicima, drugoj opciji o kojoj god da se radi. Napadi na poslanice u skupštini, napadi na aktivistkinje civilnog društva, napadi na žene u kućama...

Cijela jedna velika istorija mržnje i surovosti, podsticaja, huškanja na žene. Žene su neprijatelj broj jedan u oku muškaraca. One su najomraženije, njih je očas omalovažiti i poniziti. Njima je najlakše poniziti drugog: politički drugog, nacionalno drugog, rodni drugog...

Posebno su pogodne za politički marketing, kao golo dupe, sise ili kao štraca za brisanje protivnika. Posljednji obračun na lokalnom nivou između DPS i Novske liste u Herceg Novom, preko saopštenja u medijima pokazuje koliko je seksizam i šovinizam, a i diskriminacija žena, otporna destruktivna boljka kvazidemokratskih društava. Živi se politički od ponižavanja žena ili preko žena. Zabavlja se nesavjesni puk koji pilji u svoje vođe. Polemika odiše mržnjom i seksizmom šovinističkog tipa. I nije prvi put. Ovo je samo refleksija naše političke scene, onih koji bi trebalo da budu legitimni, utemeljeni i od povjerenja građanima koji ih biraju da vode zajednicu u kojoj se odvijaju naši životi. Kako se morala osjetiti bilo koja žena kada je pročitala ili čula ovakvo potkusurivanje preko ženskog tijela i života. Lista je iskoristila da nas ubjedi da se ne zanosimo gdje živimo i u kom vremenu, jer čak i od DPS gore je pripadati grupi žena. Pa kako bi se u trci ko će više pljuvati domogli što veće nadmoći, pljunuše ih preko žena. Puka nemoć.

Diskriminacija i seksizam naši nasušni imaju brojna lica tako da bude jasnije „instruisane djevojčice velikog vođe“ u obraćanju muškarcima mora biti da predstavlja eufemizam za nešto još gore jer se želi saopštiti nešto o karakteru ekipe sa kojom se prepucavaju. Musavi dječaci nikako ne mogu biti instruisane djevojčice. Osjećate li to. Musavom dječaku prići će bilo ko da ga očisti i uredi. Instruisanu djevojčicu, sem što je konotativno kažnjena, kazniće bilo ko od ulice do doma u kojem živi. Kada smo kod prevoda što je ono što se krije iza „instruisanih djevojčica velikog vođe“ - kriju se muškaci koji ne misle svojom glavom, nemaju petlju da se suprotstave jer ih je strah velikog tate, brata čitavog patrijarhalnog bratstva. Pred tim bratstvom njima su obučene suknjice. Reći političkom protivniku da je instruisana djevojčica dozvoljava mu da ga smanji, potčini, naruga mu se, ironizira infantilnu poslušnost odraslom predstavniku muškog roda. Oduzme mu ono što se u muškom krugu najviše cijeni. Njegovo muško veličanstvo sa pratećim arsenalom. I stati mu nogom na... upotrijebivši najjače oružje - poniženja jer to oduzima tako željenu moć. Želiš li ga povući po blatu, reci mu da si ženskog roda jer je ovdje ženski rod bezvrijedan. U glavi prosječnog patrijarhalnog muškarca, muškarci i lideri imaju cijenu sve ostalo je instruirana boranija.

Sem mizoginije, koje je otporna zvjerka, ovo je pokazatelj demokratskih kapaciteta naših političkih subjekata. Ovo je pokazatelj privatizovane fotelje i moći koja se zloupotrebljava. Podvlačenje neuspjeha, vraćanjem izgubljene nadmoći koja je prisutna u kontinuitetu u našem poimanju političkog, onako kafanski sa pozicije potpredsjednika opštine trebalo bi da rezultira ako ne ostavkom na poziciju ono makar izvinjenje biračicama. Da je kao što nije, žene unutar tog političkog subjekta pokrenule bi smjenu potpredsjednika opštine Herceg Novi. Ovoj je taj u ljudskom i emancipatornom smislu propušteni trenutak u odnosu na muškarce i žene ovdje. Pokretanje smjene ili ostavka zbog ovakvog izliva mržnje koja je opasna i zarazna nije dovoljno. Da li će se političarke svih boja obratiti političkom kampanjom pa ga upozoriti na grešku u koracima koja bi ga na drugom mjestu koštala fotelje u koju je zasjeo pa sije mržnju? Da li je neko prepoznao kakav je metak odapet prema ženama po ko zna koji put? Da li će neko da kazni ovu braću po političkom oružju koji u svojoj namjeri da se „upucavaju“ međusobno ili svojim liderima, jedan drugog omalovažavaju imenujući ih ženama? Ili je ovo balkanska krčma po hiljaditi put gdje nestaje svaka pomisao da smo normalan svijet.

Autorka je koordinatorka ženskog programa ANIMA Centar za žensko i mirovno obrazovanje

( Ervina Dabižinović )