Prostitucija

Ubijeđen sam da je anatemisanje prostitucije (jednog od najstarijih čovjekovih „zanata“) veći grijeh i od nje same. Oni, koji se tim „zanatom“ i bave, ne prodaju ništa tuđe, nego ono svoje lično. Drugima, makar i trenutno, pružaju neko zadovoljstvo.

Kolika li je tek težina DPS prostitucije? Ta partija decenijama rasprodaje i dušu i tijelo i imovinu i sve ono što se čovjekovim pravima naziva. Ali, nikada ne prodaje i rasprodaje svoje, nego samo ono tuđe. I još uvijek ne nailazi na bilo kakvu kolektivnu osudu, a kamoli na anatemu. Razlog je jednostavan – DPS prostitucija poprima kolektivne (nacionalne) razmjere. I nije više samo ona politička. Zloupotrebe, krađe, kupovine i prodaje, pratile su sve izbore DPS od njenog dolaska na vlast do danas. Od pojedinca, preko državnih organa, biračkih odbora i izbornih komisija, pa sve do Ustavnog suda – učesnici su kolektivnog pira DPS prostitucije. Prodaja ličnog identiteta (preko prodaje lične karte) za mizernu cijenu, nije ništa drugo, nego je prostitucija.

Na silu, naočigled i protivustavno, Filip Vujanović se opet kandidovao za predsjednika Crne Gore. Radnjama DPS prostitucije je te izbore i „dobio“. Predizbornim političkim govorima davao je „šarm“ DPS prostituciji. Kolika je politička nepamet taj Filip Vujanović? Evo samo jednog od gafova takozvanog predsjednika Crne Gore. U spornim rezultatima, spornih izbora, šizofrenim političkim govorom (pored ostalog), Filip Vujanović je svoju „izbornu pobjedu“ proglasio riječima: „Da Državna izborna komisija objavi ono što smo mi utvrdili.“. Naravno, da je (bez obzira na sve prigovore) Komisija tako i objavila. Zar je i smjela drugačije uraditi?!

Mnogo je primjera koji pokazuju da DPS ima svog mitropolita, a da SPC u Crnoj Gori ima svoju političku partiju – Demokratsku partiju socijalista. Evo samo dva. U tobožnjoj potrazi za haškim optuženicima predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je tužiteljki Haškog tribunala, gospođi Karli del Ponte, nudio da, prisluškivanjem i špijuniranjem, službe drže pod kontrolom vjerske objekte SPC u Crnoj Gori. Njegova ponuda je logična, jer je to, inače, potpuno usavršen sistem DPS vladanja. U predizbornom sučeljavanju takozvani predsjednik Filip Vujanović nam (da bi se iz tog blama nekako izvukao) otkriva da je to, u stvari, bila molba vladike Amfilohija, koju je, eto on, blagoizvolio, kao kurir, prenijeti beskompromisnoj gospođi Karli. Takozvani predsjednik Filip Vujanović je podlo prećutao da je upravo on, kao ministar unutrašnjih poslova, rukovodio operacijom izvlačenja Radovana Karadžića i Momčila Krajišnika iz okruženja snaga EUFOR-a, na teritoriji druge države. Kakva politička prostitucija! I ne samo politička. Da pravo i pravda zaista vladaju, Filip Vujanović bi (po Statutu Haškog tribunala), kao pomagač u skrivanju haških optuženika, fasovao kaznu zatvora, u trajanju do sedam godina.

Reklo bi se da se o limenoj crkvi na Rumiji sve zna. Ali, možda se ne zna baš sve. Nedovoljno se poznaje stepen koordinacije između DPS i Mitropolije crnogorsko-primorske. To kukavičije jaje DPS permanentno potura vojsci. Tačno je da je vojska izvršila taj zadatak, ali je tačno i to (što se od javnosti skriva) da je načelnik GŠ Vojske SCG, general Paskaš, o zahtjevu Mitropolije crnogorsko-primorske, za ovaj zadatak konsultovao i dobio odobrenje od zamjenika ministra odbrane DZ SCG Vukašina Maraša, inače tada visoko pozicioniranog funkcionera DPS. Kako bi u javnosti fingirali tobožnje nezadovoljstvo o postupku vojske, visoko pozicionirani funkcioner DPS (tadašnji ministar za uređenje prostora) Boro Vučinić je donio rješenje o uklanjanju pomenute crkve. Kratko nakon toga, taj isti gospodin je postao ministar odbrane Crne Gore pod čijom komandom je bila vojska, a čiji je vrhovni komandant upravo Filip Vujanović. I nijesu ni prstom mrdnuli da limenu crkvu ta ista jedinica, koja ju je na Rumiju i postavila, ukloni.

Ako bi morao da se za nešto na neviđeno zakunem, onda bi se zakleo da vjernici i pristalice Crnogorske pravoslavne crkve, koji su na ove izbore izašli, a koji bučno protestuju zbog limene crkve na Rumiji, masovno su glasali za Filipa Vujanovića. U to ne treba sumnjati. To nije ništa drugo nego je kolektivna prostitucija. I tijelom i duhom.

Stara je izreka da se samo prostitutkama sve unaprijed plaća. DPS je i tu prevazišla samu sebe. Samo dan nakon izbora takozvanog predsjednika Filipa Vujanovića, izvršni direktor Kombinata aluminijuma Podgorica (izvjesni Rus), pred kamerama i u mikrofon je izjavio sljedeće: „Ne znam od koga dobijamo struju, ne znam po kojoj cijeni je dobijamo, a i da znam ne bi je platili.“. Nažalost, ispričao je živu istinu. Ali, ne onu Šukovićevu. Rus je osion, pa nema potrebu da se prostituiše. Ovako nešto je moguće samo tamo gdje su silnici zagospodarili čitavom državom. A DPS je punih četvrt vijeka upravo taj silnik koji prostituiše i obeščašćuje skoro cjelokupnu naciju.

Još uvijek u DPS i u redovima njenih glasača ima časnih ljudi. Istina, sve manje. Obeščastili su ih. Povećava se broj onih koji drugima u oči pogledati ne mogu. Prepoznaju se i po tome što nijesu više u stanju prikrivati svoje sluganstvo za potrebe DPS špijuniranja, podmićivanja i zastrašivanja. Anatomija društveno-političke DPS patologije je razboljela naciju. Bojim se da će PTSP (post-traumatski stresni poremećaj) u Crnoj Gori uzeti danak. Građani Crne Gore treba da imaju na umu dvije stvari: prvo, DPS se nezaustavljivo urušava i drugo, oni vlast neće predati mirnim putem, po cijenu nečijih života. Treba se pripremati.

( Blagoje Grahovac )